Deustašizacija je magla za dekroatizaciju

Komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida – samo se prebacio u liberalizam i totalitaristički globalizam

Uvod

Savjet koji možda upali u doba Corone: Ako čujete, primijetite, pročitate, načujete iz medije… da netko spominje „ustaše“, novu, „ustašizaciju“, bilo kada, a naročito sada – čuvajte glavu. Trebali biste i novčanik (karticu) ali ustašizatori Hrvata (i Hrvatske) hrpimice, i uvijek, otimaju i iz svih vrsta proračuna, zatim poslove, bolje društvene položaje, vaš unižavaju, svoj uzdižu… i tako redom. Oni vama, a koji baš nikakve veze nemate s tim ustašama, kojih odavno ni nema, nastoje uzeti jedino ono što imate – život. Inače virus „ustašizacije“ Hrvata (i Hrvatske) je neuništiv, nema cjepiva, niti će ga biti, tek poneki lijek za olakšanje bolova, tlapnje i umirenja. Primjer je i za uništenje malih naroda – Hrvate ovako, druge onako.

Neuništiv je stoga što ga se uporno proizvodi u virtualnim laboratorijima antihrvatske politike, medija, udruga, u stožerima neporaženog komunizma, pa i u jednoj državnoj crkvi (SPC) pa zatim razbacuje uokolo po svekolikoj javnosti. On je uz to i izrazito sezonski – jača ga se svakog proljeća, a ove godine mu je glavni poticaj dao (pljunuo ga u javnost bez maske) onaj kojega ste si „izabrali“ – Aktualni Normalni s uputom kako jednu memorabiliju (spomen-ploču) poginulim hrvatskim dragovoljcima (imena!) (zamisli HOS-a!) u Domovinskom ratu treba „negdje baciti“. Pa je krenula „Pandemija ustašizacije 2020.“ sa svih strana, s, opet, istim ciljem – deustašizacije.  Koji dan kasnije (Prvi svibnja) odbio je položiti vijenac poginulim vojnicima u akciji „Bljesak“, opet zbog HOS-a, sada majica(!) i dodatno ju je potkurio. Nu, da se ne bismo puno lagali i okolišali „zvoni“ mi ta prijetnja deustašizacijom, a koja je apsolutno kolektivno značenjska – jednaka deratizaciji. Onaj koji me – nas – želi deustašizirati od Josipovića, Mesića (Stipa ustašo!) Milanovića, Pupovca… pa dokle god i koga god hoćete, uvijek isti, drže me – štakorom. Suvremeniji je otrov od Barbarinog rova, Kočevskog roga, tenkovskih rovova u Teznom, Jazovke… Otrov svakako, ako ne baš odmah za tijelo, onda za dušu svakako, za umiranje polako, koji se još zove i nestanak. Ostalo su priče, bajke, mitovi, narativi i ina propagandna smeće.

Nastavak

Deustašizacija Hrvata (i Hrvatske) već je prije nekoliko godina obilježila svoju stogodišnjicu, a eto još je živahna. Ni Corona joj ništa ne može, bit' će još ima mesa (stanica) pa ne treba novoga domaćina – dobar je „ustaša“. Od tih stotinjak godina i koju više, ustaše su bile, tek donekle, na vlasti četiri godine. Na vlast – u koaliciji, u Zagreb su ih doveli, tada, globalni koalicijski partneri (od 1939. i formalno): nacionalsocijalisti, komunisti i fašisti u travnju 1941. Dakle – isti. Ovu  notornu činjenicu tzv. antifašisti (isti) uvijek prešućuju, skrivaju  istinu kao zmija noge. „Dijelili“ su vlast s talijanskim fašizmom (moćniji), njemačkim nacionalsocijalizmom (još moćniji) – kak ti prijateljskim. Zatim dolazećim komunizmom, koji je prethodno koalirao s njemačkim nacionalsocijalizmom, koji je i sam proistekao, s jedne strane iz komunizma, ideološki uz  neke mutacije, s druge iz kapitalizma, tzv. krupnog – ista, „krupna“ praksa. Do srpnja 1941. u miru, a zatim u ratu.

Naravno, pritom težnja Hrvata za obnovom svoje državnosti uopće nije sporna – uostalom Banovina Hrvatska je bila ondašnji početak na tom putu. Tek stvorenu – nestvorenu i nepotpunu državu ubrzo je napao i srbijanski praiskonski fašizam – četnički, koji je ovdje i do tada vladao. Dodatno se za kratko vrijeme Banovine, posebno na njenom području, još organizacijski ojačao, naoružavao se i pripremao za nadolazeći rat. Onaj „Sprem'te se , sprem'te“ fašizam isti kojega su srbijanski šovinisti timarili koji je bombama („frljajte, frljajte“, bacajte, bacajte) teroristički napadao sve svoje susjede – od Bugara, Makedonaca, Albance ni ne priznajući, tzv. Hrvate ne treba ni spominjati – u dugom povijesnom razdoblju. („Ujedinjenje ili smrt“, crnorukci. Sarajevski atentat, četnici, u Zagrebu i formalno osnovani 1927. itd.). Stižemo u 1928., uskoro će  lipanj i obljetnica. Što bi Hrvati trebali učiniti kad im ti „sprem 'te se, sprem' te se“ četnički paleo fašisti, u parlamentu, u beogradskoj skupštini – pobiju njihove narodne zastupnike, političku elitu? Ništa, tek reći „za klanje spremni“ i toga se ubuduće strogo pridržavati. Ili se, možda, tome usprotiviti?

Valerijanov memorandum i "Homogena Srbija"

Stižemo i u 1941., NDH se nije, niti se mogla organizirati kao, kakva takva, država, a već su Srbi u organizaciji i provedbi četništva napali Hrvate, Hrvatsku, nikakve Nijemce i ne daj Bože. talijanske saveznike, fašiste. Oružano, ali naročito propagandom. S njom je tada počelo ovo poglavlje i traje sve do danas. Već u lipnju 1941. SPC je sastavila tzv. Valerijanov memorandum (episkop Valerijan vikar SPC-a, Patrijarh Gavrilo) u kojemu se tvrdilo da je, već, ubijeno 100.000 Srba, a zatim je taj broj do kolovoza narastao na 180.000, a do konca rujna na fantastičnih 300.000. Istodobno je u njemu navedeno, očito kao ilustracija, niz kotareva, Glina, Korenica, Gračac, Grahovo, Imotski… u kojima da su pobijeni „svi Srbi“. Zar laž ne djeluje, najmanje, idiotski jer brojke su „na veliko“ „okrugle“, zaokružene na  nulu na zadnjem mjestu, a „na malo“ (kotarevi) naglasak je na „svi“, pa nije trebalo ni brojati. Zatim brzina i vrijeme; od sredine travnja 1941. do konca lipnja već sto tisuća, a do konca kolovoza 180.000 i rujna ciglih tristo tisuća. Dobar tempo u propagandnom antihrvatskom genocidnom maratonu uhvatii je SPC – prema njemu dodatnih milijun i sedamsto tisuća u Jasenovcu malo je, jer da je tako nastavljeno bilo bi pobijenih Srba od 1941. najmanje pedeset milijuna. Ova nevjerojatna i nemoguća konstrukcija slanjem službenim kanalima, vlada u Londonu, diplomatska predstvaništva i prijateljima i neprijateljima, stalnim i upornim ponavljanjem, novine, tada radio, a poslije sve postaje propaganda. (Pobliže: Stjepan Lozo, „Ideologija propagande velikosrpskog genocida nad Hrvatima: Projekt „Homogena Srbija“, Naklada Bošković, Split, 2018.). Istodobno kad i Valerijanov memorandum, memorandum SPC-a, nekim divnim čudom pojavio se u lipnju 1941. i ratni program i plan ostvarenja Velike Srbije „Homogena Srbija“ Stevana Moljevića. „Homogena“ znači etnički čista, srpska, a brojke genocidno izmišljene u Valerijanovom memorandumu izlika su, opravdanje za etničko čišćenje. Kako onda tako i danas.

Ustaša odavno nema

Završio je Drugi svjetski rat a ovdje će nas u njemu zanimati samo sudbina ustaša, dakako zbog aktualne  tzv. deustašizacije. S ustašama je stvar jednostavna: dio ih je stradao u ratu – grobove su im partizani preorali i – zasadili na njihovim mjestima – ukrasno bilje, čime se obistinila ona „drugarice posadite cvijeće kuda vojska druga Tita kreće“. Ostali su deustašizirani ubrzo nakon završetka rata, dio ih je pobijen odmah (Bleiburg, Križni put itd.) dio je pobjegao u inozemstvo, a oni koji su ovdje ostali, sa sudom i bez suda (rijetko) su se pokorili, pa je tako Hrvatska (DFJ tada) do konca četrdesetih u potpunosti deustašizirana i od tada ih ovdje nema. Kako su komunističkoj vlasti, kao neprijatelj, zgodimice trebali, ona ih je onda proizvodila. Koristila ih je za političke obračune, čak i među komunistima, odvraćanje javnosti od stvarnih probleme, životnih, gospodarskih primjerice – i onom najvažnijem cilju – dnevno-političkoj stigmatizaciji Hrvata i (SR!)Hrvatske, držanje njihove glave pognutom. Kako je ta država propala (ustavno pravno i stvarno) srušila ju Srbija više ne bismo o sudbini „ustaša“ u njoj. Ali tada stižu osamdesete, a s njima iz Srbije i tsunami reustašizacije Hrvata i Hrvatske. Eto nama opet jednog memoranduma, Memorandum SANU.

Na vrhu vala opet su glavne – brojke, okrugle  brojke stradalih Srba ponajprije u Jasenovcu, ali po raznim krškim jamama. One se penju li penju do neviđenih visina, sedamsto tisuća, milijun, milijun i sedamsto tisuća i na gore. Njima i ponajprije njima opravdava se srbijanska nacionalsocijalistička – ima sva obilježja nacionalsocijalizma – agresija na Hrvatsku. U Hrvatskoj vlada tzv. hrvatska šutnja i pognutost glava uz jednu zanimljivost: Rijetko tko iz vrha tadašnje komunističke vlasti se pridružuje medijskom harangiranju o ustaštvu na način na koji to godinama čine Stipa Mesić, Ivo Josipović i sada Aktualni Normalni. U Domovinskom ratu (vidite, nosi čak i tipično antinacistčko ime!) Hrvatska se obranila i stekla, vratila, suverenitet. Nu on nije ni završio, a već je počelo njegovo „bušenje“  iznutra i izvana, već od  1996. Najprije malim „borerima“, pa sve većim i većim, udrugama. sorošijanci, zatim partije i stranke i skoro cijela medija, odnosno kultura općenito. Skoro je za ne vjerovati kako ovdašnja medija ide tim „putićem“ kao i srbijanska od sredine osamdesetih u pripremi nacionalsocijalističke agresije. Bizarno, neki mediji (Novosti SNV) „deratiziraju“ vas vašim novcem – iz državnog proračuna, a to već odavno čine i  udruge. Tim im plaćaš da te pljuju virusom šovinizma, baš onako mazohistički.

Istodobno Srbija ulaže ogromne novce i napore na istom tragu, filmovi, simpoziji, izložbe mediji, svi… pa sve do otimanja, stotog jubilarnog, primjerice dubrovačke književnosti što pripada u kulturocid. Sada njima, kao uostalom ni nikada, ustaše nisu u fokusu, oni služe tek kao koprena, propagandna polit-medijska psina i varka – pravi srbijanski šovinisti uostalom tvrde da su i ustaše – Srbi! U fokusu im je poraz u Domovinskom ratu i kako ga pretvoriti u pobjedu (Memorandum SANU 2 – opet memorandum). Pri tome ih zanima Hrvatska i kako ju pripojiti „homogenoj Srbiji“. Zato je i napad na dragovoljce HOS-a, računaju ih u neku „slabu točku“ pobjednika i u tome im se pridružuju i ovdašnji politički elitaši, medija (ka)nalitičari… u pogrdama poginulih, i živih, vojnika Domovinskog rata. Još mogu zamisliti Mesića da pljuje u zdjelu iz koje jede, al' ovi drugi… O „Za dom spremi“: treba najstrože zabraniti (uostalom i zabranjen je!), čim iz Srbije i iz bosanske srpske republike prestane  odjekivati „sprem'te se sprem'te“ i slične trube, Patrijarh SPC-a Irinej prestane spominjati „ustaše“ i slično. Kako su četnici, znači  „homogena Srbija“, tamo legalizirani to se nikada ne će dogoditi. A „domaći“ antifašistički postkomunisti, oni su tu jer komunizam uopće nije pao s padom Berlinskog zida – samo se prebacio u liberalizam(!!!) i totalitaristički globalizam (forma internacionalizam). Oni će nastaviti saditi tikve s Vragom, nu obična su sitnež koja nakon što odradi nikoga više ne će zanimati. Nema za njih „lovice“ ni privilegija u globalizmu, tu su tek bijedni od-radnici prljavog posla protiv svoga doma.

Vraćam se na početak: kad čujete kako vas netko želi deratizirati (deustašizacija), čuvajte glavu kako bi(smo) se mogli obraniti – Domovinski rat i Hrvatsku. U suprotnom, zbogom diko!

Mato Dretvić Filakov