U Crnoj Gori legitimno su na vlasti pročetnički elementi
Uskoro, 13. rujna 2024. bit će proslava osamdesete godišnjice oslobođenja Korčule od njemačkog okupatora. Moj odnos prema socijalizmu i komunistima je ambivalentan; priznajem hrvatstvo intelektualcima poput Hebranga starijega (1899. – 1949.), Petra Šegedina (1909. – 1998.), Krleže (1893. – 1981.), Marka Veselice (1936. – 2017.), dr. Franje Tuđmana (1922. – 1999.), Ivana Supeka (1915. – 2007.), pa i na lokalnoj razini profesora hrvatskog jezika Petra Portolana, mog rođaka po baki. Isto tako ne bježim od povijesnih prijepora oko staljinista, orjunaša, te ratnih zločina u partizanskim redovima. Spomenimo biografije Save Kovačevića (1905. – 1943.), Marina Cetinića (1915. – 1996.), Ivana Morđina Crnog (1911. – 1944.) vrlo neugodne. Među te nelagodne mogli bismo mirne duše ubrojiti i nedavno preminuloga Budimira Lončara (1924. – 2024.), čijoj sjeni se hrvatska politička “elita” pošla pokloniti. Zašto? Znate i sami zašto. Istodobno smrt jednog od najdojmljivijih hrvatskih intelektualaca Danijela Dragojevića (1934. – 2024.) prošla je nezapaženo, osim u krugovima užih specijalista. Njega spominjem kao sina Korčule; kao što nam je politička elita nakrivo nasađena, tako je i s našom kulturom i njenom prezentacijom i valorizacijom, tisuće intelektualaca je tragične sudbine, spomenimo samo književnika Iliju Jakovljevića (1898. – 1948.).
Agresori na proslavi!
Vratimo se proslavi oslobođenja Korčule kojoj će nazočiti kvalitetni hor (zbor) KIC POP iz Podgorice (Titograda 1946. – 1992.). Zašto me to smeta kao čovjeka koji je dugogodišnji član “Društva crnogorsko-hrvatskog prijateljstva”, kojemu je supruga Crnogorka i koji ima prijatelje u Crnoj Gori i kojemu su i preci antifašisti, ali ne i komunisti, osim spomenutog rođaka Petra Portolana? Zato jer su u Crnoj Gori legitimno na vlasti pročetnički elementi, zato jer se bazen u Kotoru naziva imenom vaterpolista Zorana Gopčevića koji je zlostavljao hrvatske zarobljenike u Morinju. Prije se bazen nazivao po Hrvatu iz Boke, partizanu Nikši Bućinu.
Na datum oslobođenja Korčule dolaze iz zemlje koja umjesto kajanja za agresiju 1991. godine donosi Jasenovačku rezoluciju. Jasno, relativna većina građana Crne Gore bila je protiv rata. Osobno smatram da bi se admiralu Vladimiru Baroviću (1939. – 1991.) i generalu Krsti Đuroviću ( 1940. – 1991.) trebale dati ulice u Hrvatskoj zbog njihova otpora ratu i Miloševićevom nacionalsocijalizmu. Moguće i spomen-poprsja.
Vratimo se optužbi za ustaštvo (Jasenovačka rezolucija). Zar su dr. Tuđman, Ivo Josipović, Stipe Mesić, Josip Manolić, Zoran Milanović, Ivica Račan, Andrej Plenković ustaše ili potomci ustaša? Zar je ijedna hrvatska stranka u Saboru ustaška? Zar je toliko čista savjest Srba i Crnogoraca da optužuju Hrvatsku?
Zamišljeni spomenik braniteljima na Korčuli ne smeta me jer je modernistički. Smeta me jer ne asocira na ništa, osim moguće na naborani kanavac ili napicu!? Razumit će tko triba razumit! Ili je cilj Domovinski rat staviti ispod tepiha, a oživljavati titoizam s onima koji su se referendumom odrekli Titograda? A budućnost nosi nove izazove i turbulencije, umjesto kojih se bavimo stvarima tempo passato!
