Treba li obnoviti tužbu od početka svibnja 1992.?

Mirnodopski silovatelj s one strane morala

Saborski zastupnici ovog su tjedna svoj radni dan započeli ranije nego inače, i to kako bi prije rasprave o konačnom prijedlogu Zakona o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu pogledali dokumentarno-igrani film Sunčica. Taj potresni film donosi autentična svjedočanstva 14 žena i dvojice muškaraca silovanih tijekom agresije i okupacije Hrvatske u Domovinskom ratu. Tankoćutni, plačljivi saborski zastupnik, kažu i lakomi etno-biznismen, Milorad Pupovac, film o četničkom silovanju nije ni htio gledati ali svojom raspravom o Zakonu itekako je, metaforički rečeno,  silovao većinu u časnom domu Sabora. Naime, on, a priori ne vjeruje tim duboko povrijeđenim i za cijeli život osramoćenim ženama koje su veoma teško odlučile javno govoriti o tim užasnim ratnim zločinima.

Pupovac bi, valjda, tek onda povjerovao kad bi na filmu vidio kako njegov zemljak Vojo Stanimirović (u društvu Gorana Hadžića) kao ratni gradonačelnik Vukovara, pljuje po silovanoj ženi! Udruga Sunčica svojedobno je odaslala medijima potresno pismo Ružice Erdelji, žrtve rata u Vukovaru. U njemu su opisane grozne torture kroz koje je nesretna žena prošla, ali i ponovljene optužbe protiv SDSS-ovca Vojislava Stanimirovića da je bio među onima koji su je pljuvali po nesretnicama nakon proživljenih zvjerstava. E, ali zato, vjeruje Pupovac video-linku kojeg je dobio iz svoje matične centrale u Beogradu, vjerojatno iz četničke 'kuhinje laži' Štrpčeva Veritasa, dakako!

Milorad Pupovac (SDSS) je drsko upozorio 'svoj' Sabor da status žrtve po predloženom ne mogu steći pripadnici ili suradnici neprijateljskih postrojba-okupatora, iako su neki od njih bili silovani u ratu, aludirajući na Loru. Čudnovato, kako bi potkrijepio svoju ničim utemeljenu tvrdnju taj 'beogradski  špiclov' nije pripremio nikakav film ili barem audio-zapis o silovanim, muškobanjastim četnicima-mahom ratnim zločincima iz Lore. Uostalom, teško je i pretpostaviti da bi se hrvatski branitelj s krunicom oko vrata žestoko 'napalio' na prljavu četničku guzicu! Dakle, njegovi 'dokazi' o silovanim 'bradonjama' ravni su njegovoj tvrdnji iz 1992. kako je kardinal Franjo Kuharić na silu pokrstio na katoličanstvo desetak tisuća 'srbijanske nejači'; standardna srbijanska laž, jedno i drugo! Sjetimo se, u veljači 1992. na konferenciji za novinare ovaj isti Milorad Pupovac javno je optužio Katoličku Crkvu da je u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece. Pritom, kao i danas, nije ponudio nikakve materijalne dokaze niti je ikad ikome odgovarao za tu besramnu laž; nije li to bilo jednako 'verbalno silovanje'!?

Doduše, Zagrebački okružni tužitelj je početkom svibnja 1992. podigao optužnicu protiv Pupovca zbog iznošenja lažnih vijesti ili tvrdnji, za što se predviđala kazna do pet godina zatvora. No do procesa nikada nije došlo. Prema riječima člana tadašnje vlade, Pupovca je spasio Franjo Tuđman koji je procijenio kako bi proces bio politički kontraproduktivan. Očito, Milorad Pupovac ne vjeruje ovim nesretnim ženama koje su u filmu Sunčica javno iznijele sve strahote koje su pretrpjele od četničkih silovatelja, jer sprda se on kad u Saboru kaže: „Nadam se da ne će završiti po sistemu dva svjedoka, kao što je to nekada znalo završavati, da to bude osnova za kaznenu prijavu.“ Drugim riječima za njega te žene možda i lažu odnosno ako su to 'naši' radili, radili su i 'vaši', u Lori nad ratnim zločincima; nije li to govor o egalizaciji krivnje, izjednačavanje agresora i žrtve sumanuto!?

Može li Pupovac uopće, glede istine, dijeliti ikakve lekcije drugima ako je sam osvjedočeni lažov, ili, može li on biti saborski zastupnik ako štiti četničke zločince? Evo, što o toj zaštiti zločinaca piše Zvonimir Despot u Večernjaku, studeni 2008.: „No, može li Pupovac biti mirotvorac? To je moralno pitanje za njega samoga, ali i te kako važno za javnost. Jer dosad nitko, pa ni on, nije demantirao Slavka Degoriciju koji je teško optužio Pupovca u svojoj knjizi. Degoricija je ustvrdio da se Pupovac 1991. zalagao za dvojicu Srba liječnika koji su na okupirani teritorij švercali medicinsku opremu. Naši su ih pustili i nije im pala ni dlaka s glave. A naša je strana pak tražila da se Pupovac založi za pakračkog liječnika dr.-a Ivana Šretera kojega su lokalni Srbi u isto vrijeme oteli jer je svojim mirotvorstvom ometao tamošnju srpsku pobunu. Pupovac je obećao i dalje zašutio. Poslije se pokazalo, što je Milorad Pupovac i znao, da su Srbi Šretera vrlo brzo mučki likvidirali i danas mu se ne zna za grob. A on do danas o tome šuti i siluje Hrvate o mirotvorstvu, podjednakoj krivnji umjesto da ga DORH Dinka Cvitana pozove barem na 'obavijesni razgovor', jer, prikrivati zločin posebno ratni ravno je zločinu; svugdje na svijetu samo ne u Hrvatskoj!?

I za kraj: Zvonimir Šeparović, emeritus, pozvan je u policiju na obavijesni razgovor jer je, eto, uznemirio intimu Vesne Teršelić a Milorada Pupovca nitko ne poziva iako krije ratni zločin i, valjda, počinitelje tog zločina! 

Damir Kalafatić