Prvi put u poslijeratnoj povijesti jednom naraštaju gore je nego roditeljima
Mnoge indicije ukazuju na to da dolazi razdoblje u kojemu će političkim zbivanjima dominirati besperspektivni i stoga frustrirani i agresivni ljudi. Kao i svugdje u zapadnome svijetu i mi u Austriji nalazimo se usred vrlo problematičnog razvoja stvari: brzo raste skupina ljudi koji su bili navikli da je svakom sljedećem naraštaju bolje nego sadašnjem. Sporazum politike i toga sloja ljudi bio je ovakav: vi nama date svoj glas, a za to ćete dobivati sve veći komad kolača.
Već nekoliko godina oni na vlasti ne mogu ispuniti svoj dio sporazuma. Prvi put u poslijeratnoj povijesti jednom naraštaju gore je nego roditeljima. Radna mjesta više nisu sigurna, sve veći broj ljudi ne može naći posao, realne plaće stagniraju ili čak padaju. Sve je veći jaz između očekivanja i zahtjeva ljudi i onoga što politika može ispuniti. Ljudi očekuju plaću znatno veću od minimalne socijalne pomoći, koju dobivaju i bez rada. Bez odgovarajućeg obrazovanja i, još više, bez fleksibilnosti koja se danas traži, bez spremnosti na cjeloživotno učenje, bez angažmana i motivacije bit će sve teže postići takav dohodak. Taj problem povećavaju porezi i davanja na plaću koji su snažno narasli. Ljudi moraju dobiti sve veću bruto plaću da bi stigli do odgovarajuće neto plaće. Za to, međutim, kvalifikacije više nisu dovoljne odnosno drugi ljudi samo čekaju prigodu da isti posao preuzmu za manju plaću. To je vrlo opasan začarani krug koji će se sljedećih godina još zaoštriti zbog nestanka milijuna radnih mjesta za ljude s niskim kvalifikacijama.
„Socijaldemokrati su svima obećali auto. A ljudi sada ne mogu naći mjesto za parkiranje i zato biraju FPÖ.“ Tako je kratko i sažeto jedan znanac objasnio neuspjeh SPÖ-a i njegovu nesposobnost u pronalaženju odgovora na sadašnje političke izazove. A srednji sloj, mali i srednji poduzetnici i samostalni, osjećaju da su ih građanske stranke izdale. Naravno, populisti iskorištavaju pogodan trenutak. Kako je ugodan osjećaj mržnje prema svima „koji su krivi za ovu bijedu“. A oni vade jednostavne odgovore: „Samo se mora…“, i svijet i domovina opet su u redu. Izbjeglički val i sve češći krvavi napadi muslimanskih doseljenika samo su dodatne točke na kojima kulminiraju nezadovoljstvo i duboka nesigurnost stanovništva.
Pošten političar danas bi morao kazati: „Ne možemo vam obećati još više. Zapravo će se socijalna davanja sljedećih godina morati koncentrirati na to da se pomogne još samo onima kojima je to uistinu potrebno. Svi ostali morat će smanjiti zahtjeve i biti spremni raditi duže i više.“ Takav pošteni političar morao bi dalje kazati: „Sada su potrebni odgovornost i spremnost da se vlastita sudbina uzme u svoje ruke. I morate učiniti sve što možete da ne samo dobro školujete svoju djecu nego da od njih učinite zainteresirane, fleksibilne i marljive ljude koji će se moći održati u modernom globalnom svijetu rada.“ Valja se bojati da će takav proces pročišćenja uslijediti tek nakon što se svlada mračno razdoblje populizma, pojednostavljivanja i društvene podjele. Očito je da je uvijek iznova potrebna gorka spoznaja da političari i stranke koji upravo jačaju neće donijeti spas nego mržnju, podjelu i pad. Stoga će u politici sljedećih godina dominirati gnjevni bijeli ljudi.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više