U didaktičkom trokutu: Učenik – Nastavno gradivo – Učitelj, svi su činitelji jednakopravni
Svake godine 5. listopada obilježava se Svjetski dan učitelja, u spomen na isti datum 1966. godine, kada je potpisana Preporuka o statusu učitelja. Cilj Svjetskog dana učitelja je dati učiteljima društvenu važnost koju zaslužuju i izvući učitelje iz određene anonimnosti, koju ne zaslužuju, ni po čemu, osim po svojoj samozatajnosti. Učitelji su nositelji odgoja i obrazovanja, što bi trebalo biti prioritet društva i države. Rad učitelja i nastavnika ima velik, značajan i bitan utjecaj na razvoj svakog društva.
U društvu koje shvaća važnost i ulogu učitelja rad učitelja je adekvatno vrednovan i plaćen. Učitelji nisu neradnici. Učitelji rade i kad su na odmoru. Permanentno obrazovanje učitelja je imperativ njihova zvanja, a to traje svaki dan, svaki sat, na svakom mjestu.
Učitelje se u mnogo zemalja uzima zdravo za gotovo, jer se oni rijetko kada bune i protive svojoj podređenosti i potplaćenosti. Učiteljev posao je složen i odgovoran. Učitelj ne ostavlja svoje probleme u školi, već ih nosi sa sobom i s njima živi. Sretan i zadovoljan učitelj stvara, odgaja i obrazuje ljude, na kojima je budućnost društva.
Objavljena analiza istraživanja o statusu učitelja u nas, nije nimalo optimistična, u pogledu zadovoljstva učitelja, u pogledu njihova statusa, vrjednovanja njihova rada, dnevnog, tjednog i godišnjeg zaduženja. To sve manje-više ovisi o sposobnosti i stavu pojedinih ravnatelja škola, koji kreiraju rad škole, zaduženja nastavnika, kompletnu organizaciju i “hod” škole, dnevno, tjedno i godišnje. Mnogi ravnatelji, uglavnom oni koji su u razredu kalili svoje znanje i iskustvo, to izvrsno rade i u školi sve štima. Zbornica je u tim školama mjesto druženja, izmjene iskustava, donošenja odluka, usustavljivanja zadataka i programa, opuštanja, veselja zbog određenih uspjeha, ponekih konstruktivnih svađa, usklađivanja mišljenja i unapređivanja nastave. Tu se stvara, kreira, dogovara, analizira, sintetizira i uspostavlja asocijativne veze među sličnim i poznatim sadržajima rada i djelovanja. Samo zajednički rad i djelovanje garantira uspjeh i napredak. Ne može ravnatelj ići šumom, a učitelj drumom. Nažalost u nekim školama se upravo to događa, što pokazuje afera “daj 5”, iz Klasične gimnazije u Zagrebu. Prema nekim relevantnim pokazateljima nastavnici (profesori) u toj školi ne odobravaju rad svoje ravnateljice, u velikom postotku. Iz svega iznesenog u tom slučaju i svakom laiku je jasno da ta gospođa ne zna ili dobro ne radi svoj posao. Prema iznesenom vidljivo je da je naredila predmetnoj nastavnici, da povisi ocjenu, a onda je po preporuci prosvjetnog inspektora kaznila i dala joj opomenu pred otkaz. To je Školski odbor odbacio. Članovi tog tijerla iz škole i roditelja su bili protiv te kazne. Članovi Odbora iz grada su bili za tu opomenu, što implicira njihovu poslušnost i odanost onome tko ih je instalirao, odnosno onome tko ovu ravnateljicu štiti, unatoč mnogim povredama zakona, vidljivom nesnalaženju i određenom neznanju u vršenju svoje dužnosti i obavljanju svojih zadataka i poslova, među kojima je praćenje i usmjeravanje mladih nastavnika. Iz svega vidljivog u toj školi je mlada nastavnica bila prepuštena sama sebi i svojem neiskustvu. Sada je na vjetrometini i samovolji ravnateljice koja joj nije osigurala punu satnicu, iako je stručni aktiv to predlagao.
Nažalost, nije to jedini slučaj u ovoj djelatnosti. Puno je učitelja i profesora u svom radu doživjelo rušenje integriteta, autonomnosti, miješanje nadležnih u njihov posao, posebno ocjenjivanje učenika, što je nedopustivo.
Kako bi omiljeli kod roditelja, učenika i društvene zajednice, neki ravnatelji stanu na stranu koja je protiv učitelja, ne uviđajući kako time sami sebe otkrivaju kao nepotpunog, neodgovornog, nestručnog i nekolegijalnog činitelja u odgoju i obrazovanju. Oni postaju činitelji razdora , nesuradnje, podjele, loših međuljudskih odnosa i “loše” zbornice.
U našem društvu, na temelju dugogodišnje prakse i iskustva prevladava mišljenje, kako odgoj i obrazovanje nisu važni za rast i razvoj pojedinca, već to određuje i tome pridonosi stranačka iskaznica, uglavnom ona plave boje, s natpisom HDZ.
Unatoč toga, borba za što bolje i učinkovitije obrazovanje ne smije prestati. To mora biti imperativ svake politike i svake političke opcije.
Gledam ovih dana na TV razne reportaže o školama u manjim i malim mjestima, diljem Lijepe naše. Tu je malo učenika, u kombiniranim odjelima, s jednom učiteljicom, čija kreativnost i inovativnost u radu i djelovanju začuđuje, veseli i daje nadu, kako naše školstvo, nije u totalnoj banani. Nije dobro, ni za koga, kad se te male oaze svjetla i napretka gase i ugase. Učiteljima u tim školama, treba dati posebnu važnost i podršku. To ne rješavaju samo zakonom propisani dodaci, na poseban rad, već tu treba posebno priznanje. Takve učitelje treba paziti i čuvati, kako kap vode na dlanu. To mnogi stanovnici tih mjesta znaju. Oni poštuju i cijene “svoju” učiteljicu.
Čitam tako kako neki nastavnici ne mogu uspostaviti potrebnu radnu disciplinu u razredu. Njima u tome trebaju i moraju pomoći stručne službe škole. Osim toga, ti i takvi nastavnici bi se trebali zapitati zašto na njihovom nastavnom satu, u pojedinim razrednim odjelima nema potrebne discipline. Razlog toga je uglavnom u njima ,,njihovu radu i djelovanju. Učenike bi trebalo motivirati za nastavu. Nastavu im učiniti interesantnom. U njih ugraditi spoznaju kako i oni kreiraju i “održavaju” svaki nastavni sat. To nije lako i jednostavno, ali je djelotvorno. Nastavnik koji nije u stanju to učiniti, zalutao je u školu. Nastavnik je katalizator nastavnog procesa, u kojem ravnopravno sudjeluju učenici, uz osobnu pripremu, što može biti domaća zadaća. Učenici bi trebali biti istraživači u procesu nastave, a ne nijemi slušači i “skladištari” dobivenih činjenica, koje moraju izvući kad rješavaju zadani problem. U didaktičkom trokutu: Učenik – Nastavno gradivo – Učitelj, svi su činitelji jednakopravni i trebaju biti u stalnoj interakciji, kako bi nastava bila uspješna. Taj didaktički trokut bi morao postati didaktički mnogokut, u kojem ima sve više činitelja, koristeći druge suradnike i mogućnost IT tehnike i tehnologije.
Biti učitelj je poziv. To nije samo zvanje i zanimanje. Za taj se posao treba roditi. Taj posao treba znati, stalno ga usavršavati i obavljati na obostranu sreću, radost i zadovoljstvo. Spomenuta anketa provedena na učiteljima pokazuje kako velik broj (%) voli svoj posao i u njemu uživa. To nas treba veseliti. To nam daje nadu za bolju sadašnjost i budućnost, svih nas. Takvi učitelji koji vole svoj posao su pozitivni primjeri učenicima. Poznato je kako se najbolje odgaja vlastitim primjerom. Odgoj se često zanemaruje u procesu školovanja. Naglasak se stavlja na obrazovanje. Bez strukturiranog i dobrog odgoja nema dobrog i djelotvornog obrazovanja. Postoje mnogi odgojni ciljevi, koji trebaju biti vidljivi u nastavnim sadržajima. Svaki nastavni sat ima te ciljeve. Sposoban i dobar nastavnik će to primijeniti, bez da posebno naglašava svoje ciljeve. Naročito su važni funkcionalni ciljevi, čijim ostvarenjem se osigurava produktivno učenje i usvajanje određenih znanja. Tim ciljevima se razvija kritičko mišljenje, sposobnost analize i sinteze, stvaranje asocijativnih veza među poznatim sadržajima, primjena teorije u praksu, produktivno rješavanje problema, sposobnost kontrole i samokontrole, procjenjivanje i ocjenjivanje.
Bolna točka, odnosno, najteži i najodgovorniji dio nastavnikova rada je ocjenjivanje učenika. U tome bi svaki nastavnik m orao biti potpuno samostalan, što često nije slučaj, što nam eksplicite pokazuje slučaj Afera “daj pet”, iz Klasične gimnazije, u Zagrebu. To je eklatantni primjer, kako se u školama ne smije raditi. Netko mora snositi konkretne posljedice za to. Posljedice će imati cijela škola, odnosno školstvo u cjelini. Za to sigurno nije kriva mlada, neiskusna nastavnica, prepuštena sama sebi, prestrašena autoritetima i dovedena u stanje narušenog integriteta i autoriteta. Tako se ne bi smjelo postupati s mladim stručnjacima, ni u kojem slučaju, posebice, kad takvih stručnjaka nema. Jako mali broj upisuje, matematiku, fiziku i kemiju, nastavnički smjer. Ovaj slučaj iz klasične gimnazije će neke potencijalne profesore, usmjeriti u inženjere, koji ne žele raditi u školi. Nije samo nekoliko puta veća plaća, njihov orijentir u profesionalnom usmjeravanju, već ovakvi nemili događaji u školama, kad se na nastavniku lome sve pogrješke, od uprave škole do cijelog školskog sustava.
Nije dovoljno konstatirati i javno reći kako je ovaj slučaj afere “daj pet” u sivoj zoni. Trebalo bi dati konkretne upute kako to najbolje riješiti. Ne treba tražiti i žrtvovati Pedra, već uvidjeti propuste koji su doveli do toga. Nikakav i ničiji autoritet ne smije rušiti integritet i autoritet nastavnika, posebice onih koji su tek ušli u školu, zbornicu i razred.
Sretan Dan učitelja! Svima onima koji taj posao obavljaju s ljubavlju i odgovornošću poručujem: Ne dajte na sebe. Ne budite ničije marionete. Vi ste glavni u svojem razredu i u svojem nastavnom području. To nije jednostavno niti lako. Ne posustanite pod ničijim pritiskom. Tako ćete uvijek hodati ponosno, uzdignute glave, s osmijehom na licu. Ne dajte da vam itko skine taj osmijeh. S osmijehom svaki dan ulazite u razred.
(Uz članak objavljujemo i sliku koju je na Dan učitelja objavio masonski Google. Na slici se vidi trokut (masonski znak), koji predstavlja masonstvo.)
