Zato nikoga ne će žrtvovati iz HDZ-a
Predsjednik Vlade Andrej Plenković i njegovi sljedbenici govore sve najgore što postoji o predsjedniku države Zoranu Milanoviću. Te ovakav, te onakav, nikakav, ništa ne radi, ništa ne vrijedi, šteti državi, bio je najgori premijer u samostalnoj Hrvatskoj. Nitko mu ne dolazi, nikomu ne ide…, da ne nabrajam sve uvrjede, gotovo na svakodnevnoj bazi.
To što je on, gore biti ne može za HDZ-ovce. Njih ima preko 200.000 tisuća, čime se stalno hvale. Imaju treću uzastopnu vladu. Imaju šest EU parlamentaraca. Uveli su nas u Schengen. Uveli su nas u euro zonu. Izgradili su Pelješki most. Povećali plaće i mirovine. Et cetera, et cetera…
HDZ je osuđena i kažnjena politička stranka. Puno njegovih članova je pod istragom. Neki su pravomoćno osuđeni. Nekima su podignute optužnice. Unatoč, toga prema istraživanju javnog mišljenja njihova potpora je oko 30 posto ispitanika. To je svojevrsni fenomen. Pomalo je apsurdno. Traje već nekoliko godina. Trend se ne mijenja. Nikakve afere to ne mogu promijeniti.
Kako bilo da bilo mora se priznati da u HDZ-u ima poštenih, obrazovanih, sposobnih i pametnih ljudi. Neki od njih su u samom vrhu politike. Međutim, nitko od njih se još uvijek nije suprotstavio aktualnom predsjedniku Milanoviću kao protukandidat u utrci za predsjednika države. Svi potencijalni kandidati imaju nekakve izgovore. Nemaju te ambicije, ne žele biti salonski političari, ne zanima ih to, zadovoljni su na svojim pozicijama… Stječe se dojam da se oni svi naprosto boje suprotstaviti aktualnom predsjedniku. Unaprijed znaju da ga ne mogu pobijediti. Zašto je to tako, pitaju se mnogi. S tim bi se morao i trebao pozabaviti multidisciplinarni tim stručnjaka. Što to Milanovića čini nepobjedivim? Je li to narod koji ga, hoćeš ne ćeš, ipak, kakav god bio, voli. Je li to njegova retorika? Je li to njegov „pogani“ jezik? Od kuda ta nemoć i strah „velikana“ HDZ-a?
Nitko se ne će žrtvovati
Netko će se ipak morati žrtvovati. Njima bi najbolje bilo izaći s nestranačkim kandidatom, iza kojeg će stati. Kad izgubi izbore, nije izgubio HDZ, već dotični kandidat s imenom i prezimenom. Teško će oni naći nekog takvog tko će se izložiti, u ime HDZ-a. Morat će odabrati nekoga iz svojih redova. Koga, pitanje je sad. Ima ih više. Svi bi oni bili relativno dobri predsjednici države, po mnogo čemu. Vjerojatno i bolji od aktualnog predsjednika, kojemu stalno prigovaraju. Zašto ga onda ne mogu pobijediti? Zato jer narod misli i želi drugačije. Kad bi taj netko iz HDZ-a pobijedio Milanovića, uzdigao bi se iznad aktualnog premijera. Može li si to premijer Plenković dozvoliti? Ne može sigurno. On takav kakav je, je iznad svih ostalih. Tako se i ponaša. Njemu zapravo najbolje odgovara da je na Pantovčaku Milanović. Čemu onda izbori? Bit će sve kao i do sada. Rafalna paljba s jednog i drugog političkog vrha. Tvrda kohabitacija. Od toga nema koristi, niti sreće. Tako je kako je.
Do promjene na Pantovčaku bi eventualno moglo doći da se za predsjednika države kandidira sâm Plenković. Međutim, on sigurno ne želi mijenjati apsolutnu vlast, za mrvice ovlasti. U takvoj situaciji HDZ možda može podržati saborsku zastupnicu Mariju Selak Raspudić, koja spominje svoju kandidaturu za predsjednicu države. Gospođa Selak Raspudić je respektabilan kandidat. Posjeduje sve ono što kandidat za predsjednika države mora imati: visoko obrazovanje. dokazanu sposobnost, svestrane vještine, veliku odgovornost, marljivost, djelotvornu organiziranost, profesionalnost, normalnost, komunikativnost, pristupačnost, kompetentnost, kompetitivnost, kompatibilnost, kompromisnost, transparentnost, uljudnost, otvorenost, domoljublje, hrvatstvo…
To su samo moja razmišljanja. HDZ to ne bi nikad učinio. Pitanje je bi li gđa Selak Raspudić to prihvatila. Osim toga, postoje tu i drugi, nama nevidljivi koji odlučuju o mogućem našem predsjedniku(ci). Tu je Europa i Svijet. Mi smo mali, ali nismo beznačajni. Naš geostrateški položaj je ponekad odlučujući. Treba držati i održavati ravnotežu.
