Današnji mužkarac zabavljen je športom, ponajviše nogometom, pregačom i kuhačom, vrhunac zadovoljstva je pivo i roštilj, ne zanima njega transcendentno, filozofija, poviest, kvantna fizika, politika, vojničke vještine i redovita tjelovježba
Ne mogu se baš pohvalit nekim velikim zanimanjem za natjecanja na ovoljetnim Olimpijskim igrama u Parizu. Kratko popratim tek naše športaše, a Olimpijada me ne zanima još od one londonske 2012., gdje mi se u sjećanje urezao hladan, prjeziran pogled kraljice i sve dobrobiti ljudskome rodu što ih je “spektakularno” otvaranje igara najavljivalo. Ovom, parižkom predstavljanju svietu, posvetio sam tek nekoliko izprekidanih trenutaka mjerljivih sekundama pa ne mogu ni komentirat, već su mnogi pisali o tome.
Ono što me potaknulo na razpravu jesu brojni zahtjevi, koji mi stižu na e-adresu, da podignemo glas protiv nepravde koja se nanosi ženskome boksu (ali i u drugim športovima), gdje transrodni mužkarci premlaćuju žene boksačice. Da, strašno je svako nasilje nad ženama, osobito fizičko, slažem se. Ali, što žena traži u boksu? Za što se zalažu pošiljatelji takvih poruka, za prava žena da se mlate po nekim bezveznim olimpijskim pravilima? Boks je možda plemenita vještina, ali okrutan šport, gdje se zadaju i primaju ozbiljni i težki udarci, koji mogu bit i smrtonosni.
Jednom sam s prijateljima, onako, u šali, razgovarao o podjeli mužkaraca prema dominantnim osobinama. Došli smo do nekoliko “idealnih tipova” – mudrac, ratnik, lovac, ratar i, najbrojnija skupina – mlakonja. Da ne zamaram čitatelja opisom svih tipova, oprimjerit ću samo dva – mudraca utjelovljuju n. pr. Franjo Tuđman, Ante Starčević, general Slobodan Praljak, oni su, zapravo, kombinacija mudraca i ratnika ter su vrlo riedke pojavnosti. E, sad, ova najbrojnija skupina. Današnji mužkarac zabavljen je športom, ponajviše nogometom, pregačom i kuhačom, vrhunac zadovoljstva je pivo i roštilj, ne zanima njega transcendentno, filozofija, poviest, kvantna fizika, politika, vojničke vještine i redovita tjelovježba, on je obsjednut plitkom zabavom, kratkim, lakim viestima, dosadnim američkim akcijskim filmovima i ostalim duhovnim i informacijskim napojem, koji se svakodnevno servira na daljovidničkim programima. Da, istina, spreman se potući, za Dinamo (vidjet ćemo reakcije nakon uklanjanja hrvatskoga grba s dresa), za Hajduk, zatuć brata iz protivničkoga kluba, ali izaći na ulicu i stat iza brata koji se za njih moli svake prve subote na Jelačićevu trgu, suprotstavit se četničkim hordama koje srbuju svake godine u Srbu, to je malo teže.
Žena sve može…
Najprije su prevarili i omlitavili mužkarca (tko su to Oni, pročitajte u knjigama Johna Colemana, Mladena Lojkića, Emila Čića, Davida Ickea, admirala Davora Domazeta-Loše…), a sada je na redu žena. Ona može sve, može bit menadžerica, znanstvenica, pilotkinja nadzvučnoga lovca, komandos, specijalni policajac, ali ne bi zgrtala sol u solani ili možda radila u rudniku, nisu to ništo teži poslovi od fizički zahtjevnih športova i nekih zanimanja. Ako ženi predložite da ide u rudnik, reći će vam da ste bezobrazni i ludi, ali ako joj predložite boks, onda ste napredni, rodno osvješteni. Sve, sve će prihvatit osvještena, moderna žena, samo ne majčinstvo. Da, jer to je teže i od rudnika, i od leta pilota-lovca, i od boksa, i od ubitačnog plivanja među morskim psima na nemilosrdnom burzovnom tržištu, puno teže nego briga o psima i mačkama. Znaju to dobro mudri islamski vođe i čuvaju svoje žene od ovih zapadnjačkih opačina. Nama to izgleda kao nasilje nad ženama, iz njihova zorišta žena je neprocjenjivo blago, koje donosi život i zato ju ljubomorno čuvaju pa nemaju demografskih problema, tako da svoje ideje uspješno izvoze u mlitave, bezkrvne zapadnjačke demokrature.
Muškarci u pregačama
Nakon što su prevarili mužkarca, zaveli ga prizemnom zabavom, hobijima, nogometnim razpravama, razpametili su i ženu, izazvavši kod nje zavist prema mužkarcu, uvjerivši ju da je ona njemu u svemu “ravnopravna” – ostala su nezaštićena djeca. Tko će stat u njihovu obranu? – mužkarci u pregačama, s kuhačama, koji izbjegavaju vojni rok i u rano jutro, s podočnjacima, šetaju egzotične pse, ili sluđene žene koje traže batine u ringu?, možda Kolinda Grabar-Kitarović može pomoć kakvim mudrim savjetom u visokim olimpijskim forumima?
Učili smo nekad u školi o prvoj podjeli rada na ratare i stočare u prvotnih civilizacija. Ali nikad nas nisu učili o Božjoj, temeljnoj podjeli uloga. Uloga mužkarca je da lovi, štiti, djeluje timski, promišlja i bori se za fizički obstanak zajednice. Žena donosi i čuva novi život u sigurnom okruženju, ima li veće i važnije uloge od toga? Pa ako je međusobno premlaćivanje žena u ringu (pri tome često znaju bit puno okrutnije od mužkaraca) važnije, ako je to ravnopravnost, onda radije prihvaćam šerijat i njegova pravila ponašanja. I kako reče svećenik u jednoj propoviedi – Bog ne će bit na strani onih koji se redovito mole i pričešćuju, koji uredno plaćaju poreze i pošteno rade svoj posao, koji daju milostinju siromahu, ne, Bog će bit na strani onih koji poštuju i donose život!
1 komentar
Veoma promišljen članak, koji je kao sjeme koje pada na kamen ili u trnje.
Oni koji će shvatiti poruku su danas prestati, mladi ne čitaju ništa dulje od jedne rečenice, a ovako kompleksnu temu je nemoguće obraditi s manje teksta.
Čestitam.
Komentari nisu aktivni.