Izložba predstavlja poziciju Dubravke Lošić kao likovne umjetnice koja tradicionalni koncept štafelajne slike objedinjuje sa suvremenim stvaralačkim postupcima poput instalacije, asamblaža i korištenja netipičnih materijala
U splitskoj Galeriji umjetnina u subotu, 8. lipnja 2024. otvorena je izložba renomirane suvremene umjetnice Dubravke Lošić naziva „Punćela“. Izložba predstavlja poziciju Dubravke Lošić kao likovne umjetnice koja tradicionalni koncept štafelajne slike objedinjuje sa suvremenim stvaralačkim postupcima poput instalacije, asamblaža i korištenja netipičnih materijala. Osebujni izraz Dubravke Lošić oblikovan je tijekom, za nju formativnih, osamdesetih godina i snažnog otvaranja likovnosti prema slobodi sadržaja, forme, te kontaminaciji disciplina koju je kao stvaralačku paradigmu postavila teorija i praksa post-modernističke estetike i umjetničke prakse.
„Izložba u Galeriji umjetnina u Splitu prilika mi je za iznimnu suradnju s ravnateljicom Jasminkom Babić i s Brankom Franceschijem, ravnateljem Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu i kustosom ove izložbe. Kustoska koncepcija uključuje deset ciklusa iz devedesetih godina do danas, od portreta koji nisu izlagani do „Tonda“. Novi pogled na njih dodatno ih obogaćuje i meni je to poseban izazov“, rekla je Dubravka Lošić.
Kroz „Punćelu“
Ravnateljica Galerije umjetnina Split Jasminka Babić kazala je kako joj je veliko zadovoljstvo što se Dubravka Lošić odazvala pozivu za izlaganje u Galeriji umjetnina jer će kroz „Punćelu“ splitska publika dobiti izuzetnu priliku upoznati i u pravom smislu riječi doživjeti njezin uistinu jedinstven umjetnički opus. „Kako je riječ o autorici koja mnogo i kontinuirano radi, u proteklih dvadeset godina Split je imao prilike vidjeti njezin rad u manjem obimu na tri samostalne i nekoliko skupnih izložbi, no zanimljivo je napomenuti da je veće predstavljanje ovdje imala tek davne 1996. godine u sklopu Split Art projekta i to upravo u današnjoj zgradi Galerije umjetnina, tadašnjem Muzejskom prostoru.“
Uz portrete slikane u razdoblju od 2004. do 2012. na izložbi umjetnica predstavlja i izbor iz ciklusa: Imago anima (2012. – 2013.), Morske psine (1986. – 2013.), Lovci na snove (2015.), Lapad (2016.), Kiše Pariz (2018.), Lovci na vjetar (2018.), Alba Albula (2019.), kao i izbor iz recentnog ciklusa Tondo (2020. – 2022.).
Naziv „Punćela“, čahura dudovog svilca po konavoskom dijalektu, izabran je za poetski okvir ovog predstavljanja pri čemu je raznorodnom izboru objedinjujuća umjetničina tendencija prikrivanja ishodišnog motiva kompozicije koja se naposljetku kroz godine i u različitim metamorfozama koje izložba prati, poput leptira iz ličinke razvila u samodovoljnu estetsku činjenicu koja sumira sva umjetničina umjetnička i egzistencijalna iskustva. (iz teksta Branka Franceschija)
Postav izložbe, koji potpisuju Dubravka Lošić i Branko Franceschi, zamišljen je kao niz ulančanih ambijentalnih situacija, sukladno optimalnom poklapanju izložbenih galerija s referentnim ciklusima.
Dubravka Lošić obrazovala se sredinom osamdesetih godina po tradicionalnom kurikulumu zagrebačke Likovne akademije u klasi profesora Ferdinanda Kulmera. Njena je uronjenost u aktualna likovna zbivanja bila vidljiva namah, a slika-objekt će u većem ili manjem otklonu ostati područje njene prakse, bilo da je riječ o uže shvaćenom likovnom ili pak o scenografskom opusu koji je iz njega izveden. Po uvriježenom obrascu, umjetnička osobnost se unutar općih odrednica razvija uključivanjem akumuliranih osobnih iskustava i vlastitog osjećanja svijeta oblikovanog spregom kulturološkog i ambijentalnog ozračja. Splitska izložba predstavlja izbor iz opusa Dubravke Lošić koji je potvrđuje kao specifičnu i neusporedivu autoricu unutar hrvatske likovne scene. Živi i radi u Dubrovniku.
Izložba ostaje otvorena do 28. 7. 2024.
Izložba „Tijelo“
U jedinstvenom prostoru atrija Galerije umjetnina, jedan od najznačajnijih suvremenih kipara u Hrvatskoj Alem Korkut predstavlja se izložbom pod nazivom „Tijelo“ koja je otvorena u utorak, 11. lipnja 2024. Kustosica izložbe je Jasminka Babić.
Riječ je o izboru od sedam skulptura iz istoimene serije koje čine jedinstvenu oblikovnu i tematsku cjelinu a koje su prvi put publici bile predstavljene 2017. godine u Galeriji ‘Božidar Jakac’ u Kostanjevici na Krki. Skulpture izvedene u poliuretanu formom nalaze svoje ishodište u geometrijskim tijelima – kockama, kubusima i paralelopipedima no kako se konceptom oslanjanju na ideju prolaznosti i nestabilnosti, izvorišne forme gube svoju definiciju i pretvaraju se u prividno labilna, gotovo nestajuća tijela.
U predgovoru izložbe Boris Greiner navodi: „Manipulacija materijalom, odnosno intervencija na očekivanosti, kao što je to sugestija fluidnog u tvrdom materijalu, primjerice, kapljice kiše u pečenoj glini ili suprotno, pomicanje onoga što pretpostavlja nepomičnost, postament na kojem je skulptura svako toliko izgubi snagu i ulekne se pod njezinom težinom, trajna je Korkutova kiparska orijentacija. Stoga bi se moglo reći kako, nastavljajući karakterističan pristup zidanja onog fludinog ili rastakanja onog čvrstog, ustanovljava jezik na kojem komunicira, u ovome slučaju s pravim kutem kao elementarnim postulatom.”
Sam umjetnik ovaj ciklus objašnjava: „Pojam tijela u svim značenjima u kojima se koristi, npr. anatomija, geometrija, enologija, politika, ezoterija, sinonim je za čvrstinu, snagu i pouzdanost… S vremenom fizičko tijelo gubi snagu i čvrstoću, tijelo se u političkom smislu razotkriva i gubi na pouzdanosti, gubi svoje jasne obrise, prestaje biti mogući oslonac, nestaje, topi se…”
Alem Korkut je rođen 1970. u Travniku. Osnovnu i srednju školu završio u Banjaluci. Upisao studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1991. Nastavio studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirao 1997. godine. Autor je više skulptura u javnim prostorima, između ostalih skulpture „Karijatida“ u Pazinu (2002.), spomenika biciklu u Koprivnici (2005.), spomenika palim braniteljima Domovinskog rata u Šibeniku (2006.), Karlovcu (2009.), te onoga u Koprivnici (2016.). Autor je spomenika braniteljima i osloboditeljima Bihaća (2020.) Između ostalih, dobitnik je i Velike nagrade 27. salona mladih u Zagrebu, godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika 2004. godine, Velike nagrade Splitskog salona 2009. godine, treće nagrade na izložbi T-HT nagrada@msu.hr 2011. godine, te jedne od tri jednakovrijedne Nagrade Trijenala hrvatskog kiparstva 2018. godine. Dobitnik je brojnih nagrada na natječajima za skulpture u javnim prostorima. Izlagao na pedesetak samostalnih i oko dvjesto skupnih izložbi. Od 1998. do 2007. član HZSU u statusu samostalnog umjetnika. Od 2003. član, a zatim predsjednik umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak. Od 2007. predaje kiparstvo na ALU u Zagrebu.
