Tonemo sve dublje i dublje. Mladi bježe iz zemlje. Stari umiru. Oni koji ostaju žive u depresiji, tjeskobi, strahu i nesigurnosti
Prema ispitivanju javnog mišljenja oko 30 posto ispitanika bi da su izbori sada izabrali HDZ, odnosno njihove ljude. To je negdje milijun birača, skoro trećina biračkog tijela. Ti ljudi imaju direktnu ili indirektnu pomoć HDZ-a, u bilo kojem obliku. U isto vrijeme oko 70 posto ispitanika misli kako država ne ide u dobrom smjeru i kako je ova vlada ne može dobro usmjeriti. Koga briga. Svatko gleda isključivo sebe i svoje, posebice saborski zastupnici, što je ponovno pokazalo glasovanje o opozivu premijera. Premijer i HDZ su pobijedili jalovu oporbu, koja se ni oko čega ne može složiti, niti okupiti. Takvi razjedinjeni ne mogu maknuti HDZ s vlasti. To traje već dobrih tridesetak godina. Za to vrijeme stasala je cijela vojska HDZ-ovih pristaša i simpatizera na svim razinama. Nije da oni baš vole aktualnog premijera i slažu s ideologijom i politikom HDZ-a. Oni dobro znaju da bi se odlaskom HDZ-a s vlasti, sve promijenilo, pogotovo za njih, koji žive na grbači države. Ti uhljebi će uvijek glasovati za HDZ.
Po njihovim prezimenima vidimo kako se već njihova druga generacija uhljebila i uhljebljuje se svaki dan, sve više i više. Stasaju mladi lavovi i penju se ljestvici uspjeha. Uz put se materijalno bogate. Vjernost stranci se dobro naplaćuje. Najbolji primjer za to je potpredsjednica Europske komisije, Dubravka Šuica. Imajući u vidu njezinu mjesečnu plaću, čovjek se zapita koje to kvalifikacije, osim članske iskaznice posjeduje dotična gospođa. Koliko znam profesorica je engleskog jezika po zanimanju. Međutim, vrlo rano je spoznala kako u prosvjeti nema bogaćenja i izobilja. Vjerno je služila svojim nadređenima i bila nagrađena unosnom funkcijom u EU-u. Ima takvih još. Nisu svi iz HDZ-a. Mnogi su omastili brk na europskoj plaći, iako se ničim posebnim ne ističu. Nasjeli smo na njihove priče i izabrali ih. Tako će biti opet i ponovo. Mi ne znamo drugačije. Kad dođu izbori sve ne dobro se zaboravi. Kad se to ne bi zaboravilo HDZ ne bi dobio niti trećinu glasova koje inače dobiva. HDZ i njegova vlast, premijeri i ministri su nas svjesno doveli u situaciju u kojoj se danas nalazimo. Prvi smo po korupciji u EU-u, posebice po raspodjeli i korištenju europskog novca. Međutim, tu nema labavo. To se ne može, poput ostaloga, zgurati pod tepih i zaboraviti. Glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi je neumoljiva.
Svaki cent mora biti transparentan. Neki naši ministri su se s tim malo zaigrali i poigrali. U tim igrama je navodno svjesno i nesvjesno sudjelovao i aktualni premijer. Ministri očekuju kako će ih premijer, koji ih uvijek brani, na neki način spasiti i osloboditi od evidentnih optužbi. Čisto sumnjam u to. To bi možda išlo da je u pitanju samo DORH: Međutim OLAF u tomu ima prste i to neće proći ispod radara i bez optužbi i kazni. Klupko oko Žalac i Rimac se malo pomalo raspliće. Iz njihovih slučajeva niču novi slučajevi. Čovjek se zapita: Ima li itko pošten u ovoj državi ? Može li se išta ovdje napraviti bez mita i korupcije. Sve same laži, prijevare i krađe, na svim razinama. Dovoljno je pogledati imovinske kartice političara da bi se spoznalo gdje sve pokradeno završava. Dok većina građana teško živi, mnogi ispod granice siromaštva, manjina se sve više bogati. S materijalnim bogatstvom dolazi i moć, koja se često politički učvrsti, najčešće plavom članskom iskaznicom. Neki od tih su prije imali crvene iskaznice. Preko noći su poplavile. Biti u pravo vrijeme na pravoj strani, njihov je moto. Ti i takvi, odnosno njihova djeca, a već pomalo i unučad drmaju Hrvatskom. Oni imaju Hrvatsku. Hrvatska je njihova majka, dok je ostalima maćeha. Hrvatskom vladaju podobni, punih 30 godina. Na oporbi i na biračima je da to prestane. Pitanje je, želi to oporba uopće. Njima je i ovako dobro. Ušančili su se u saboru. Rogobore i viču. Bune se. Od toga svega ništa, osim predstava u saboru. Dobro oni znaju da nakon novih izbora mnogi od njih više u Saboru ne će biti. Radili, ne radili ne baš mala plaća ide. Tu su i ostali benefiti. A narod ? Koga briga za narod. Tu i tamo im se baci koja oglodana kost. Podigne se malo plaća i mirovina. To je kap u moru, uz galopirajuću inflaciju, koju vladajući ne mogu obuzdati.
Izborne kampanje i pred kampanje su počele. Svi nešto nude i obećavaju. To su manje-više iste osobe koje to rade godinama. Kad se na kraju sve zbroji i oduzme sasvim je jasno i transparentno da to što rade rade isključivo za sebe, svoj ostanak i opstanak. Tu se najbolje prepoznaju licemjeri i ulizice. HDZ takvima obiluje. Ulizivanje premijeru, posebice, kad ga oporba napada je prešlo granice dobrog ukusa. Mislim, da je i premijeru zbog toga neugodno, unatoč njegovoj nezajažljivoj taštini. Vide li to oni koji se time bave, koji niti ne znaju pročitati u hvalospjevu, što su im napisali stranački oci, kako ispadaju smiješni i pomalo glupi, da ne kažem ljigavi. Vjerojatno vide i znaju, ali očekuje se obećana nagrada, posebice ona u vidu poticaja i dodjele financijskih nepovratnih sredstava. Nitko nije na to imun. Tako se kumulira materijalno bogatstvo, formiraju OPG-ovi, obiteljske firme i ostalo. Sve ostaje u obitelji. Velikoj HDZ-ovoj obitelji. Sve je toliko umreženo i uhodano, da će vrlo teško olabaviti, a kamoli se ukinuti. Mito, korupcija, klijentelizam, nepotizam, uhljebništvo…, podobnost su nas porobili i zarobili.
Kako izaći iz tog ropstva? Oporba nema odgovor na to pitanje. Ne će ga ni imati, sve dok su razjedinjeni i podijeljeni, bez obzira je su li lijevi ili desni. Oni u sredini će se ionako prikloniti na onu stranu koja im u danom trenutku odgovara. A dotle? Tonemo sve dublje i dublje. Mladi bježe iz zemlje. Stari umiru. Oni koji ostaju žive u depresiji, tjeskobi, strahu i nesigurnosti. To je nama naša borba dala. To nam je donijela samostalnost, suverenost, neovisnost, sloboda i demokracija. Postali smo talac jedne stranke i jednog čovjeka.
