Štajnprikarski vlak
Jednog lijepog, rujanskog dana izađe iz štajnprikarskog vlaka1 na postaji Savski Marof lijep, mlad čovjek, kojih dvadeset i pet godina, odjeven na gradsku, s kovčegom u jednoj ruci, dok je haljetak prebacio preko ramena. Osim njega izašao je još neki stariji seljak i neka djevojka s omašnom košarom, ali praznom.
Vidi se, da je došljak, nepoznat u tom kraju, jer se vrtio na sve strane, a tad se obrati seljaku:
– Molim vas, komšija, gdje je tu općinski ured?
Seljak ga promjeri od pete do glave i mahne rukom prema crkvi:
– Tam, gore na bregu, pri crkvi!
– Hvala vam lijepa!
I doista, tamo na maloj uzvisini bila je lijepa župna crkva i više kuća na okupu, a donle je vodila široka cesta.
– Pa, ajdemo zajedno brate, – reče došljak i upravi korake po cesti na označeno mjesto.
– Dajte, gospon, bum vam ja nosil kofer! – reče seljak i segne rukom za kovčegom.
– O, mogu i ja sam, – odvrati smiješeći se mladi čovjek. Ipak sam ja mlađi od vas.
– Nego, ajde, da zapalimo – i on izvadi svoju dozu i ponudi seljaka cigaretom.
– Hvala vam lijepa, gospon, – zahvaljivao seljak, uzeo i zapalio sebi i gospodinu.
– Lijep je ovaj kraj, – reče mladi čovjek udišući punim prsima svježi zrak koji je dolazio tamo od Okića.
– A jeste li vi odavle?
– Jesem, gospon, jesem! … Taki pri općini je i moja hiža … A, gospon, da morti niste vi naš novi općinski bilježnik.
– Jesam, brate mili! A po čemu ste to pogodili?
– Rekli su nam naš načelnik, da bumo skorom dobili novoga bilježnika, kajti nam je stari vmrl, – veselo će seljak.
– A, velite, umro je prijašnji?
Bilješka:
1 – „Štajnprikar“ ili „štajnprikarski vlak“ – lokalni naziv za vlak iz Zidanoga Mosta za Zagreb. (Zidani Most, njem. Stein Brück). Općenito naziv za vlak iz Slovenije za Zagreb. (Milan N. Ribarić)


