Svaka država treba imati svoju banku jer tako lakše funkcionira
Osnivač Komercijalne banke u Srbiji Ljubomir Mihajlović: Poslije 5. listopada nije bilo političara koji mi nije tražio novac i uslugu. Samo je meni Milošević dozvolio da kupim marku za 10, a prodam za 30 dinara.
„Komercijalna banka je od svog osnivanja 1992. godine banka – stub države i privrede Srbije. Ponosan sam što sam uvijek radio u interesu države, i kada je Milošević bio na vlasti i kada je Đinđić bio na vlasti. Milošević mi je samo dopustio da u Srbiji kupim marku za deset, a da je susjedima prodajem za 30 ili 40 dinara. Uoči rata skupio sam nekoliko stotina milijuna maraka. Od toga smo napravili devizne rezerve koje smo držali u podrumu u Crvenom križu. Sve strane valute su iskorištene kada je počela ekonomska blokada i ratovi u bivšoj SFRJ. Sve što sam radio bilo je u službi države.“
Ovako u intervjuu za “Novosti” govori Ljubomir Mihajlović, široj javnosti poznatiji kao Ljuba Šiptar, osnivač i bivši predsjednik Komercijalne banke, čovjek s titulom “bankara nad bankarima”. I danas, iako je odavno u mirovini, kod njega savjete i pomoć traže brojni gospodarstvenici iz Srbije i okruženja, ali i neki predsjednici država i premijeri s područja bivše Jugoslavije. Mihajlovićeva najveća ljubav je Komercijalna banka, koju vidi kao jedinu srpsku banku i najveću banku u regiji.
* Mnoge današnje, uspješne domaće kompanije su koristile kredite Komercijalne banke za svoj razvoj?
– Ponosan sam što sam pomogao poduzećima. Zato banka i postoji. Kad je ekonomija jaka, jaki smo i mi bankari. Otvoreno mogu reći, i već sam o tomu govorio: svi vodeći srpski biznismeni nastali su i razvijali se uz moju pomoć. Ja sam već spominjao njihova imena i nitko od njih nije se javio da me demantira, da kaže: “Ljubo, nisi u pravu”. Zahvaljujući Komercijalnoj banci nastali su “MK komerc grupa”, “Todor” iz Vrnjačke Banje, “Ktitor”… Banka je Baboviću dala kredit od 22 milijuna eura za kupnju “Sojaproteina”, koji je tada bio najveća privatna banka, trgovačko društvo. “MB Rodić” je dobio novac za pivovaru. Mišković je koristio kredite Komercijalne banke, ali je kupovao i dosta deviza, jer njegova Delta banka nije imala dovoljno. Čak sam mu pomogao, pred Novu 2003. godinu, da svoju banku izvuče iz problema. Prebacio sam mu više od 1,5 milijuna maraka u dinarskoj protuvrijednosti.
* U Srbiji ima nekoliko domaćih banaka. Što će biti s njima?
– Poštanska štedionica je banka s najvećim brojem klijenata, isplaćuje mirovine, socijalne… To ne bi smjelo pasti u strane ruke. Isto se odnosi i na Srpsku i Jubmes banku. Tržište Srbije je malo, a banaka ima previše, samo veliki sustavi mogu opstati, a mi domaći možemo napraviti takav.
* Jeste li financirali i političare, je li netko od vas tražio novac?
– Do 2000. godine nijedan me političar nije nazvao da traži novac, bilo za tvrtku, bilo za sebe. Nakon 5. listopada gotovo da nije bilo političara koji me nije izravno nazvao da pita za njih, ali i za pojedine tvrtke. Htjeli su za sebe provizije od navodnog “napadanja” novih klijenata. Zoran Đinđić, koji je bio moj prijatelj, upozoravao me da se ne upetljam u to kolo jer ću time ugroziti i svoj i njegov ugled. Bio je častan čovjek. Nijedan me političar nije mogao ucijeniti. Jednog sam izbacio, ne ću mu spominjati ime, kad je došao u moj ured i rekao što je htio. Rekao sam mu: “Mislio sam da ti dam kafu, onako muški, ali sad ti ne dam ni to”.
* Komercijalna banka uspjela je preživjeti kao domaća banka do danas. Sada se govori o njegovoj privatizaciji. Što misliš o tome?
– Za vrijeme rata i bombardiranja Komercijalna banka radila je svuda gdje je imala svoje poslovnice. Nikada nije zatvorila svoja vrata, jer je to banka naših građana i našeg gospodarstva. Tako treba i ostati. Za to ima sve uvjete. Svaka država treba imati svoju banku jer tako lakše funkcionira.
* Kako vidite njezin daljnji razvoj?
– Poslovna banka može biti banka s privatnim, domaćim kapitalom. Imamo dosta tvrtki koje bi mogle uložiti kapital. Primjerice, “My Brand” koji u svom sustavu ima veliki broj renomiranih tvrtki, uključujući i svoju banku. Vlasnici ovog sustava pametno razmišljaju, jer je puno lakše poslovati s domaćom bankom. “My Brand” je po meni, a i po rezultatima koje ostvaruje, u vrhu domaće tvrtke.
* Na tržištu imamo mnogo banaka, zar konkurencija ne utiče na to da usluge budu povoljnije?
– Trebamo biti poučeni iskustvom Hrvatske, BiH i Makedonije, gdje su sve banke privatizirane tako što su ih kupili stranci. Sam Mesić mi je rekao da je Hrvatska napravila veliku grješku. Rekao mi je: “Ljubo, ja nemam bankara kojeg mogu nazvati. Kažu, moramo konzultirati centralu.” Znate kako je, nama je strana banka strana. A, za domaću banku, sjedište je Svetog Save, broj 14. A drugo, znamo običaje, znamo mentalitet, znamo privredu, znamo sve. I što je najvažnije, domaće banke su jeftinije od stranih. Dakle, naše gospodarstvo i naši građani trebali bi se pod jednakim uvjetima – naglašavam, pod jednakim uvjetima – okrenuti domaćoj banci. Zemlje Europske unije također imaju svoje banke, poput slovenske NLJB banke.
* Bili ste dugogodišnji dopisnik “Večernjih novosti” s Kosova. Kako sada vidite novinarstvo?
– Novinarstvo je bilo i ostalo moja velika ljubav. Posebno “Večernje novosti”. To je list za koji sam svim srcem radio, puno naučio o novinarstvu. Bio sam dopisnik sa svog Kosova, gdje sam rođen i odrastao. Što se tiče “Novosti”, to su novine koje, kao i Komercijalna banka, zaslužuju da ostanu domaće, jake i stabilne. U dobre tvrtke uvijek se isplati ulagati.
* Komercijalnoj banci se vjeruje u Srbiji, ali i u regiji?
– To se vidi iz bilance. Jedna je od vodećih banaka po štednji. To je povjerenje građana i gospodarstva. U mom gradu, u Kosovskoj Mitrovici, kad biraju političare kažu: Ako te hoće čaršija, bit ćeš izabran. Pa hoće Komercijalnu banku čaršije. Zašto onda to prepustiti strancima. Dok sam bio direktor Komercijalne banke, stranci su u njoj držali novac. Sve svjetske institucije prisutne u zemlji, od Ujedinjenih naroda i veleposlanstava do humanitarnih organizacija, bile su u Komercijalnoj banci.
* Spomenuli ste regionalno povezivanje Komercijalne banke?
– Da sam ja premijer, naložio bih ministru financija da ispita mogućnost isplate stranih dioničara, Europske banke za obnovu i razvoj i fondova, tako da više nisu dioničari Komercijalne banke. To je danas najveće nacionalno blago Srbije! A onda bih poručio ministru financija da napravi tim i da očisti bilance Poštanske štedionice, Srpske banke i one koja će se pripojiti Komercijali, kao i Fonda za razvoj Srbije. I stvoriti jaku, moćnu domaću banku, gdje može intervenirati u svakoj situaciji. To ne ćemo moći ako banku prodamo strancima.
* Komercijalna banka nastala je 1992. u vrijeme velike gospodarske krize i postala vrlo uspješna?
– Sredinom 1992. godine, uz odobrenje Narodne banke Jugoslavije, formirao sam Komercijalnu banku. Najveći udio imala je Jugobanka, oko osam posto, “Dunav osiguranje” sedam, CIP jedan, RTS 0,5 posto, Raja Rodić sedam, Zika Muštikla osam, a sve ostalo su građani koji su imali između jedan i tri posto dionica. A Milan Panić, kad se kandidirao za predsjednika državne zajednice, kupio je preko “Galenike” paket od deset milijuna maraka.
