Tko virova nije ne može ni znati Do današnjih dana malo tog je novo. Tek poneki psalam čita se dva puta. Poslanicu Petra Pavla apostola. Narodu za muku da se ne zaluta. Tko virova nije ne može ni znati što znači pokora pravome vjerniku. Evin list od smokve iz rajskoga vrta iz osnove minja svit i ljudsku sliku. Od postanka svita pravila se znadu. I providnost Boga oduvik postoji. Kruhom tko te hrani zaslužia nije kamena iz ruku tvojih da se boji… I Juda je svoga izd'o gospodara. Htio je sa time da mu napakosti. A Božju providnost razumia nije. O masline stablo, sam obisi kosti. Na Posljednjoj večeri duhom bio nije. Na misto je njegovo sila Magdalena. Pomoga joj Isus, shvatila na vrime da ne bude kurba već poštena žena. Listiće od smokve zaminile tange, ispod njih se krije i slađe od meda. Med je za lizanje, drukčije ne ide. Ni to pokriveno nije da se gleda. I Adamov ego list je prominia… Iz beznadnog pređe on u čvrsto stanje. Tko je misliti moga od takve mižerje da nastati može ovoliko sranje… Znala je to Eva, prefrigana bila. Pa Adamu jabuku dade da zagrize… Od toga su dana svitom zavladali ratovi, nasilja, sve moderne krize. Zbog žena su uvik bitke se vodile… Nikako da shvate da su uzaludni. Gonio ih stalno isti ego muški pa i poriv oni slatkasti i bludni. Teorija moja daje rezultate… Nisam baš badava utuka godine. Oduvik se znalo, volio sam žene, i kako pobići od jorgan planine… Spokojan i miran slidim osićaje. Sa iskustvom svaki potez kontroliram. Nikad priša nije, pobić ti ne more, pedantno ko riči i curice biram… Eto, i ja stigoh konačno na svoje I ništa me stvarno iznenadit neće. Sad mi je domena poslušati ženu, počistit prid kućom i izniti smeće… Moj listić od smokve bidan zasušia. Nije više oran, ka, što je i bia… Vladimir Živaljić, Vukovar