Hrvatski Fokus
Aktualno

Dan antifašističke borbe treba promijeniti na 5. travnja kao spomen na Proštinsku bunu 1921.

Danas se prisjećamo Antuna Milovana, blaženog Miroslava Bulešića, kao i svih nevinih žrtava fašizma i komunizma

 

Hrvatski sabor se u četvrtak 14. studenog 2018. godine izjasnio sa 105 glasova ujedinjene “antifašističke koalicije” HDZ-SDP-SDSS-HNS-NS-reformisti-HSLS-HSS-GLAS-IDS-ostalih zastupnika nacionalnih manjina i Bandićevih “žetončića” protiv amandmana zastupnika Zlatka Hasanbegovića o ukidanju obilježavanja 22. lipnja, tzv. Dana antifašističke borbe kao državnog blagdana te protiv uvođenja sovjetskoga tzv. Dana pobjede nad fašizmom 9. svibnja kao spomen dana. Jednakim brojem glasova ista koalicija spriječila je referendumsko izjašnjavanje za promjenu izbornih pravila za izbor zastupnika u Hrvatski sabor građanskih inicijativa “Narod odlučuje” i “Ne Istanbulskoj konvenciji” prihvativši Kuščevićev = Plenkovićev “festival demokracije”odnosno obrazloženje smijenjenog bivšeg ministra uprave Lovre Kuščevića o nedovoljnom broju potpisa za održavanje referenduma. Po hitnoj proceduri izglasali su Zakon o blagdanima i spomen danima i time nepotrebno produbili postojeće podjele u hrvatskom društvu. Premda su građanske inicijative “Glasujmo imenom i prezimenom” 2014. godine s 380.649 potpisa i “Narod odlučuje” s preko četiristo tisuća potpisa birača tražile promjenu izbornih pravila Hrvatski sabor nije bitno promijenio izborne jedinice određene Zakonom 29. listopada 1999 godine, a broj zastupnika je ostao 151. Nasilje AP-ove interesne zajednice Pravomoćno osuđene strane za udruženi zločinački poduhvat otimanja novca iz državni tvrtki za potrebe stranke = POKRO nametanjem Milorada Pupovca za predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.

Vladimir Bilek, kapetan Jugoslavenske nacističke armije Veljko Kajtazi, kumrovečki profesor Milorad Pupovac i vojni psiholog zaposlen u zločinačkoj Jugoslavenskoj nacističkoj armiji Furio Radin su svojim glasanjem u Hrvatskom saboru 13. veljače 2015. godine spriječili demokratizaciju izbornog zakonodavstva. Furio Radin i Milorad Pupovac, vječiti zastupnici talijanske i srpske nacionalne manjine, uvjetovali su sastav VRH za davanje potpore Andreju Plenkoviću za mandatara,a ucjenama su omogućili preslagivanje saborske većine nakon izbacivanja zastupnika MOST-a iz vladajuće većine. Jučer 21. lipnja 2024. godine su glasovima Članova POKRO i SDP-a izabrali etnobiznismena Milorada Pupovca za predsjednika Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, a izboru su odlučila tri etnobiznismena takozvane dijaspore izabrana glasovima birača iz Bosne i Hercegovine.

Europski parlament usvojio je 19. rujna 2019. rezoluciju naziva “Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP))“, kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih nedemokratskih autoritarnih režima.

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP), među inim, ističe:

Uzimajući u obzir Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarističkih komunističkih režima koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 26. siječnja 2006.; uzimajući u obzir prašku Deklaraciju o europskoj savjesti i komunizmu, usvojenu 3. lipnja 2008.; uzimajući u obzir rezolucije i izjave o zločinima totalitarnih komunističkih režima koje je usvojio niz nacionalnih parlamenata…; budući da su sjećanje na žrtve totalitarnih režima i priznanje i podizanje svijesti o zajedničkom europskom naslijeđu zločina koje su počinile komunističke, nacističke i druge diktature od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezina naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje od ključne važnosti za jedinstvo Europe i njezinih naroda te za izgradnju otpornosti Europe na današnje vanjske prijetnje…

Na temelju gore konstatiranog, Europski parlament poziva sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režimi te se zalaže za zajedničku kulturu sjećanja koja će odbacivati zločine fašističkih, staljinističkih i drugih totalitarnih i autoritarnih režima iz prošlosti i služiti kao sredstvo za izgradnju otpornosti na današnje prijetnje demokraciji, naročito među mlađim naraštajima. Hrvatski mediji su većinom prešutjeli rezoluciju, a SDP i Možemo bi vratili Trg maršala Tita.

Nacisti, fašisti i komunisti su isti

“Diktatori Pavelić i Tito i njihovi režimi bili su negacija slobode”, napisao je 23. kolovoza ove godine povodom Dana siječanja na žrtve totalitarnih režima HDZ-ov saborski zastupnik Davor Ivo Stier. Iako se ta činjenica rijetko ističe u javnosti, na početku Drugog svjetskog rata, od 23. kolovoza1939. do 21. lipnja 1941. godine, nacisti i komunisti su imali pakt o nenapadanju, napisao je Stier. Puno prije komunista u Istri su se suprotstavljali fašistima hrvatski kršćanski antifašisti, a među njima bili su: Antun Milovan kojega su komunisti ubili 1945, otac biskupa Ivana i bliski suradnik mons. Bože Milanovića. Danas se prisjećamo Antuna Milovana, blaženog Miroslava Bulešića, kao i svih nevinih žrtava fašizma i komunizma. Njihova žrtva svjedoči o istinskoj ljubavi prema slobodi, o kršćanskom i demokratskom suprotstavljanju svakom totalitarnom režimu i ideologiji. Totalitarizam se ne može opravdati pukim otporom drugom totalitarizmu, bez iskrenog zalaganja za slobodu i demokraciju. Zato će svaki istinski demokrat odbaciti totalitarnu ideologiju i propagandu, kako Pavelićevog antikomunizma tako i Titovog “antifašizma”. Iako međusobno suprotstavljeni, ti su diktatori i njihovi režimi bili negacija slobode.

Savezništvo Tite, Staljina i Hitlera trajalo je 637 dana, a 72 dana savezništvo Tita, Pavelića, Staljina i Hitlera. Koliko je poljskih židova i poljaka stradalo za 709 dana savezništva Tita, Staljina i Hitlera u nacističkim logorima u Poljskoj i koliko je stradalo u staljinističkim čistkama u Poljskoj i okupiranim baltičkim državama pitam članove “antifašističke” koalicije? U tom su razdoblju stradali poljski časnici u Katynskoj šumi. U tom razdoblju Hitlerova Njemačka je okupirala Francusku, Belgiju, Dansku i skoro cijelu Europu.  Kraljevina Jugoslavija je pristupila Trojnom paktu. Komunistička partija Jugoslavije na čelu s Josipom Brozom Titom nije reagirala. Napadom Hitlerove Njemačke 22. lipnja 1941. odmetnuli su se provjereni staljinisti u šumu Brezovica da pomognu obrani “Zemlji velike laži” kako je Staljinov Sovjetski savez opisao  vođa Proštinske bune dr. Ante Ciliga u knjizi “U zemlji velike laži”. U stanovima stradalih židova u Drugom svjetskom ratu ne stanuju i ne koriste njihovu imovinu “ustaške guje” nego provjereni staljinisti i njihovi potomci gospodo “antifašisti”!? Čistkama u HDZ-u stranačka oligarhija je pokazala da dosljedno nastavlja vladati paradigmom vladanja svojih djedova i očeva provjerenih staljinista i suradnika represivnog aparata Titove Jugoslavije: metuzalema Budimira Lončara, pokojnog Josipa Manolića, lupeža i haškog krivokletnika te dobro plaćenog pjevača ustaških pjesama u Australiji Žepe Bevande, omladinca Sove i ostalih “antifašista” novopečenih liberalnih demokrata. Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović je bio posebni savjetnik i učitelj sa Zrinjevca Mate Granić koji je mrtvima na Mirogoju tumačio kako se cjelina dijeli na tri polovine – C = ” pola meni pola tebi pola Bagi”. Danas Hrvatskom vladaju učenici Mate Granića oponašajući metode svojih djedova, očeva, baka i majki: Andrej Plenković, Gordan Jandroković, Davor Božinović i Sovini kumovi, a kandidaturu Matinog učenika za predsjednika Republike “normalnog” i s “karakterom” Zorana Milanovića podržali su poznati “borci protiv korupcije” Boris Miletić, Anka Mrak Taritaš, Krešimir Beljak, Davor Bernardić i ostali “antifašisti” iz Saveza za borbu protiv korupcije. O načinu borbe protiv korupcije Miletića i vrhuške IDS-a govore medijski nastupi njihovog bivšeg člana i zastupnika Damira Kajina, a o Anki Mrak Taritaš “obnova Gunje” i ostali “antikorupcijski” poduhvati. Naša bivša predsjednica Republike je kao estradna zvijezda pjevala pokojnom gradonačelniku Milanu Bandiću i poklonila mu rođendansku tortu u znak zahvalnosti potpori njenoj kandidaturi, a narcisoidni karijerist magistar Andrej Plenković stabilno = diktatorski vlada Hrvatskom  uz pomoć njegovih žetončića i analnih karijerista iz POKRO društva.

Prema izjavi danom RTL-u bivši ministar unutrašnjih poslova Vlaho Orepić je rekao da imamo 250 tisuća lažnih birača (koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj). Hoće li izbori za predsjednika Republike 2019. godine biti regularni?  Na četvrtim izborima za Europski parlament i izborima za Hrvatski sabor 2024. godine bilo je oko četiristo tisuća birača više od broja punoljetnih državljana Republike popisanih 2021. godine. Jesu li izbor 2024. godine regularni gospodo članovi POKRO zajednice i etnobiznismeni? 

Ciligin zavičaj

Dr. Ante Ciliga, jedan od najvećih političkih mislilaca hrvatskog naroda, bio je žrtva talijanskog fašizma, staljinizma, Pavelićeva kvislinškog režima i titoizma. Proveo je nekoliko godina u gulazima Sovjetskog Saveza i u progonu u Sibiru, preživio je koncentracijski logor Jasenovac, a o tim stradanjima ostavio je pisana svjedočanstva u knjigama »Sam kroz Europu u ratu (1939.-1945.)« i »U zemlji velike laži«. Vratio se iz progonstva u Hrvatsku nakon promjena 1990. godine, a umro je 1992. godine u staračkom domu u Zagrebu.

Proštinska buna, je prema prof. Hermanu Buršiću  pobuna seljaka jugoistočne Istre koji su početkom veljače 1921. pružili otpor fašistima zbog zabrane uporabe hrvatskih nacionalnih obilježja i hrvatskog jezika te napada na mještane. Radi zastrašivanja pučanstva fašističke su skvadre upadale u istarska sela. Prvi takav pohod u Krnicu i Proštinu poduzele su u noći 2.-3. veljače 1921., drugi sredinom ožujka, a treći početkom travnja iste godine. Zbog toga su Proštinari odlučili pružiti organizirani otpor. Glavni organizator otpora bio je dr. Ante Ciliga, koji je na Proštini, zajedno s tamošnjim komunistima, osnovao partijsku organizaciju. Postrojbe regularne talijanske vojske i policije s 400-tinjak pripadnika, te sa 100-injak članova fašističke skvadre upale su u proštinska sela 5.travnja.1921. i slomile otpor tamošnjih tristotinjak slabo naoružanih seljaka. Fašisti su spalili selo Šegotiće te još nekoliko kuća u ostalim selima. Od 400 osoba privedenih u pulski istražni zatvor, protiv 12-orice pokrenut je kazneni postupak, ali su odlukom talijanske vlade potpali pod opću političku amnestiju i oslobođeni daljnjega sudskoga progona. U prvom tomu Enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda tiskanom 1966. nema niti slova o dr. Anti Ciligi niti u petom tomu tiskanom 1969. godine o Proštinskoj buni.

Katinska šuma

Nacistička je Njemačka 13. travnja 1943. godine svijetu objavila da je u Katinskoj šumi pronašla leševe ubijenih poljskih časnika i intelektualaca koji su pali kao žrtve Staljinovog režima. Nijemci su leševe pronašli na teritoriju Rusije koji su u to vrijeme držali pod svojom okupacijom. Katinska šuma nalazi se u blizini ruskog grada Smolenska i bila je lokacija na kojoj je Staljin dao pobiti Poljake kad je SSSR u paktu s Hitlerom podijelio Poljsku. Staljinova tajna policija likvidirala je oko 22.000 ljudi. Pobijena je gotovo polovina od ukupnog broja časnika Poljske vojske, među njima 14 generala, 24 pukovnika, 7 kapelana, jedan poljski princ, 20 sveučilišnih profesora, 300 liječnika, 6000 policajaca i određeni broj svećenika.

Sovjetski pokolj u Katynu

Hitlerova je propaganda odmah iskoristila otkrivenu masovnu grobnicu da dodatno ocrni SSSR u očima svijeta. Nacisti su pozvali strane novinare iz neutralnih zemalja i službenike Međunarodnog crvenog križa da se uvjere u istinu. Među njima je bio hrvatski patolog prof. dr. Ljudevit Jurak. Staljin je zbog toga odmah prekinuo sve veze s Crvenim križem. Prof. dr. Ljudevit Jurak je također sudjelovao istraživanju zločina nad ukrajinskim seljacima  u Vinici za koji je nedvojbeno zaključio da su zločin počinili Sovjeti 1938. godine. Komunističke vlasti su ga uhitile 1945. godine. Ponuđena mu je sloboda ako povuče potpis s izvještaja Međunarodnog povjerenstva i izjavi da ga je dao pod prisilom. Nakon što je odbio povući potpis Vojni sud Komande grada Zagreba ga osuđuje 9. lipnja 1945. “zbog djela ratnog zločinstva”, na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine. 

Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, prof. dr. Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji”, te “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije”. Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude. Presudu je potpisao zloglasni Vladimir Ranogajec. Rehabilitiran je na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15 rujna 1991. godine. Po Vladimiru Ranogajcu imamo ulicu u naselju Jarun.

SSSR i Rusija sve do 1990. godine poricali su odgovornost za Katinski masakr, no te je godine službeno Jeljcinova Rusija priznala krivnju Staljinove tajne policije za zločin. Godine 2010. poljski predsjednik bio je na letu u Rusiju u povodu obilježavanja godišnjice masakra, kad se njegov avion srušio nadomak piste u Smolensku. Poginulo je svih 96 putnika u avionu, što je Katyn učinilo dvostrukom tragedijom za poljski narod. U trećem tomu Enciklopedije Jugoslavenskog leksikografskog zavoda tiskanom 1967. godine prešućeni su zločini u Katinskoj šumi i smaknuće prof. dr. Ljudevita Juraka. To su utvrđene činjenice gospodo članovi “antifašističke” koalicije. Titova Jugoslavija je bila država iza željezne zavjese, a Berlinski zid u Hrvatskoj još traje u glavama “antifašista”.

Hrvati se zaista s pravom mogu ponositi prvim antifašističkim ustankom u Europi!  No, to zasigurno nije komunistički ustanak 22. lipnja 1941. kada su dotadašnji saveznici nacisti i komunisti krenuli u međusobni ideološki obračun, već buna istarskih Hrvata protiv talijanskog fašizma još 1921. godine. Dan antifašističke borbe trebalo je promijeniti na 5. travnja i slaviti ga kod spomenika Proštinskoj buni. Hrvatski narod je u 20. stoljeću pretrpio strahovite progone i ubijanja od svih monstruoznih režima “stoljeća balkanskih i svjetskih ratova“: fašizma, nacizma i komunizma. Ovaj posljednji je odnio i najveće žrtve i bio poražen u Domovinskom ratu, a ovaj prvi je dobio svoj prvi udarac u Europi  u tadašnjoj Italiji baš od – ponosnih i slobodoljubivih istarskih Hrvata. Od 1945. do 1990. godine trajala je “antifašistička” diktatura režima provjerenih staljinista maršala Josipa Broza Tita, a od 3. siječnja 2000. godine do današnjeg dana traje diktatura potomaka provjerenih staljinista i bivših nelustriranih suradnika represivnog aparata komunističke Jugoslavije (udbaša i kosovaca).

Lažni antifašisti

Preporučam takozvanim antifašistima Franje Habulina da pročitaju knjgu “U zemlji velike laži” prvog antifašiste u Europi dr. Ante Cilige i “Sam kroz Europu od 1939. do 1945. godine” u kojoj opisuje svoje uzničke dane u Jasenovačkom koncentracijskom logoru i da posjete fojbu Golubinčinu kod Raklja u koju su partizani 9. svibnja 1945. godine pobacali u jamu ratne zarobljenike koji su se predali na Muzilu u Puli pod zapovjedništvom kontraadmirala Georga Waue. Prikrivaju fojbe, a osuđuju poklič “Za dom spremni”. Zločini su zločini gospodo “antifašisti”, a svim žrtvama treba davati počast. Documenta Vesne Teršelić, Zoran Pusić, Furio Radin i ostali zločinci prema istini i hrvatskom narodu šute o tom zločinu, a dostavio sam im materijale o sudbini tih vojnika. Prikrivanje ratnih zločina i zločina nad ratnim zarobljenicima je kazneno djelo gospodo “antifašisti”. Kaznena dijela ratni zločini i zločini nad ratnim zarobljenicima ne zastarijevaju. Arsenu Bauku, Peđi Grbinu i svim članovima SDP-a poručujem da ekstremno osuđujem ponašanje Milorada Pupovca i Furia Radina zbog toga što su etnobiznismeni, a ne zbog njihove etničke pripadnosti. Kako će oni koji prikrivaju komunističke zločine štititi ljudska prava? U mojoj su rodnoj kući partizani držali tri dana oružje i streljivo oteto od fašista nakon kapitulacije Italije, a prodajom drva iz šume pokraj Duge uvale suvlasništvo mog oca izrađen je spomenik palim borcima i žrtvama fašizma u mom radnom selu Prodol s petokrakama na kojem je ime mog brata Željka koji je poginuo u jedanaestoj godini života od minobacačke granate upućene od njemačkih vojnika koji su stradali od partizanske diverzije na cesti prema Marčani 1944.  godine. Moji roditelji nisu dobili niti jedan dinar za odštetu. Moj brat nije žrtva stradala u Jasenovcu što su napisali u četničkom Centru za istraživanje Jasenovca. U prosincu prošle godine saznao sam da su nam komunisti oteli maslinjak u Vodnjanu. Psihologu bivše JNA poručujem da su moji rođaci nakon 1921. godine zbog fašističkog terora iselili u Argentinu, Čile i bivšu tamnicu hrvatskog naroda Kraljevinu srba, hrvata i Slovenaca, a jedan od njih je kao svećenik prezimenom Glavaš 1946. godine u procesu protiv blaženog kardinala Stepinca osuđen na pet godina zatvora zbog navodnog pomaganja križarima na Papuku. Samo se istinom i praštanjem može doći do pomirbe! Moj je sin služio vojsku u Štipu na „prevaspitavanju“ kod tadašnjeg pukovnika osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, a bio je kadetski prvak zagreba u šahu 1988. godine. Mene je Šuvarova komisija proglasila moralno politički nepodobnim za rad u odgoju i obrazovanju 1974. godine. Sada se osjećam kao da smo opet moralno politički nepodobni za POKRO zajednicu i etnobiznismene.

Edo Zenzerović

Povezane objave

“Liberalno” slaganje građanskoga rata

HF

Maršal bez vojske usred Zagreba

HF

Zločinački pozdrav SMRT FAŠIZMU! odjekuje Jutarnjim listom

HF

Loptu ima Zambata!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više