O tajno sveta, neimenovana. Ni sama ne znaš, što si
Ma gdje god ti Antune bio.
Bliže zvijezdama, ili u Raju,
Gdje sva sunca,
Bez zalaska zlate i sjaju.
Sanjariš i dalje.
Duša je, tajna neotkrita.
Nedokučiv misterij.
I nema riječi.
Nema slike, stiha ni zvuka,
Koji bi iskazali, o čemu duša sanja.
U što se oblači, što sa sebe svlači.
Što želi?
Duša je odvajkada.
Ni sama ne zna,
Koliko je iza sebe, ostavila svjetova.
Koliko rodila, i pomirisala cvjetova.
Kolika jeka, za njom ječi.
Duša sve dalje leti, i leti,
I stati neće.
O tajno sveta.
Neimenovana.
Ni sama ne znaš, što si,
Ni koliko vrijediš.
