Na klupi sjedi naš nogometni potencijal. Vrijeme je da se mladim igračima da šansa
Istinu i stvarnost kakva god bila bi trebalo prihvatiti. Najgore je zavaravati sebe samog. To kako se čini radi naš izbornik Zlatko Dalić. Desetak godina njegova je nogometna momčad drmala svjetskim nogometnim vrhom. Da je onomad u Moskvi bilo pravedno suđenje bili bi svjetski prvaci. Da u Katru nije sve bilo podređeno tome da Argentina pobjedi, bili bi prvaci. Međutim, okolnosti su se promijenile. Nije to više ona ista momčad, iako su u njoj isti igrači. Neki su se jednostavno potrošili. Izgorjeli su. Godine čine svoje. Lijepo je zamišljeno da osvojimo ovaj Euro i da to bude našem Luki zlatna kruna.
Od prve utakmice sa Španjolcima ta zamisao postaje irealna. Španjolci su razbili naš vezni red, najbolji na svijetu. Broz, Kova, Luka bili su nevidljivi i neprepoznatljivi. Jučer su nas Albanci dotukli. Od prve minute bili su bolji, brži, agresivniji, intuitivniji… U šest minuta sudačke nadoknade mi ne znamo sačuvati rezultat. Što je tu je. Za nadati se pobjedi nad Italijom. Čisto sumnjam. Ne promijeni li se nešto bitno u sastavu momčadi i u taktici, ne gine nam pakiranje kofera. Izbornik se malo pogubio. Čini se da se inati, ali ne zna se točno zašto i s kime. Zar on ne vidi da mladi dečki bolje igraju? Brži su, agresivniji i drskiji. Seniori kao da nešto kalkuliraju, otežu i filozofiraju. Utakmica s Albanijom je odmah poprimila drugi smjer i tijek kad su ušli mladi igrači. Poveli smo s 2:1.
Kako bilo da bilo. Opravdanja nema. Možda se kroz ušicu igle provučemo u osminu finala. A onda sam Bog zna. Moglo bi se dogoditi čudo. Iako su rijetka, čuda se događaju. Ne će nam u tome pomoći ni Bog, ni Gospa, ni Sveti otac Papa, već dobra strategija i taktika. Tko će napraviti tu strategiju i taktiku? One „izmišljotine“, kako netko reče, u stručnom stožeru sigurno ne će. Može li to učiniti izbornik, uz pomoć seniora. Tko ima zadnju riječ? Bez obzira na svoje velike zasluge to ne bi trebao imati niti jedan igrač. Savjet je dobro poslušati, ali odluka mora biti izbornikova. On nikome ništa ne duguje, bez obzira na njegov višegodišnji obol u reprezentaciji. Sentimentalnosti u sastavu momčadi i u izmjenama tijekom igre, nema mjesta. Na klupi sjedi naš nogometni potencijal. Vrijeme je da se mladim igračima da šansa.
1 komentar
Veještovana Ankica Benček.NI Bog ni Gospa ni Papa-malo prepotentno i neukusno. Da bi jedan dobio, svi drugi moraju izgubiti.Smijemo li mi Hrvati nekada ostati bez medalje pa možda biti i zadnji? Ako ne prođemo, jao izborniku, ako, pak, prođemo, biti će to ”slučajno”.Ž
Komentari nisu aktivni.