Lili Zaneta, primarno fotografkinja, u ovom radu po prvi put izlazi iz vlastite zone komora te se odlučuje upustiti u rad s tekstom
U splitskoj Galeriji umjetnina u četvrtak, 8. kolovoza 2024. otvorene su dvije izložbe: splitska fotografkinja i umjetnica koja trenutno živi u Trondheimu u Norveškoj Lili Zaneta predstavlja se izložbom „It’s a Small Day“ dok se suvremeni britanski umjetnik Ben Cain predstavlja izložbom „Na rubu rada“.
Lili Zaneta vizualna je umjetnica koja ponajviše radi u medijima fotografije, videa i teksta, često ih kombinirajući u formu instalacije. Inspiraciju crpi iz svakodnevice – bilo da se radi o okruženju, događanjima ili stvarima. Zanima ju svakodnevno ljudsko iskustvo, emocije i psihološka stanja, kako osobna tako i ona kolektivna. Porijeklom iz Splita, 2018. godine preselila se u Trondheim u Norveškoj, kada i započinje projekt predstavljen na ovoj izložbi. Radi se o dugotrajnom i kontinuiranom procesu fotografskog bilježenja i usporednog zapisivanja misli u formi teksta, materijalima koju su prikupljani do 2020. godine, a potom sažeti u umjetničku knjigu objavljenu 2024. Zanimljivo je da je sama ideja za sažimanje materijala u formu umjetničke knjige nastala tek nakon izložbe 2018. godine, na kojoj su fotografije i tekstovi prvotno bili prikazani. Knjiga joj se u tom trenutku nameće kao umjetnička forma koja dopušta eksperimentiranje, kreativnu igru i istraživanje. Sada, šest godina nakon, umjetnička knjiga se ponovo razgrađuje kroz formu izložbe predstavljene u malom prostoru Galerije umjetnina. I dok je umjetnička knjiga kao djelo sama po sebi izuzetno intiman medij koji se ostvaruje kroz izravnu komunikaciju s posjetiteljem, izložba pak taj intiman trenutak čitatelja, odnosno gledatelja, pretvara u javan i tako donosi natruhe voajerizma. Poimanje djela tako ostaje subjektivan, ali istovremeno postaje i dijeljeni trenutak.
Knjiga, pa tako i izložba, je fotografsko – tekstualni dnevnik u kojem autorica kroz jednostavne rečenice bilježi svoja razmišljanja, misli koje su „između“ (in-between), koje se nađu između onih izgovorenih i duboko promišljenih. To su one male, jednostavne misli, opaske, opservacije, koje su spontane, iskrene i intuitivne i kojima gotovo nikad ne pridajemo pozornost. Jednako tako pristupa i fotografiji – bilježi teksture, svjetlo, različite uglove i linije koje stvaraju objekti fotografija. Svjetlo na fotografijama zauzima važnu ulogu budući da predstavlja nešto što joj je u Norveškoj, osobito kao fotografkinji, nedostajalo, nešto na čije se odsustvo bilo jako teško priviknuti. Bilježi poznata okruženja – dajući im nove kutove gledanja, jednako kao i ona manje poznata. Uspoređuje mjesta i trenutke te ih skuplja u fotografske i tekstualne bilješke, a pritom pokušava uhvatiti male, naizgled nevažne trenutke našeg zajedničkog ljudskog iskustva. Odričući se senzacionalizma, fokusira se na neznatne različitosti; svakodnevne promjene koje imaju veliki utjecaj na naša psihološka stanja i razmišlja o suprotnostima u našim svakodnevnim iskustvima. Njena vlastita težnja za stvaranjem ravnoteže između poznatog života kakvog je živjela u Splitu s novim životom u inozemstvu, koji joj je tek dodijeljen, srž je ovog projekta. Pritom propituje opravdanost naših strahova od pogrješaka, ranjivosti i nepoznatog, veličajući polaganost – u stvaranju kako i u promatranju.
Pisanje dnevnika
Pisanje dnevnika često se percipira kao terapeutski proces. Lili Zaneta, primarno fotografkinja, u ovom radu po prvi put izlazi iz vlastite zone komora te se odlučuje upustiti u rad s tekstom, pri čemu si dozvoljava nesavršenosti, pa i pogreške, uči biti neopterećena i otpušta ono što ju je sputavalo te pritom otkriva da se u tom mediju može opustiti. Dajući važnost upravo onim malim, usputnim mislima i detaljima iz okruženja poziva da učine isto – zastanu, promotre i prihvate vlastite misli i ono što ih okružuje. Osim što je suočavanje s vlastitim mislima i oda prepuštanju, ovaj rad je i prikaz kreativnog procesa i prihvaćanja svih eventualnih pogreški koje se pritom dogode, svojevrsna meditacija o osobnom rastu i prihvaćanju. U Lilinom radu nevažno je važno – i upravo ono nevažno čini okosnicu izložbe. To su oni naizgled beznačajni, obični trenuci koji dopuštaju da sagledamo život u njegovoj cjelovitosti. (kustosica Jasmina Šarić)
Lili Zaneta (1994., Split) je završila dodiplomski studij snimanja, fotografije i dizajna rasvjete na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2017. godine i diplomirala umjetnost na Umjetničkoj akademiji u Trondheimu, Norveška 2020. godine. Od 2014. godine je izlagana na nizu skupnih izložbi u Hrvatskoj i Norveškoj, imala je četiri samostalne izložbe, a dobitnica je i niza stipendija i nagrada. Živi i radi u Trondheimu kao samostalna umjetnica i fotografkinja. Članica je Norwegian Visual Artists (NBK), Trøndelag Bildende Kunstnere (TBK) i HULU Split.
Instalacija, skulptura, fotografija, video, performans, tekst i zvuk
Ben Cain je multidisciplinarni britanski umjetnik čija se praksa fokusira na teme utjecaja promjena uvjeta rada na suvremenog čovjeka. Ljudski se rad u postindustrijsko doba promijenio na mnogim razinama, a Cain posebno istražuje segment utjecaja tih promjena na čovjekovo tijelo, na poimanje samog sebe kao i na međuljudske odnose. Njegovo umjetničko djelovanje obilježeno je uistinu širokim medijskim spektrom koji uključuje instalaciju, skulpturu, fotografiju, video, performans, tekst i zvuk. Tako i na svojoj prvoj samostalnoj izložbi u Splitu nazvanoj „Na rubu rada“ kroz skulpturalne objekte, prostorne instalacije, objekte od tekstila i zvuk pretvara izložbeni prostor u svojevrsnu „pseudo tvornicu“. Ono što specifičnim postavom nudi publici nisu konkretni prikazi post-rada, već preispitivanje onoga što nama u današnje vrijeme rad može značiti i, naposljetku koji je potencijal umjetnika/ umjetničkog rada u kreiranju znanja o značajnim aspektima suvremenog društva.
U tom su smislu posebno zanimljivi radovi u tekstilu koji se formom referiraju na tradicionalno radnu odjeću čiji kontekst objašnjava sam autor: „Dok sam studirao umjetnost na sjeveru Engleske 90-ih, neki od mojih profesora nosili su izblijedjele kobaltnoplave francuske radničke jakne. [Zapravo, jednu takvu jaknu sam kupio u Francuskoj kad sam bio tinejdžer i još uvijek je nosim]. Privučeni krojem, bojom, udobnošću i kvalitetom dugotrajnog materijala, ali možda i željom da se poistovjete s ‘radnikom’ te s idejom da je umjetnost fizički proces, tj. da ‘rad’ u umjetnosti predstavlja običan, nepretenciozan dio svakodnevnih procesa stvaranja i proizvodnje koji čine, ili što je još važnije, osmišljavaju ili ostvaruju osnovne potrebe društva.“ (kustosica Jasminke Babić)
Ben Cain suvremeni je britanski umjetnik koji živi i radi na relaciji London – Zagreb. Rođen je 1975. u Leedsu, a u Manchesteru je na Metropolitan University završio preddiplomski studij interaktivnih umjetnosti (cum laude) 1997. godine te potom upisao stručni sveučilišni studij na Jan van Eyck Akademie i Poslijediplomskom centru za umjetnost, dizajn i teoriju u Maastrichtu u Nizozemskoj. Sudjelovao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama te izlagao u međunarodnim institucijama i manifestacijama poput Manifesta 9.; Weils, Bruxelles; Turner Contemporary, Margate; Supplement Gallery, ICA, London; Galerija Forum, Galerija Greta, Zagreb; Busan Biennale, Južna Koreja. S Tinom Gverović realizirao je radove za Hrvatski paviljon na 57. bijenalu u Veneciji te KM – Kunstlerhaus, Graz, kao i javnu skulpturu za Reading University Campus, UK. Radi i kao scenograf za teatar. Predaje na Saint Martins i na Metropolitan University u Londonu, te na ISIA Urbino u Italiji.
Izložba Lili Zanete se može pogledati do 1. rujna, a Ben Caina do 29. rujna 2024.
