Je li Tito naredio strijeljanje pilota i kako je uoči zasjedanja AVNOJ-a došlo do poginuća braće Ribar?
Zašto su 25. listopada 1944. partizani strijeljali 72 kraljevsko-jugoslavenska pilota na lokalitetu Jabuka kod Pančeva u Banatu, danas poznatom po makedonskim doseljenicima i športskom ribolovu na Tamišu?
Dana 23. listopada vlasti su pozvale stare pilote da se jave u komandu zrakoplovstva u Zemunu i pomognu “oslobođenju zemlje od okupatora”. Pogubljeni su bez suđenja u noći između 29. i 30. studenoga 1944., baš na prvu godišnjicu partizanskoga dana republike i od tada vlada šutnja. Zgodno je reći da takav ratni zločin ima još jednu dimenziju, radi se o ljudima koji su svojim znanjem i strukom bili izrazito potrebni novoj državi. Većina tih pogubljenih nisu bili tzv. suradnici okupatora, radilo se o osobama pretežno jugoslavenske i srbolfilske orijentacije. Jedna od žrtava (vjerojatno podrijetlom Hrvat) Iso Mandarić (na slici), dao je sinu ime Dušan.
Prije strijeljanja su saslušavani u zračnoj luci Lisičji Jarak. Na tom mjestu nalazi se spomenik posvećen Srbima, Židovima i Romima ubijenima od strane Nijemaca, ali nema obilježja ubijenim kraljevskim pilotima. Bilo bi vrijedno vidjeti popis pilota, jer među njima je zasigurno bilo i onih koji nisu etnički Srbi. Pilot Kosta Aćin navodi imena članova Vijeća koje je odlučilo o umorstvu pilota u djelu “Spomenica palih Srba vazduhoplovaca (zrakoplovaca, op., T.T.) 1941. – 1945., Washington 1975. Predsjednik Vijeća bio je Franjo Pirc (Sodražica 1899. – Sodražica 1954.). Kod slovenskoga lijevo kršćanskoga književnika u djelcu “Put u Jajce” opisan je kao fizički nalik Titu, što nije istina. Nakon službe austrougarskoj domovini u Prvomu svjetskom ratu, Pirc završava pravni fakultet. U vojsci Kraljevine Jugoslavije polaže za pilota, te u travanjskom ratu 1941. biva zapovjednik 2. borbenoga puka avijacije. Prelazi u zrakoplovstvo NDH gdje je od 1941. do 1943. šef operativne sekcije.
Godine 1943. prelazi u partizane gdje mu je priznat čin pukovnika, a od 1. rujna 1944. postaje general-major. Od 29. X. 1944. do 9. 8. 1945. postaje prvi komandant partizanskoga zrakoplovstva. Njegov zamjenik je Božo Lazarević, također član Vijeća koje je umorilo 72 kraljevska pilota. Od 1946. do 1949. bio je jugoslavenski veleposlanik u Argentini gdje se opredijelio za Sovjete u sukobu Tito – Staljin. Kako je moguće da se vratio u Jugoslaviju nakon takvoga diplomatskoga gafa?
Je li Tito osobno naredio strijeljanje pilota i kako je uoči zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu (BiH) došlo do poginuća braće Ribar i uništenja zrakoplova u Livanjskom polju? To je Pirc mogao znati.
Božo Lazarević (Stijena kod Podgorice, 1907. – Beograd, 2007.), živio je sto godina i nije se pokajao. Kako je mogao kao SKOJ-evac (komunistička mladež) biti primljen u Jugoslavensko vazduhoplovstvo (zrakoplovstvo)? Od 1939. u komunističkoj partiji, tada na službi u Zagrebu, surađuje s Titom. U Travanjskom ratu 1941. bio je pilot kapetan II. klase, borbeno djeluje u opasnim akcijama.
Hrvat Borivoj Jelić oteo je igrom slučaja zrakoplov u kojemu su se nalazili general Lazarević i zapovjednik 6. ličke (jedinica koja je navodno kod Drvara spasila J.B.T.-a), dva “narodna heroja”. Jelić se pokazao vrlo humanim, sletio je na Cipar (jer je u zrakoplovu bila teško bolesna bakica) gdje su mu dali lažne garancije, a cijela otmica iz sadašnje perspektive izgledala je smiješno i amaterski, što je tema za posebnu obradu, možda i film. Oteo je Jelić i nogometaše titogradske (podgoričke) “Budućnosti”.
Milan Simović Zeka (Zeka je nadimak, zec op., T.T.) (1917. – 1988.). Od kraljevskoga narednika pilota postao je partizanski general. Partizan je od 1941.! Bio na obuci u SSSR-u do 1948.
Gavro Škrivanić bavio se povijesnim temama, osobito oružjem, bitkama, putovima u Srednjem vijeku, ali pisao i o ratu Srbije i Austrougarske 1914. Tko je Škrivanić i odakle to prezime u Crnoj Gori, kada su pretežito Hrvati?
Moram napomenuti da su kraljevski časnici na službi u NDH bili vrlo nepouzdani, iako ih opravdava da je već 1943. bilo razumnima očevidno da će Njemačka izgubiti rat, te su ljudi pokušavali spasiti se i osigurati sebi budućnost kod novog gospodara. Bilo bi zanimljivo vidjeti kad je pokojni Predsjednik preminuo tko se sve učlanio u DC Mate Granića?
Kada je zrakoplov Jure Francetića (1912. – 1942.) prisilno sletio kod Močila blizu Slunja nije jasno jesu li sabotažu izazvali Talijani ili partizani, svakako netko od hrvatskoga osoblja je oštetio zrakoplov.
Kraljevski pilot pukovnik Nikola Obuljen tako je pomogao da cijela jedna hrvatska posada pobjegne Sovjetima, o čemu dajem poveznicu (https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/dramatican-prelet-posade-ndh-u-sssr-3-dio-939663).
Ivan Krajačić Stevo uspijeva prodrijeti u NDH mornaricu i zrakoplovstvo. “Kola i uniformu za taj posjet osigurali su mi moji suradnici u avijaciji NDH (bojnik Matija Petrović). U to vrijeme porazmjestili smo svoje ljude i na druga, vrlo povjerljiva i vrlo osjetljiva domobranska i ustaška mjesta, a uz pomoć pukovnika Nikole Obuljena poslali smo dva aviona – lovca Messersmith, odnosno Henkel u pozadinu fronte Sovjetskog Saveza”.
Nikola Obuljen, pukovnik vojnog zrakoplovstva NDH, suradnik obavještajne službe, član KPH. Bio je direktno zadužen u Komandi zrakoplovstva kod generala Krena za Istočnoj fronti. “S njime sam se”, kaže Stevo, “nekoliko puta dogovarao o prebacivanju aviona u SSSR”. Zbog suradnje s NOP-om uhićen i zvjerski mučen. Likvidiran od agenata UNS-a 23. prosinca 1944.
Matija Petrović, zrakoplovni bojnik, kapetan I. klase bivše jugoslavenske vojske. “Kao novinar, urednik časopisa ‘Hrvatska krila’, on je po svojoj službenoj dužnosti povremeno bio nazočan sastancima u Hitlerovom veleposlanstvu u Zagrebu, gdje je uz vojnog atašea nazočio i sam ambasador Von Kasche, pa je dolazio do vijesti koje su nam bile vrlo korisne. Kod njega je neko vrijeme stanovao Titov sin Mišo. Kao umirovljeni pukovnik JNA umro je 1979. godine u Zagrebu“ (prešao partizanima 25. rujna 1944.).
Ivan Cvenček, bojnik, zapovjednik aerodroma Borongaj, član KPH. Suradnik NOP-a od 1941. godine. Uoči oslobođenja Zagreba prebacio je na naš partizanski teritorij kompletnu avijaciju NDH koja je tada bila u Zagrebu. Umro je kao pukovnik JNA u Zagrebu.
Joze Kropar, zrakoplovni bojnik, kapetan I. klase bivše jugoslavenske vojske, suradnik obavještajne grupe, poslije umirovljeni potpukovnik JNA.
Josip Horvat, podčasnik u zrakoplovstvu NDH, član specijalne obavještajne grupe. Suradnik NOP-a od 1941. godine. Sa Stjepanom Rutićem i Ivanom Jakovlićem učinio velike usluge za NOP. Kao major JNA u mirovini živio u Zagrebu.
“Preko vojnih komiteta i partijskih ćelija u neprijateljskoj vojsci, zajedno s Ivom Lolom Ribarom i nekim drugim suradnicima, ulazili smo u sve pore neprijatelja i tu djelovali, širili istinu o oslobodilačkoj i pravednoj borbi naših naroda i narodnosti, prikupljali povjerljive podatke i vojna obavještenja o kretanju njemačkih, talijanskih i ustaških trupa, slali na partizanski teritorij oružje, municiju, sanitetski materijal i instrumente, upućivali domobrane i njihove oficire u partizane, kao i određen broj uglednih ličnosti, osobito haesesovce”, pripovijeda Krajačić.
