Novakovo je djelo briljantna i lucidna dijagnoza vremena, djelotvoran lijek protiv njegove praznine, gluposti i pustoši koja prijeti
Međunarodna kulturna manifestacija 36. Knjiga Mediterana, u organizaciji Književnog kruga Split i Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZ-a u Splitu, pod visokim pokroviteljstvom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, održala se od 22. do 28. rujna 2024. godine. Suorganizatori ovogodišnje Knjige Mediterana su Sveučilište u Grazu, Sveučilište u Leipzigu, Arheološki muzej u Splitu, Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu i Sveučilište u Splitu.
Prisutne je pozdravio akademik Kažimir Hraste, v.d. voditelja splitskog Zavoda HAZU, uvodnu riječ održao je prof. dr. sc. Marko Trogrlić, predsjednik Književnog kruga Split, potom je uslijedio uvodni esej akademkinje Nelle Lonza ‘O povijesti prava koje povezuje Mediteran’. U nastavku programa akademik Nenad Cambi održao je predavanje i predstavljanje knjiga Split prije Dioklecijana. U povodu dvije nepredstavljene knjige (Split u antici, Dioklecijanova palača, Dioklecijan nakon abdikacije. Bilješke uz neka otvorena pitanja, Split 2021 i Starokršćanska grupa sarkofaga, Split 2023).
Ovogodišnji znanstveni skupovi Knjige Mediterana posvećeni su rimskoj vojsci te hrvatskom književniku Slobodanu Novaku. Ova dva međunarodna znanstvena skupa okupila su četrdesetak domaćih i inozemnih stručnjaka iz područja povijesti i hrvatske književnosti iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Danske, Francuske, Njemačke, Poljske i Hrvatske.
Rim i vojska
Međunarodni znanstveni skup „Vojska kao povezujući čimbenik u rimskom svijetu“, kako navode njegovi voditelji akademik Nenad Cambi, izv. prof. dr. sc. Ivan Matijević, Zvonimir Forker, prof., trebao bi otkriti na koji je način rimska vojska doprinosila povezivanju rimskog društva u vremenu između 2. stoljeća prije Krista i Justinijanove vladavine u 6. stoljeću.
Skup o Slobodanu Novaku organiziran je u čast 100. obljetnice rođenja tog hrvatskog književnika čiji neveliki književni opus ima iznimnu književnu vrijednost. Moderator skupa, prof. dr. Ivan Bošković navodi kako je 100. obljetnica rođenja velika prigoda i prvorazredna književna i društvena obaveza da se na skupu Knjige Mediterana dođe do novih odgovora i spoznaja.
Da Slobodan Novak ne prestaje buditi interes u hrvatskoj znanosti o književnosti, kao što ne prestaje nalaziti nove pomne čitatelje, pokazao je i ovaj znanstveni skup održan u Zavodu HAZU-a Split.
Slobodan Novak rođen je u Splitu, 1924. godine. Split, uz otok Rab, za koji je vezan djetinjstvom, mjesta su koja u strukturi njegova djela posjeduju dublja značenja.
U književnost Novak je ušao s generacijom krugovaša i s njome dijelio usud jedne prezrene generacije. Iako je riječ o naraštaju koji je Pupačić okrstio osumnjičenim, misleći time da su rijetki među njima koji se nisu našli u škarama dnevne politike, Novak je najproduktivnije živio svoju filozofiju šutnje. Izabravši šutnju i svjesno pristajući na izolaciju, Novak je ustrajno ispisivao stranice radikalne skepse, razorne ironije i grotesknih intonacija katarzičnog predznaka, dovodeći u pitanje sve: i sebe, i vrijeme, i samo pisanje koje u vremenu nalazi svoj razlog. Pišući malo, osobito malo za pisca njegovih svojstava, Novak je usprkos tome, ili tome baš zahvaljujući, postojano gradio svoju općepoznatu i izdvojenu književnu poziciju.
Opus Slobodana Novaka
Novakov je opus opsegom nevelik, ali izniman književnom vrijednošću i odjekom. Velika je tema i nije primjeren za jeftine kriterije književne estrade. U njega su upisane antologijske stranice ‘Badessa madre Antonia’, zatim pastorala ‘Izgubljenog zavičaja’ u kojoj je patetici kolektiviteta – kroz četiri godišnja doba – suprotstavljena slika izgubljenika i gubitnika, a raju zajamčene budućnosti iskreni svijet osobnog razočaranja. Tonom i raspoloženjem bliske su im i kanonske stranice romana dubokih intelektualnih prostranstava, moralističkog predznaka i simboličkih primisli ‘Mirisi, zlato i tamjan’ koje u književnom portretu pisca predstavljaju blistavi vrhunac i zaštitni znak, a u hrvatskoj književnosti iznimnu i povlaštenu stranicu. U njemu je Novak kroz sudbinu svojeg junaka, uhvaćenog u zagrljaj Povijesti, progovorio o sudbini svijeta koji nikoga ne čini sretnim, ali spram kojega nije moguće ostati ravnodušan.
Nezaobilazni u bilo kojem promišljanju hrvatske književnosti, roman ‘Mirisi, zlato i tamjan’ predstavlja dostatnu autorsku legitimaciju za povijest. Utemeljen u prostorno-vremenskim granicama zavičaja kao i u razmjerima opće duhovne situacije (Mandić), i u kojemu pojedinačno korespondira s kolektivnim stremeći univerzalnom, roman svjedoči o vremenu naše povijesti i suvremenosti, o slomu egzaltacija i iluzija, lažnih zanosa i ushita.
Treća stranica u Novakovu gustom pripovjedačkom pleteru vezana je za romaneskni triptih ‘Izvanbrodski dnevnik’. Objavljen je 1977., nakon poduže šutnje, roman do krajnosti radikalizira sva mučna i mračna pitanja kojima je bio obuzet. I dok ‘Jednosmjerno more’ svojom ironijskom podlogom aktualizira nasukavanje trajekta (junaka) na putu od otoka do kopna, a ‘Školjka šumi’ parodira novakovski intrigantnu temu odnosa normalnih i nenormalnih, ‘Nekropola’ je razorni groteskni krescendo gorke ispovijedi junaka/pisca koji živi stvarnost bježeći od nje. U suštini, ‘Nekropola’ je sumorna priča o povratku glavnog junaka s trodnevnog dopusta iz ludnice u kojoj je tražio slobodu, u slobodu – u kojoj se nalazi ludnica (Frangeš).
Jednaku pozornost zavrjeđuju i Novakov posljednji roman ‘Pristajanje’ te reljefni svijet njegove novelistike i radio-dramski prilog.
Pišući o Novakovu djelu, Vlado Gotovac ističe da u gorkoj ispovijedi Slobodana Novaka ništa ne pobjeđuje: on je sam napuštao svoju vjeru, vjeru koja nije uspjela, jer se pridržavao svojih iskustava: drama doba je za njega vlastita drama i on je artikulira preko svojeg vlastitog slučaja. To je suvremena dokumentarnost i tradicionalni, blještavi moralizam, koji priznaje samo vlastite sudbine, koji se ne potapa u anonimnosti s mjerilima za koje je pojedinac ništica. To je glas najpotresnijeg razočaranja u osobnom žrtvovanju, koji doživljavamo kao nepogrešivu anamnezu života, artikuliranu u djelu pisca koji će iskušavajući svijet, iskušavati i horizonte njegove humanosti.
Briljantna i lucidna dijagnoza vremena
Novakovo je djelo briljantna i lucidna dijagnoza vremena, djelotvoran lijek protiv njegove praznine, gluposti i pustoši koja prijeti. Ono je čin odgovornosti pred licem povijesti, i u sebi sabire ponajbolju aktivu hrvatske i evropskih književnosti, kapitalizirane u individualnom iskustvu nesvakidašnjeg intenziteta i književne relevantnosti. Njegove ponajbolje stranice vrhunci su moralne dosljednosti u našoj književnoj i društvenoj stvarnosti koji nas uče da ne zalutamo u pustinji koja nas okružuje.
Uz 100-u obljetnicu rođenja, koja je po sebi velika prigoda i prvorazredna nacionalna društvena i književna obveza, razlog je to da se novim uvidima na skupu u Splitu, u okviru Knjige Mediterana 2024. iznova p/osvijeste iznimne koordinate djela u čijim se slojevima kriju odgovori na pitanje zašto dalje treba misliti, da parafraziramo naslov jedne autorove slike.
Uz znanstvene skupove manifestacija je bila i odlična prigoda kako bi se predstavila izdavačka djelatnost hrvatskih izdavača: Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Matice hrvatske Split, Matice hrvatske Zadar, Matice hrvatske Trogir, Hrvatske sveučilišne naklade, Staroslavenskog instituta, Gradske knjižnice ‘Juraj Šižgorić’ Šibenik, Naklade Bošković, Društva arhitekata Split, Zajednice bokeljskih Hrvata, izdavačke kuće Gospe od Škrpjela, Društva ‘Radovan’ Trogir, Gradske knjižnice Kaštela te Književnog kruga Split.
