Najžarči Sunčev žar
Žudjela sam ispjevati
Himnu Ljepoti
čistom Idealu
istakati za nju riječi
od zvjezdane pređe
orositi ih rosom
iz Zorinih očiju
pozlati ih u najžarčem
Sunčevu žaru
napokon sam u tom uspjela
Ideal moj blistao je
uspravan
ponosan
a onda je protrnuo
zadrhtao
sam od sebe se srušio
u grobni se kamen pretvorio
nije mogao disati u svijetu
u kojemu je zavidni čovjek
Boga ljubavi izrugao
nasmrt ražalostio
