Kod liječnika-doktora se ide na liječenje, a ne na ubijanje. On nije školovan za ubijanje nego za liječenje
Članak 20.
Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke.
Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca. (NN 121/03, 117/08)
Ovo navodim zbog priziva savjesti. Ali nigdje, ni u kojem zakonu, ne vidimo kako je bilo koji liječnik dužan bilo koju trudnicu tretirati kao onu kojoj treba liječenje, tj. da trudnica koja traži da joj se obavi abortus jest ona koja je bolesna pa joj treba dijagnoza, liječenje i rehabilitacija. Pa ako neka trudnica kaže da je njezino nerođeno dijete bolesno, tj. da je, i to pokazuje na papiru, kod drugog liječnika (ginekologa ) utvrđena neka malignost onda iz zakletve proizlazi da će život poštovati od začetka, odnosno da će ga liječiti. Kratko i jasno kod liječnika-doktora se ide na liječenje, a ne na ubijanje. On nije školovan za ubijanje nego za liječenje. Trudnica koja traži ubijanje nerođenog djeteta nije bolesna pacijentica nego ona koja se stavlja iznad prava djeteta na život, iznad Ustava RH (čl. 21.), protivno prisezi liječnika i drugih zakona i kodeksa. Takozvano „pravo na izbor pobačaja“ ni po kakvoj sili ne može anulirati Hipokratovu odnosno liječničku prisegu, pravo djeteta na život ili pak ustavnu odredbu. To je samo deklarativna krilatica feministica koje misle da su nekakve svemirske amazonke i da im se sve mora podrediti. Legalni ili ilegalni pobačaj je istoznačno za dijete, tj. ajme njemu ako ga bilo legalno bilo ilegalno ubijaju, jednako se povlači pred ubojitim predmetima(kako pokazuje dokumentarni film Nijemi krik) i u groznim mukama umire kao i kad se guši u kiselinama koje ubojica ginekolog ubrzga, ako ne može drugim alatkama, u trudnički trbuh.
Zakon o djeci
I evo nas, konačno, kod onog Zakona od pokojne Juge(slavije), potpisanog od pokojnog druga Jakova Blaževića pod, isto tako lijepim imenom, kao onaj u New Yorku(Centar za reproduktivno i seksualno zdravlje) za rodilište, osnovano od udruge NARAL (1968.). Ta je udruga uspjela u Americi legalizirati pobačaj, tj. svih 50 država (1971.)
A naš zakon, zove se: ZAKON O ZDRAVSTVENIM MJERAMA ZA OSTVARIVANJE PRAVA NA SLOBODNO ODLUČIVANJE O RAĐANJU DJECE (NN 18/78 i 88/09). Zar ne zvuči prelijepo: zdravstvena mjera je ubijanje nerođenog djeteta za koje, ubojstvo, se obraća trudnica kod liječnika, zakletog po čuvenoj prisegi, i to se ubojstvo naplaćuje po izvjesnoj tarifi!? I gledaj, divnog li čuda, kako mi pravimo ludu kuću u našoj RH koja je na 8. listopada 1991. prekinula sve, pa i pravne, sveze s ondašnjoj SFRJ-otom, prema odluci Sabora, održanog tog dana u podrumima INE, ali i ne i s ovim „prevažnim“ zakonom.
Zalažu se za legalno ubijanje nerođene djece
Pravo na izbor pobačaja, sintagma ili krilatica, u prijevodu znači kao da je to „legalno pravo na ubijanje nerođene djece“. Ali nigdje to nema uporište u redu naravnog poimanja nastanka života uopće ili pak da se rađanjem čovjeka i tako što odmah eksplicira, tj. vidljivo je kao što se vide čovjekove oči, uši, glava, noge ruke, čuje otkucaj srca, čujemo njegov govor, pa isto tako i njegovo pravo na ubijanje nerođenog djeteta, čim trudnica ustanovi trudnoću pa da to možda piše negdje njoj na trbuhu(oko pupka možda?) ili kod novorođenčeta negdje po tijelu: “e pa mogli ste me i ubiti“. Ali da taj isti ima pravo na život, tj. da mu nitko nema pravo oduzeti život, je razumljivo samo po sebi kao što je razumljivo da taj isti treba imati zrak, vodu, zemlju, sunce (energiju i hranu) za održavanje života. Imati pravo nekome oduzeti život je isto kao i sebe proglasiti gospodarom (tvorcem) ovih elemenata za život, odnosno tvorcem ili gospodarom života uopće. I sad ti dođu „svemirske amazonke“- feministice, kao gospodarice svega vidljivoga i nevidljivoga i naređuju zakletom liječniku da će samo liječiti i to od začetka do smrti, da ubije nerođeno dijete jer njima treba stručni medicinski zahvat kod ubijanja njihove neželjene-nerođene djece tako da ne ugroze vlastiti život zbog ilegalnog odnosno nestručnog „medicinskog zahvata“. Jer imati pravo na život ne može korespondirati s nečijim pravom da se taj život oduzme-ubije, jer kao da je to vidljivo ili spoznatljivo iz onoga „prava žene na izbor“. Isto tako „pravo na izbor ubojstva vlastitog života“ ne proizvodi pravo da to netko drugi ili treći “stručno“ (manje bolno) obavi, netko, također, iz medicinske ustanove ili pak policije. Imati pravo na izbor pljačke neke banke izbor na silovanje neke žene ne proizvodi i „pravo na pomoć“ u tom činjenju.
A kad smo kod udruge NARAL, spomenuti je da je glava te udruge čuveni ginekolog dr. med. Bernard Nathanson koji je sam u njujorškoj bolnici obavio ok 60 tisuća abortusa a u svojoj ordinaciji oko 15 tisuća. Ali isti ginekolog se obratio tj. spoznao kakvo je to civilizacijsko zlo te je snimio film Nijemi krik (ovdje već spomenut) da bi odvraćao žene i ginekologe od tog odvratnog čina.
Svaki čovjek ima pravo na izbor: činiti dobro ili zlo, ali ne i pravo da nekoga drugoga treba prisiliti, i to državnim zakonom, da u tome pomaže ili pak državnim zakonom prisiliti liječnike da ubijaju nerođenu djecu a ista država traži prisegu da će liječiti od začetka pa do smrti te iste je i školovala. Zato neka žene radije prihvate liječnike da im pomognu kad su bolesne a ne da ubijaju nerođenu djecu po njihovim utrobama i njih same tim činom pretvore u psihosomatske bolesnike. A država preko svojih institucija (Sabora) da se ne igra gospodara svega vidljivoga i nevidljivoga iako nikada ali baš nikada ne može noć pretvoriti u dan, sunce u mjesec zemlju u zrak i obratno, a život nerođenog djeteta brutalno ubija kao da ga je baš ona stvorila u ženi koja traži od nje da ga ubije onaj kojemu je zadatak liječiti bolesne. Ma, baš!
