Ono, kad želiš razvoj, a država ti je maliciozna maćeha
Ne, situacija u energetici nije baš ružičasta. Ide nekako, ali polakooo. Kažu da sve karte treba staviti na obnovljivce, ali u Hrvatskoj razvoj ide iznimno sporo i velikima i malima. Centralizirano se odlučuje o HEP-u i INA-i, investicije se usporavaju i kompliciraju, vlada nered na štetu društva i građana kojima je država zla maćeha.
Ne, situacija u energetici nije baš ružičasta. Ide nekako, ali jedva. Hrvatska elektroprivreda prošli je tjedan pokušala podići cijene za četristotinjak velikih kupaca, što je možda promil od ukupnog broj kupaca u kategoriji poduzetništvo. Korekcija je trebala biti indeksirana za razinu inflacije. Vijest je potrajala ravno jedan dan.
Savjetnik iz Vlade podigao je telefonsku slušalicu i problem je riješen u roku 12 h – elektroprivreda je povukla odluku. Nema toga što HEP ne bi morao moći apsorbirati, pa koliko košta da košta. A košta! Službeno HEP je u gubitku 810 mil. EUR, neslužbeno možda i više, kreditni rejting ozbiljno je u pitanju i ne samo on, tvrtka je u krizi koju hitno treba rješavati, ali ne privatizacijom. Cijene energije trebalo bi relaksirati, a to nije popularno u relativno siromašnoj državi gdje socijalna mreža ne funkcionira.
Građanska energetika: ha-ha
Velikim kupcima električne energije država je isposlovala od Europe umanjenje naknade za obnovljivce pa će im ta stavka koja je činila petinu računa, sada biti do 5 %. Poticaji koji se isplaćuju onima koji su još ostali u sustavu HROTE-a indeksiraju se uz inflaciju, dakle suma koja se isplaćuje raste, a prihodi padaju. Sustav trenutno drži vodu. Jer građani i mali poduzetnici plaćaju naknadu za OIEVK 0,139 EUR/kWh. Čak i mali proizvođači iz solara plaćaju naknadu a HEP im skuplje naplaćuje struju kad im je potrebna. Pitaju se ljudi: Gdje je tu pravda?
Građanska energetika je misaona imenica. Zato veliki sunčani projekti imaju prioritet, grade se na plodnoj zemlji, u makiji, ispod vjetroelektrana, u poslovnim zonama priobalnih gradova niknut će topli gradovi crnih ogledala “za opskrbu desetaka tisuća kućanstava”. Čak im se i pogoduje protuzakonitim prijedlogom izmjena Zakona o prostornom uređenju. Tužno je slušati državnog tajnika kada javno govori da zemlja mora postići svoje klimatske ciljeve, “a neće ih postići građanskom energetikom”. To je vjerojatno točno. Ali dajte, bacite mrvice sa stola, bar utješno lažite, da zadržimo barem privid da smo svi isti u oku države, zle maćehe.
Hrvatska na Europskom sudu
Jer nismo. Svi smo jednaki, ali neki su uvijek jednakiji. Tako svijet funkcionira. Pod bivšim ministrom, a danas viceguvernerom Tomislavom Ćorićem doživjeli smo Krš-Pađene, ne ponovilo se! Sada idemo prema parnici na sudu Europske unije, jer se pogodovalo investitorima u vjetroelektrane u studijama zaštite okoliša. Naime, tada je u MINGOR-u masovno ocjenjivano da raspon lopatica od 100 metara ima isti efekt na ptice i buku kao što mogu imati lopatice od 155 m, pa su investitori masovno oslobađani izrade novih ekoloških studija. Davalo se zeleno svjetlo na VE projekte bez da je promatran njihov kumulativni utjecaj. To nije problematizirano, a ministarstvo nije promijenilo praksu. Zna se što je potrebno. Razvoj vjetroelektrana je još moguć, ali to ima cijenu, što je teško shvatiti u našem neuređenom okruženju. Gdje su radari koji prate kretanje ptica? Gdje je optimizacija rada turbina? Koliko to košta i tko će to platiti? Sve je to smetnja brzoj zaradi, valjda zato ne prolazi.
Na razini EU-a je detektirano da nas samo mogu spasiti samo masovna ulaganja u obnovljivce. Država je donijela Zakon o tržištu električne energije još 2021. i činilo se da će biti dugo željenog pomaka, iako je sustav sada još više centraliziran, što može imati svojih prednosti. Afera Krš-Pađene povlastila je MINGOR da još ambicioznije kontrolira razvoj obnovljivaca. Međutim, sada vidimo da se u praksi administracija razvoj zapravo usporila i radi se time šteta u nevjerojatnoj energetskoj krizi kojoj se ne nazire kraj.
INA i A.P.
Energetska odobrenja za uznapredovale projekte izdaju se usporeno, tempus fugit. Ambicije su izgleda niske, zadovoljit će ih članak 133. ZOTEE-a, maksimalno. Ostali – Stoj! Gdje je Uredba o poticanju proizvodnje električne energije i ona kojom se definira uvjet novog natječaja za projekte koji su na početku? Koliko će koštati priključak? Pitanja bez odgovora.
Nemoguće je u ovom komentaru ne spomenuti i INA-u. Naime, Vlada je nadavno objavila pravna mišljenja većeg broja iskusnih pravnika, kojima si je osigurala politički alibi da ne poduzme ništa bitno u sudskom povratku kontrole nad kompanijom. Opravdala se MOL-u isplate stotine milijuna eura za alibi sudske procese koje smo vodili i sve redom očekivano izgubili. Prijedlog tih istih pravnika kako je moguće poboljšati stanje je stručno, politički i medijski ignoriran, kao da nikada nije predložen. Samo jedna osoba odlučuje o INA-i, a to je premijer. Onaj kojeg, kako vidimo iz SMS-ova, podređeni zovu Gazda. Šef. Ili ako baš hoćete – A.P.
