Liberalizam je ta trenutačna ideologija, koja upravo sada iznova otvara vrata bestijalnosti svoga potomka genocidnog komunizma (internacionala = nema nacija ni država) i to sredstvima naseljavanja invazorskih tuđinaca, koji uslijed svog primitivizma i zaostalosti u Europi već odavna fizički zlostavljaju kulturne starosjedioce i ubijaju ih
U općem metežu kroz koji je Europa prolazila Hrvatska je uvijek bila specifičan slučaj i jedan model u sustavu razumijevanja filozofije povijesti i to zato jer je na granici svjetova Hrvatska bila posljednja zemlja Zapada, koja graniči s Balkanom (“predziđe kršćanstva“, 1519., papa Lav X.) u koji su ju sile zla stotinama godina nastojale ugurati, pa je radi svoga zlosilja i zlonamjernosti netočno ubrajaju u balkansku državu. Kako su više puta dokazali prvorazredni hrvatski intelektualci poput Milana pl. Šufflaya (1879.–1931.)[1] i istaknuti hrvatski političari poput dr. Vladka (Vlatka) Mačeka (1879.–1964.), Hrvatska je godine 1918. radi organizirane unutarnje izdaje i vanjske prodaje i izdaje Zapada od strane sila Antante (SAD, Britanija, Francuska) bila okupirana[2] od vojnički i civilizacijski inferiorne Srbije, kojoj su hrvatski izdajnici čak uputili poziv da ju vojno okupira,[3] a feldmaršala Borojevića ravno iz Zagreba onemogućili su da vojskom organizirano rastjera okupatorske srbijanske trupe, pa je tako Hrvatska završila u ropotarnici prve balkanske okupacije. Godine 1942., kada se Hrvatska izvukla iz okupatorskog zagrljaja Bliskog Istoka (islamizirane Srbije), predstavnici Kraljevine Hrvatske u zadnjem sastavu Hrvatskog Sabora iz godine 1918., u prvom sazivu novog Sabora podržali su legitimitet Nezavisne Države Hrvatske. Voljom cionističkog Britanskog Carstva godine 1945. država je uništena planiranim masovnim genocidom i iznova izručena u orbitu Balkana i islamiziranog Istoka Europe. Ideja Zapada: to je bila Austro-Ugarska, Austro-Ugarsko-Hrvatska i posljedično NDH, kao Kraljevina Hrvatska! Ideja Istoka: to je bilo islamizirano pravoslavlje Kraljevine Srbije i tu islamizaciju Srbijanskog Balkana i kulta Istoka masonske sile Britanije i Zapada nametnule su preživjelim Hrvatima u iznova okupiranoj Hrvatskoj, ali ovog puta u još goroj komunističkoj verziji. Komunistička jugoslavenska partizanija, dakle, nikada nije imala legitimnost – jer ona je čedo Londona (Moskva je samo smokvin list, dimna zavjesa. Komunizam su stvorili New York i London i danas ga financijski i tehnički održavaju na životu!)![4] Tako je srušena prirodna granica između civiliziranog Zapada i poluciviliziranog Istoka i ideja razgraničenja Zapada.
Zapadna civilizacija izrasla iz kulta i kulture rimokatoličke Crkve
Ono što je važno naglasiti jest da je filozofija povijesti organska cjelina koja do zaključaka dolazi iz općih cjelina, općih ideja, a jedna od takvih općih ideja jest da je Zapadna Civilizacija izrasla iz kulta i kulture rimokatoličke Crkve i kao takva u svoj organizam ne prima i ne može primiti nikakva strana civilizacijska tijela,[5] jer se u tom slučaju raspada njezin temelj i njezin duh, kako danas vidimo u cijeloj Europi. Jugoslavija i jugoslavenstvo su antikatolička ideja, koja je potekla iz liberalnih krugova lažne modernističke Crkve, vođene i nadahnute britanskom masonerijom, čije je ideje pravovjerno papinstvo u svojim enciklikama redovito osuđivalo. Ipak, taj katolički liberalizam dobio je svoje zagovornike i među katoličkim klerom u Hrvatskoj. Katolici načelno i doktrinarno ne mogu imati i ne smiju odobriti nikakvog heretičnog vladara, koji je k tome još i predstavnik jedne pravoslavne sekte, anatemizirane iz Rima 1219. godine i izbačene iz kršćanstva i od strane pravoslavlja 1220. godine i još nekoliko puta za redom (1346., 1531. itd.), a kamo li još i vlast bezbožnih komunista, koji su otvoreni idejni neprijatelji Boga i Crkve. Već sama ta ideja spajanja nespojivih suprotnosti predstavljala je kolonijalističko nasilje, koje je za Hrvate krvavo završilo. Masonerija, koja je od početka pa sve do sredine dvadesetog stoljeća bila pod osudom katoličke Crkve, temeljila se na idejnom načelu razbijanja jedinstva katoličkog kulta i katoličke civilizacije i iz tog razloga iz njezinih se loža širila ideja “multikulturalizma“, jer “multikulturalizam“ koji je i “multirasizam“, tj. provođenje ideje miješanja naroda i rasa, (Plan Kalergi, “Paneuropa“, Jugoslavija!) i nije ništa drugo doli duhovni multikonfesionalizam, budući da je svaka religija jedna kultura, pa kada religije učiniš ravnopravnima i izmiješaš ih (masonski ideal!), onda se ruši i načelo organskog jedinstva kulta i kulture Zapada i pravovjernog kulta unutar jedne i nekoć jedinstvene i pravovjerne katoličke Crkve. Jer, Europa i Crkva su jedna i jedinstvena ideja Zapada!
Na razmeđu Istoka i Zapada
Na razmeđu Istoka i Zapada na Hrvatsku su vojskama, od samog početka njezina postojanja, nasrtale bezbrojne horde vojski različitih plemena, naroda i raznih rasa (Avari, Tatari, Mongoli…), ali još nikada u povijesti neprijatelji kršćanstva i zapadne civilizacije nisu nadošli na ideju da se Hrvatsku i Europu do temelja razori naseljavanjem neciviliziranih, neobrazovanih, nemoralnih i nekulturnih tuđinaca iz Bliskog Istoka, Azije, Afrike itd, i to bez ikakvog spontanog vojnog otpora takvoj invaziji. Ne samo da je to postalo moguće zbog toga jer su srušeni moralno i duševno zdravi kriteriji kršćanske civilizacije, po kojoj je mjerilo obitelj, u kojoj je otac autoritet (zaštitnik žene i djece, koji se za njih brine), a obitelj je jezgra nacije, nego i radi toga jer je katolička civilizacija samu sebe uništila nemoralom i gubitkom zdrave katoličke vjere. Moral je temelj kulta: u liturgiji katoličke Crkve Krist prinosi svoju žrtvu za mnoge, da bi ih spasio od grijeha, a grijeh je nemoral. U katoličkoj civilizaciji oduvijek je bilo jasno da nekrštenim poganima na njezinom teritoriju NEMA MJESTA, jer se ne uklapaju u kult morala i spasenja! Zato su vođeni križarski ratovi! Kada se izgubila ideja obrane Božjeg Kraljevstva Europe i katoličke civilizacije od invazije nekrštenog islama i nekrštenog židovstva – istog časa je izgubljen i kriterij za očuvanje duhovnog života jedine napredne kulture i civilizacije na svijetu. Jer, ako katolička civilizacija nije jedina i najuzvišenija i ako nije jedina napredna i moralno ispravna – onda je pederastija dopušteno stanje, pedofiliju je moguće štititi i ozakoniti, politička korupcija je nekažnjiva po solidnim zakonima, jer postaje teško dokaziva, zdravlje se ne stiče ispravnim odnosom prema Bogu, nego medicinskom tiranijom farmacije (farmakeia, vještičarenje, na grčkom), a paralelno sa tim raspadom sustava i zdravog razuma Europu smiju preplavljivati svi pogani, koji TAKOĐER nemaju katoličkog morala.
Liberalizam je ta trenutačna ideologija, koja upravo sada iznova otvara vrata bestijalnosti svoga potomka genocidnog komunizma (internacionala = nema nacija ni država) i to sredstvima naseljavanja invazorskih tuđinaca, koji uslijed svog primitivizma i zaostalosti u Europi već odavna fizički zlostavljaju kulturne starosjeditelje i ubijaju ih. Koji su to monstrumi koji im otvaraju vrata? Potražite na pretraživaču koje su to grupacije koje zagovaraju invaziju, pa ćete vidjeti da su u pitanju neprijatelji kršćanstva, kao i to o kojima se neprijateljima radi.
Bilješke:
[1] Čić, Emil, “Povijest hrvatskih neprijatelja“, Zagreb, 2011., str 74, “…Znadem da su Steed i Watson ( Scotus Viator) na Mirovnoj konferenciji u Parizu bili glavni engleski pobornici stvaranja države SHS. Američka štampa rado ih naziva “očevima Jugoslavije….”, 34 a godine 1929. dodaje kako je “Država SHS stvorena najprije vani. Kod toga surađivali su brojni eksperti. Najvažnije i najuspješnije zalagala su se za nju dva engleska stručnjaka: Wickham Steed i Seton Watson.…“
[2] Vladko Maček, Zagreb, 24.II.1932., izbor iz opširnog pisma britanskom tvorcu Jugoslavije Setonu Watsonu (“Seton Waatson i Jugoslaveni”, Zagreb-London 1976., Britanska akademija)
“…Neću sad ulaziti u razmatranje, da li je bila sretna misao stvaranje same jugoslavenske države obzirom na činjenicu, što baš sredinom te države prolazi kobna kulturna i geopolitička linija (prekretnica), na kojoj je već moćno Rimsko Carstvo puklo na dvoje. Nema ali nikakve dvojbe, da nije tom prigodom nitko konzultirao naroda i da je sam način stvaranja države izveden na takav način i takovim metodama, koje su dovele do današnjeg stanja, a dovesti će bezuvjetno i do razpada države, ne podje li se natrag na izhodnu točku iz god. 1918., pa se na onim temeljima, koji su onda postojali kao jedino pozitivno, ne izgradi iz nova u skladu s
narodnim i državopravnim težnjama jugoslavenskih naroda, izkorišćujući istodobno izkustva, stečena u 10 godišnjem talmi-parlamentarizmu i trogodišnjem otvorenom absolutizmu Srbije i srbske dinastije. Umjesto naime da se je g. 1918. pokušalo bazirati sve na postojećim čvrstim temeljima nacijonalne svijesti Slovenaca, nacijonalne i državopravne svijesti Hrvata te državopravne svijesti Crnogoraca, dovodeći sve te posebne težnje u sklad s makar i imperijalističkim težnjama kraljevine Srbije, smatralo se najjednostavnijim prepustiti jednostavno kraljevini Srbiji, da »de facto« okupira čitavi današnji teritorij jugoslavenske države, zadovoljivši se umjesto konzultiranja suverene narodne volje namještenim oduševljenim izjavama raznih narodnih vijeća, koja su se sama rodila i sama krstila, kao n. pr. narodno vijeće u Zagrebu, narodna vijeća u Novom Sadu, skupština u Podgorici itd. Treba se dakle, kako već gore rekoh, vratiti natrag na god. 1918. Srbija mora i Hrvatskoj i Crnoj Gori priznati njihov nasiljem i prevarom oteti državopravni suverenitet, koji mora doći do izražaja slobodnim neslomivim izborom parlamenta, koli hrvatskog, toli crnogorskog.…“
Izvolite primiti izraz mog osobitog štovanja,
Vaš: Dr. Vladko Maček
[3] Horvat, Rudolf, “Hrvatska na mučilištu“, Školska knjiga, Zagreb, 1992., str. 35. “…Predsjedništvu “Narodnog vijeća“ bijaše mnogo stalo do toga, da u Hrvatsku dovede srbijanske čete, jer se nije pouzdavalo u hrvatske vojnike i časnike.…“
[4] Npr. Profesor Antony Sutton s dr. Stanom Monteithom, Radio Liberty, 29. srpnja 1999.o financiranju komunizma i nacionalsocijalizma sa Wall Streeta. Napisao više knjiga na tu temu…
[5] Vidi djela napr. Juana Donosa Cortesa (“Otpadništvo Zapada“) i Oswalda Spenglera (“Propast Zapada“), koji to opširno objašnjavaju.
