Mladi nam umiru u naponu života
Prema podacima HEP-a iz 2022., u Hrvatskoj je preko 400.000 stanova koji nisu potrošili ni jedan kilovat struje, znači da u njima nitko ne stanuje. Ako je to podatak od prije dvije godine, sigurno je sad broj tih stanova znatno porastao, jer se u Hrvatskoj bjesomučno gradi. Čiji su to stanovi, tko su im vlasnici i u koju svrhu su kupljeni? Mogu pretpostavljati tko su im vlasnici i u koju su svrhu ti stanovi kupljeni, ali bolje da šutim i svoje mišljenje u ovom slučaju zadržim za sebe. Dok u Hrvatskoj natalitet drastično pada, a mrtvi se nalaze na svakom koraku, pomislio bi čovjek da trebamo samo grobove. Obznanjeno je da je samo tijekom prošlog mjeseca u odnosu na isti mjesec prošle godine, broj mrtvih u Hrvatskoj porastao za 13 %, i taj je trend u porastu.
Ljudi umiru u naponu životne snage
Kad jutrom otvorim stranicu s osmrtnicama u Slobodnoj Dalmaciji, protrnem, jer sve je više umrlih „iznenada“, muškaraca i žena koji su u naponu životne snage. Vodi li naše Ministarstvo zdravstva ikakvu evidenciju o tome, da se ispita što je uzrok tom doslovno iznenadnom pomoru našega naroda? Broj umrlih od raka u nekoliko zadnjih desetljeća porastao je za 80 %. Broj djece koja obolijevaju od malignih bolesti u Hrvatskoj na godišnjoj razini je negdje oko 150. U prometu u Hrvatskoj u protekloj godini smrtno su stradale 274 osobe, od toga 4 djece. Smrtno stradalih na radu je 32. Ubijenih u kojekakvim sukobima u Hrvatskoj u 2023., je 23. Od toga 9 žena.
Znakovit je slučaj u Tovarniku gdje je poremećeni čovjek koji je zapalio dvije obiteljske kuće, nasrnuo na policajca koji je pucao u njega da obrani sebe i kolegu. I sad se propitkuje postupanje policajca!? Hoćemo li saznati što stoji iza smrti mladog pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske? Mrtvi po stanovima za koje nitko ne mari, tek kad se leševi raspadaju i smrad postane nepodnošljiv neki susjed se sjeti da treba slučaj prijaviti nadležnim službama. Moglo bi se još tu naći puno čudnih smrti koje nisu razjašnjene, koječega što nas snalazi, ovo su tek šturi podaci koji se odnose na proteklu godinu, i dijelom na ovu 2024. Trend smrtnosti u Hrvatskoj nastavlja se zastrašujućim tempom.
Maloljetničko nasilje
A tek nasilje među maloljetnicima? Dječak koji je pretučen zbog 25 eura? Jedna djevojka u emisiji, Život na vagi“, izjavila je da je zbog tjelesne težine bila izrugivana, da su joj tri puta razbili nos, trpjela je sve vrste zlostavljanja. Uz probleme koje očito ima zbog nedostatka samopouzdanja, psiho-emocionalnih poremećaja i mnogo čega, ona je ugrožena u društvu u kojemu živimo. Na trafostanici odmah iza moje kuće, napisan je grafit, „Mi širimo mržnju“. Tko je to napisao? Tko su ti nevidljivi noćni tati koji dolaze u gluho doba noći poput aveti, kad ih nitko ne čuje ni ne vidi, šireći na taj način vrlo opasne poruke. U Zagrebu, cijeli se razred ispisao iz škole zbog dječaka od 9 godina koji zlostavlja svu ostalu djecu. Na drugom kraju grada Zagreba, zbog dječaka koji zlostavlja ostalu djecu, u razredu ostalo samo četvero djece. Ne piše tko su dječaci, ni čiji su, ali u stanju su blokirati sve državne institucije. I da tu država ništa ne može? Je li moguće, u XXI. stoljeću, da je jedno dijete od 9 godina iznad svih državnih zakona i institucija? Da je riječ o hrvatskom branitelju svi bi mediji drečali i skičali, bili bi kordoni novinara i policije. Slučaj 19-godišnjeg mladića koji je namamljen u Čazmu, pretučen i pokraden od strane maloljetnika. Zlostavljanja u školama i izvan škola, daleko je više ali se to skriva pomnije nego zmija noge, da se društvo ne „uznemirava“! Ove strahote nikoga od odgovornih ne zabrinjavaju. „Ujo vuk magarca“. Ministarstvo obrazovanja diže ruke od toga, ravnatelji škola, socijalne službe, svi koji po dužnosti to moraju rješavati. Čemu uopće služe socijalne službe? Pedagozi? Dječji psiholozi u školama? Socijalni radnici koji su dužni uplitati se u obitelji gdje su veliki neredi i problemi, djeca zapuštena i vrlo rano krenu u kriminal, postanu socijalni i državni problem? Nedavno sam pokušala kod mjerodavnih institucija zauzeti se za onemoćalog, očito zlostavljanog starca, oca mrtvog branitelja koji je u takvom stanju da ga ne bi tako opisao ni Victor Hugo u svom romanu Jadnici. Žena koja je dolazila da mu počisti i pomogne odustala je jer obitelj njegova pokojnog sina prijetila joj. Tu je sve stalo, nitko se u to više ne želi miješati. Kažu, obitelj ne dopušta. Gluhi, neučinkoviti i hladni birokrati, bespotrebna administracija koja ničemu ne služi, do danas nisu učinili ništa. Ma dajte ljudi, zar protiv zlostavljača nema zakona ni zaštite? Vi koji donosite zakone, u čiju korist ih pišete? U korist onih koji podrivaju poredak, čine prijestupe, blokiraju pravdu. Jedno dijete da vas toliko zaplaši i blokira, jedna problematična obitelj, i slični njima! Pa takvu djecu i njihove roditelje smjestite u odgojne ustanove, preodgojite, jer očito je stvar u roditeljima.
Enklava manjine s dva imena
Naša Vlast vođena je protunarodnim i protupravnim smjerom, važne su pozicije, plaće, tu se vodi nesmiljena borba između onih na vrhu čija su srca gvozdena. Ne bi li oni trebali biti poput pastira koji su zaduženi da brinu o stadu, čuvaju ga i paze? A oni upravo vode stado da ga gurnu u provaliji. Ma što im je? Cijene idu u nebo, inflacija raste, i onda se izmišljaju najugroženije skupine, kojima će tobože „dobra Vlast“, na neki način olakšati da bezbolnije podnesu inflaciju. Čovjek se zagrcne, suze mu nahrupe. Uzimaju nam i onaj minimalac, i onda dio tog opljačkanog novca vraćaju opljačkanima. Nužno je osvrnuti se i na Međimursku županiju koja se s pravom naziva – Vrt Hrvatske. U njenom neslužbenom grbu je ptica grlica i cvijet ljubičica. S njom smo se po kulturnim spomenicima, ljepoti prirode, po iznimnom bogatstvu flore i faune mogli natjecati s bilo kojim pejzažnim prostorom u Europi. A tamo nam naselili Rome, pretvorili je u romsku enklavu. Sačuvaj Bože što čine. Živjeti tamo je veliki rizik. Koliko mi je poznato, Francuzi koji su vrlo liberalan i vrlo otvoren narod, pokušali su Romima omogućiti uklapanje u društvo, na vrlo human i dobronamjeran način poštujući njihov identitet, nekako ih učiniti prihvatljivima zajednici i zajednicu njima. Nije išlo. Ne ide. Genetika je vrlo osjetljiva stvar, i kad se nasilno nekoga mijenja, negdje, u nekim zakutcima duha, ostaje izvorni gen.
Pa onda naše zdravstvo. Liječnik Zlatko Topolovec ginekolog u Osijeku, koji je optužen za silovanje, kojega su tisuće žena prozvale za napastovanje, koji nije udaljen s radnoga mjesta, jer kažu da je presuda protiv njega nepravomoćna. Pa čovjek je monstrum, tko može takvog čovjeka pravdati? A pravdaju ga, od ministra zdravstva pa naniže. Sačuvaj nas Bože! Pa voda za piće u dječjim vrtićima puna fekalija!? Ne možeš doći sebi od užasa. Svaka čast Miru Bulju, što je ukazao da na izvor Cetine dolaze bedaci s psima i čine nedopustive gadarije. Zamislite da na izvor Rajne u švicarskim Alpama dođu neki barabe sa psima i tu se kupaju s njima, ili na izvor rijeke Drave koja izvire u Južnom Tirolu u Italiji, bi li ti bedaci mogli to raditi? U nas mogu bez ikakvih posljedica. Što reći za pokušaj atentata na papu Franju za vrijeme njegova posjeta Indoneziji, gdje su ga pokušali ubiti pripadnici pokreta Islamska država? Ovo je zasad dovoljno.
Nisu kompatibilni
Eto se DP razdijelio. Činilo se od početka da Penava i Radić nisu „kompatibilni“. Osjećala se među njima „loša vibra“. Nije to ni loše. Svaki od njih dvojice imaju svoju ekipu. Ne bi bilo zgorega da Radić osnuje novu stranku u koju bi mogao dovući ljude kreativce, gospodarstvenike i inovatore koji bi možda potaknuli razvoj gospodarstva. Imamo mi takvih ljudi, vrlo pametnih i sposobnih da se uhvate u koštac s gospodarstvenom politikom koja nam je trenutno na mrtvoj točki. Ali neće to ići kod nas. Izraelci su četrdeset godina lutali Sinajskom pustarom poslije izlaska iz Egipta, morat ćemo i mi još više da se narod očisti, jer mi našu nečistu prošlost ne kanimo očistiti. Dug je to i mukotrpan proces, a vazda niče novi korov koji oduzima hranjive tvari i vodu, te se razraste, oplete plodne biljke, čak im blokira i sunčevu svjetlost. A u nas korov dugo živi neiskorjenjiv, i bome se razrastao ne može se od njega disati.
Američki izbori
Moramo pratiti i Predsjedničke izbore u SAD-u. To je naša svakodnevna tlaka kojom nas se tlači. Kao da mi imamo kakav utjecaj na to? A nije ni pristojno ni dopušteno miješati se u takve stvari u drugim državama, da mi sad njima nešto pametujemo ili naređujemo. Imaju samo dva kandidata, odnosno kandidatkinju i kandidata, tolika zajednica moćna i utjecajna, zar je spala samo na to dvoje umornih i iscrpljenih ljudi u utrci za Predsjednika. Pod kojim su pritiscima njih dvoje, koliko se troše i bore za glasove, čudo da ne izdahnu, da ih srce ne izda. To je nezamisliv stres, takva utrku i zbrku ni bi izdržao ni željezni tenk kamoli ljudsko biće. A sve skupa je samo šou, zapravo podsjeća na The Muppet Show, i po likovima i po radnji. Ta moćna Amerika koja je pokrenula svijet, koja je uistinu moćna sila, i treba biti da bi se održala nekakva ravnoteža snaga u svijetu, može i treba to odraditi puno bolje, demokratskije, dostojanstvenije. U ovoj prljavoj političkoj močvari, gdje se mnoge sile nastoje dočepati svakog centimetra kopna i mora svim mogućim nelegalnim i podlim radnjama, postupajući sve bezočnije, nasiljem, prijetnjama, igrama koje smišljaju. I cio svijet je baš okrenut naglavačke. Opet ponavljam, smrt posvuda mahnita, pustoši, nasrće, ugrožava nerođene, mlade i stare. Izgleda kako se sve odvija po radnji kultnog, epskog romana kojega je pisao kroz duže razdoblje engleski akademik, filolog , J. R. R. Tolkien. Djelo je pisano između 1935. -1949., a objavljeno 1954. Snimljeno kao američko fantastična-pustolovna serija u tri dijela, od 2001.-2004. Čovjek je zaista genije a ujedno i prorok. E sad, može li se koja nevolja izbjeći da borba između Dobra i Zla ne uzme još jeziviji danak, čisto sumnjam. Sve da s neba slijeću golubovi mira, anđeli, vile i vilenjaci i ostala bića koja su na strani dobra, Zmaja paklenog će teško pobijediti. Toliko smo ogrezli u krvi i zločinstvima da ne zaslužujemo milost. A Zmaj s gvozdenim krilima koji riga oganj i „Orci“, ne ostavljaju nam ni zraku nade, ne dopuštaju ni zraku svjetla. Oganj nas sažiže, klimatske promjene ugrožavaju. Smišljeno trovanje i usmrćivanje, kosi mlade i stare. U placenti trudnice i plućima nerođena djeteta pronađene su čestice onečišćenog zraka koje izravno ugrožavaju život djeteta. Sve je usmjereno protiv ljudske populacije i protiv života, vragu ne treba čovjek ni prirodni svijet, njemu je cilj sve zacrniti, sve živo iskorijeniti, to želi Zmaj gospodar Pakla. Naša planeta je napadnuta silama pustošenja u svim segmentima svog postojanja.
Lijepo je da se netko dosjetio da se održavaju Para-olimpijske igre. Ne znam tko može biti ravnodušan dok gleda te invalide s kojim žarom i upornošću nastoje savladati životne prepreke. Ne odustaju od sebe ni od života. Njihov trud, volja, duhovna snaga da se uključe u ljudsko društvo i pokažu poželjnim članovima zajednice, zadivljuje, ohrabruje. Ako je zdravim, normalnim ljudima teško koračati ovim svijetom i suočavati se s nedaćama, koliko li je tek njima teško? Nisu li oni heroji našega vremena?
Je li kasno da se obratimo, prestanemo činiti zlodjela, suprotstavimo se silama Zla? Oni koji su poslali vojske izvan svojih granica u osvajačke pohode, povuku ih, prestanu okupacije, oslobode one koji su zarobljeni? Pobrinemo se da svi imaju kruha. Navodnimo pustinje, zaposlimo nezaposlene, svim radnicima dadne se zaslužena plaća? Vremena za odgađanje više nema. Pohlepa za vlašću i „zlatnim prstenom“, za „naj-draguljem“, besmislena je. Možda da zasijemo zapuštene njive, obnovimo uništene šume, pokažemo malo ljubavi i suosjećanja prema svim živim bićima. Djecu u školama učimo ljepoti, pa ako i ne možemo promijeniti smjer vjetra, ni zaustaviti uragane, pokušamo promijeniti smjer kojim čovječanstvo ide, krenemo prema izlasku iz tunela, prema svjetlosti. To je čista iluzija, ali biti ravnodušan i prepustiti se stihiji bez imalo želje da se što promijeni, neoprostivo je. Naša unutarnja, duhovna energija vrlo je moćna. Do sada je nismo koristili. Moramo zakoračiti u tu novu dimenziju. Sukladno tome iz današnjeg Evanđelja, nedjelja, 8. 9. 2024. iz poslanice sv. Jakova apostola, dojmilo me se kako je Isus dodirom ruke ozdravio mucavcu uši i jezik da progovori, izgovarajući riječ „Effata“ što znači -otvori se. Možda da se saberemo, mi kršćani predamo se Isusu i zamolimo ga da izgovori „Effata“ i dodirne naša srca, naše duše. Pripadnici drugih religija svojim božanstvima koja štuju, također upute molitvu za pomoć. Bog nije gluh ni slijep, ali ako nismo odlučni, On se upliće. To bi u ovom stradanju i bezumlju bilo najpoželjnije. Ali baš je tu problem, što smo većinom fokusirani samo na svoju sebičnost, i unatoč milijardama vjernika raznih konfesija nismo vjernici, tek glumimo, jer istinska vjera velika je žrtva koja iziskuje napor i golem rad na sebi. Kao što zapisa Njegoš, u „Gorskom vijencu“ riječi koje je izgovorio Vuk Mićunović, junak u spjevu, „Bez muke se pjesma ne ispoja, bez muke se sablja ne sakova“.
