Nema pravde za običnoga čovjeka!
Opravdavajući veliko povećanje plaća visokim državnim dužnosnicima premijer Andrej Plenković je rekao da je to antikorupcijska mjera. Time je indirektno priznao da među tim dužnosnicima, znači u vrhu države, ima korupcije. To se zna otprije. Mnogi su ministri morali napustiti svoj položaj zbog nekog vida korupcije i njihove upletenosti u kriminal. To traje godinama. Te i takve ministre, državne tajnike birao je direktno ili indirektno sam premijer. Oni su osobe od njegova velikog povjerenja. Osrednji su i ne baš stručni, ali su poslušni i odani stranci i premijeru. Međutim, tridesetak ministara je premijer smijenio ili su dali ostavku, nakon neke afere koja se je doticala premijera. Protiv nekih se vodi sudski postupak. Pitanje bili ti ministri i državni tajnici upali u poznate afere da su imali veću plaću. Nema tu nikakve dvojbe.
Nijedna plaća kako god visoka bila ne jamči da pojedinac ne će krasti i na bilo koji način sebi priskrbiti neku korist koristeći funkciju i istaknuti politički položaj. Sjetite se samo bivše državne tajnice Josipe ex Rimac. Ona sigurno sve one usluge, postupke i marifetluke nije radila za lijepe oči. Žena se obogatila vršeći rukovodeće poslove, od Knina do Zagreba. Što je sve radio bivši ministar Kuščević? Bivši premijer Sanader? Da druge ne spominjem.
HDZ, državotvorna, “domoljubna“ najbrojnija politička stranka osuđena je i kažnjena zbog korupcije. To im uopće ne smeta da treći put zaredom vladaju državom, na čelu s premijerom Plenkovićem, koji sada ima plaću u rangu prvih pet ministara u EU-u, što ne korelira s prosječnom plaćom u državi. Dapače! HDZ-ovci pobjeđuju na svim izborima i busaju se u „junačka“ prsa kako su nam omogućili bolji život. Jesu sebi i svojima. Naime, plaće se nisu povisile samo u vladi, predsjedniku države i saborskim zastupnicima, već i gradonačelnicima, načelnicima i ostalim dužnosnicima. To je velika stavka u proračunu. Treba to od nekud namaknuti. Povećati će poreze i prireze. Narod će to platiti. Narod za sada šuti i trpi. Povećanje plaća i mirovina „pojela“ je inflacija. Sindikati se uglavnom slažu s povećanjem plaća dužnosnika, uz neke korekcije.
Umišljenost i bahatost
Oni najavljuju na jesen zahtjeve za povećanje plaća u mnogim sektorima. I tako u krug, sukcesivno i beskonačno, pomalo kaotično, bez sustavnog reda i zakona. Zar je tako teško i nemoguće dovesti plaće u red? Odrediti koeficijente i omjere tih koeficijenata po grupacijama, horizontalno i vertikalno. U ministarstvima i ostalim sektorima vlade rade stručnjaci, čiji rad i stručnost treba adekvatno platiti. Ministar nije nikakav stručnjak. On je političkim putem postavljen. Zar je njegov rad vrjedniji od pojedinih stručnjaka, bez kojih ministarstva ne mogu funkcionirati? Ministri misle i govore kako oni moraju i trebaju imati najvišu plaću u svom ministarstvu. Na čemu se temelje te tvrdnje? Na čistoj umišljenosti i bahatosti. Neki ministri su uhljebi. Nemaju ni dana staža u realnom sektoru. U politiku su ušli ravno iz škole ili fakulteta. Asertivno su se „penjali“ i došli do ministra. Neki od njih su nekompetentni, nesposobni i nedjelotvorni. To vrijedi i za neke saborske zastupnike. U Europi i svijetu se moraš radom u nekom području dokazati prije nego stupiš u politiku. Kod nas je to sporedna stvar. U politiku se leti kao grlom u jagode. Svi sve znaju i mogu. Neki od njih bili bi nitko i ništa da nisu ušli u politiku. I sad će ti i takvi imati plaće i do tri puta veće od prosječne plaće u Hrvatskoj. Za mirovine da i ne govorim. Saborski zastupnici imaju besramno visoke mirovine. O tome pišem već godinama. Nikoga to ne zanima. Ti su uhljebi kao svojim radom i zalaganjem zaslužili te penzije. Kaj god!
Nema pravde za običnog čovjeka. Taj običan čovjek sa svojom običnom plaćom ili mirovinom jedva proživljava i spaja kraj s krajem, svakog mjeseca. Nema kafića, nema izleta, nema ljetovanja ni zimovanja. Živi se od plaće do plaće, od penzije do penzije. Plate se režije i onda dan po dan preživljava. Te ljude iritiraju velike plaće nesposobnih uhljeba i raznih lezilebovića, koji su se „nakotili“ u administraciji. Potrebne su rigorozne promjene u svim područjima i sektorima, da bi se uveo nekakav red i zakon.
A što se korupcije tiče nikakve i ničije visoke plaće je neće smanjiti, a kamoli ukinuti. Previše smo ogrezli u to zlo, koje nas utapa i ne da nam naprijed. Čini se da je normalno biti koruptivan, živjeti u korupciji i s korupcijom.
Oporba šuti. Predsjednik države šuti. I njima su porasle plaće. Jeftino su se prodali.
