Kako arheološka obrada predmetnoga lokaliteta još traje, a u tijeku su i geofizička ispitivanja širega područja čije rezultate željno iščekujemo, valja se nadati novim arheološkim senzacijama koja će Stobreč pozicionirati u sam vrh arheološke topografije
Arheološka istraživanja koja od travnja ove godine traju u starom dijelu Stobreča već su do sada iznjedrila senzacionalna otkrića, prvenstveno u vidu pronalaska 70-metara dugačkog i izvrsno očuvanog helenističkog bedema, kao i pronalazak dokaza naselja iz prapovijesti koje datira iz srednjeg brončanog doba.
O sjajnim novostima koje zbog novih spoznaja Stobreč lansiraju u sam vrh hrvatske povijesne baštine, izvijestili smo u više navrata na Dalmaciji Danas, a svoj osvrt napisao je Ante Mekinić, predsjednik Saveza za Poljica.
Ostaci helenističkog bedema dužine 70 metara, širine 3,5 metra i mjestimične visine preko 3 metra koji je po monumentalnosti i očuvanosti ravan najboljima u Grčkoj te arheološki slojevi prepuni raznovrsnih artefakata od ostataka naseljā iz srednjeg brončanog doba (oko 1500 i više godina prije naše ere) pa do kasne antike, dijelova antičkih freski i mozaika, grčkog i rimskog novca do nekoliko desetaka tisuća ulomaka predmeta iz svakodnevnoga života (keramike, svjetiljki, posuđa, amfora za ulje, vino i žito, čepova za amfore, kalema za predivo, olovnih utega i brončanih igala za ribarske mreže, dijelova nošnji, nakita, raznih metalnih predmeta, košnica, kostiju životinjskog porijekla, tri skeleta itd.), rezultat su najnovijih arheoloških istraživanja na svega 700 istraženih kvadrata sjeverne strane poluotočnog dijela današnjega Stobreča zapadno od oronule perjanice stobrečkoga turizma, čuvenoga Restorana.
Dosadašnja istraživanja na stobrečkome poluotoku dala su naslutiti moguću arheološku senzaciju kojoj svjedočimo, a koja nam je donijela spoznaju da je Stobreč ne samo stariji od sebe samoga, što smo odavno znali, nego da je stariji i od naselja koja su mu prethodila, rimskoga Epetiuma i grčkoga Epetiona. Troslojna arheološka građa i spomenuti artefakti svjedoče da su drevni Epetij još ranije naseljavali ili pohodili i mnogi drugi (Delmati?) pa je sada nedvojbeno da današnji Stobreč ima ne samo antičko nego i prapovijesno korijenje.
Prapovijesno ishodište
Kontinuirano postojanje života na rečenome prostoru u dugom vremenskom razdoblju ne treba čuditi uzme li se u obzir da je Stobreč čak i danas, urbocidu usprkos, gotovo idealno mjesto za življenje. Već na prvi pogled tome svjedoči činjenica da je njegovo prapovijesno ishodište smješteno na lako branjivome poluotoku koji zatvara srazmjerno plitku uvalu idealnu za sidrište manjih plovila svih vrsta u svim vremenskim uvjetima zbog čega je negdašnji Portus Epetius označen s tri kule (Salona, primjerice, sa dvije) u Tabuli Peutingeriani, srednjovjekovnoj kopiji čuvenog antičkog zemljovida.
Uvir rječice Žrnovnice u more poluotoku nasuprot čini stobrečke vode boćatima što je donedavno značilo i izdašnima ribom, napose do 70-tih godina prošloga stoljeća kad je laguna uz samo ušće (područje današnjega modernoga autokampa i isto takvog nogometnog stadiona) bila mrijestilištem brojnih ribljih vrsta. Uz spomenutu rječicu s obje njezine obale u turskome zemanu nalazile su se plantaže ‘bijeloga zlata’ na čije postojanje spomen čuvaju današnji toponimi Slanice i Soline (u dijelu kojih se nalazi naselje Šine odnosno tereni za golf). Okolna fošama navodnjavana polja sve donedavno su obilovala mnogim plodovima zemlje, a danas, nažalost, tek pretežno ‘samoniklim’ stambenim sklopovima skromne komunalne opremljenosti, napose prometne.
Naročita posebnost ovog dijela dalmatinskoga podneblja skrojenoga po mjeri čovjeka svakako su gotovo savršeni mikroklimatski uvjeti za život koji je u Stobreču, a još više uokolo njega, do te mjere nabujao da je stobrečko podmorje posljedično ‘obogatio’ jednim od najvećih kanalizacijskih ispusta upitne izvedbe.
Prerastao poluotok
Premda je Stobreč odavno prerastao poluotok na kojemu još u antičko doba bijaše gradom da bi u ovom našem vremenu postao splitskim prigradskim naseljem, nije se odrekao bogatog graditeljskog nasljeđa pa je za nadati se da će i ovo najnovije koje ga, po riječima voditeljice arheoloških istraživanja Marine Ugarković, svrstava uz bok najvećima te vrste i u svjetskim razmjerima, ostati ne samo sačuvano nego i trajno dostupno javnosti, naravno, uz prethodnu pravičnu naknadu vlasnicima zemljišta na kojemu se ovo arheološko blago nalazi te potencijalnom investitoru koji u skladu sa zakonskom obvezom i financira ovo istraživanje.
Kako arheološka obrada predmetnoga lokaliteta još traje, a u tijeku su i geofizička ispitivanja širega područja čije rezultate željno iščekujemo, valja se nadati novim arheološkim senzacijama koja će Stobreč pozicionirati u sam vrh arheološke topografije Dalmacije i Mediterana. Pa ipak, najveća senzacija bila bi kad tako ne bi bilo i kad bi ovo jedinstveno arheološko nalazište koje već sad svemu postojećemu u Stobreču i uokolo njega daje dodanu vrijednost prekrila ‘crna zemlja’ tj. armirani beton u temeljima još jednog u gomili apartmanskih zdanja!
