Na danima nacionalnih entiteta zbirni beha entitet može opstati i ima neku budućnost
Može li bosanskohercegovačka zajednica naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba, potvrđena na referendumu 29. veljače i 1. ožujka 1992., na kojem su glasovali za “za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine, Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”, uistinu opstati? Bolje rečeno, ima li i mrvice od tog pitanja u današnjem zbirnom beha entitetu? Na oba ova pitanja jedan te isti je negatorski odgovor.
I odmah što se nadovezuje na današnje nestajuće stanje bilo kakve zajedničke Bosne i Hercegovine, izvan okvira referendumskog pitanja je i pitanje tko je kriv za zemlju koja propada, zemlju bez sadašnjosti i bez ikakve budućnosti. Zemlju ovisnu o svakome, zbog čega nitko o njoj brigu ne brine i ne doživljava je domovinom, što i jest razlog da joj nitko od referendumskih glasača i ne slavi taj ni od jednog naroda u cjelini prihvaćeni dan neovisnosti.
Daleko je više razloga da beha narodi izaberu jedan novi datum kao dan ovisnosti . Ili još bolje i za beha budućnost sigurnije i mirnije, da svaki beha narod izabere svoj dan neovisnosti jedan od drugog, u svom entitetu unutar konfederalne beha zajednice. Krivca za tu težnju svakog beha naroda ne treba tražiti, on se sàm otkriva u isključivosti i vjerskom ekstremizmu politike koju zagovara, i koja je bila uvod u krvavi vjerski beha rat za teritorij.
Krivi su ondašnji Muslimani koji su sa figom u džepu izašli na referendum, obmanjujući ne samo Hrvate koji su i najzaslužniji za Međunarodno beha priznanje dokazujući, u stoljećima dugoj kontinuiranoj obrani, pokazujući time da mu je BiH tisućljetna domovina kao autohtonog i domicilnog naroda, već i cijelu svjetsku zajednicu koja im je vjerovala. Gotovo istog momenta kada se znalo za rezultate referenduma Alija Izetbegović se pokazuje u svom nacifašističkom sadržaju, vjerskog islamskog ekstremizma. Za islamistu koji se nametnuo preuzimanjem teokratske vladavine vođe Islamske revolucije u Iranu, Homeinija, Alija čini sve da od referendumske Bosne i Hercegovine ne bude ništa. Na sve moguće načine ruši sav politički zajednički stoljećima uz velike napore, dakako i žrtve slagani namještaj u toj narodnosnoj zajednici, i ubrzano postavlja orijentalni, zeleni islamski, ne obazirući se na činjenicu da taj beha dom nije samo muslimanski, nego i hrvatski, i srpski, i europski, te dakako i fratarski.
Bosna i Hercegovina je pod teokratskom vladavinom Alije, a kasnije dinastije Izetbegović, islamizirana jednakim načinima i sredstvima kao u vrijeme turskog danka u krvi. Za Aliju Izetbegovića koji se više borio za Tursku i njenu okupatorsku prošlost negoli za referendumsku Bosnu i Hercegovinu obrambeni rat Hrvata u zajednici za kakvu su glasovali na referendumu bio je nepriznavan riječima “to nije naš rat”. Bio je to početak kraja bilo kakve zajedničke beha zajednice, i njena trajna dioba najneprohodnijim zidom, nacionalnim, vjerskim i vojnim.
Reći tada da to nije njegov rat, znači da se on, i kasnije njegova vjerska armija BiH, nisu ni kanili boriti, kasnije niti borili za cjelovitu BiH, i svijetu poručio, što mu je bio adut da mobilizira svoju etnički i vjerski čistu muslimansku armiju, neka se svaki narod bori za svoju Bosnu i Hercegovinu. Svaki za svoj teritorij, za svoj dio. To čine sve zaraćene vojske, kao i ona muslimanska agresorska tako i hrvatska obrambena, kako srpska i muslimanska kao pregovaračke strane tajne podjele beha zajednice, tako i hrvatska strana kao žrtva tih beogradskih kasapina Bosne i Hercegovine.
Tajni srpsko-muslimanski pregovori oko diobe beha zajednice, ne priznajući ni u kojem obliku i treću hrvatsku stranu, kamen je međaš koji je zauvijek podijelio Bosnu i Hercegovinu, nakon kojeg u toj zemlji ne postoji ništa cjelovito, ništa zajedničko i kao takvo trajno neodrživo. U muslimanskoj agresiji koja je slijedila nestao je svaki trag europjstva u zemlji, i porast svih islamskih znakovlja.
Samo u rušenju beha zajednice koja je ubrzano slijedila i širila se, mogli su svoj muslimanski narod vjerski radikalizirati i u velikoj mjeri talibanizirati. Što su i učinili, što je vidljivo i danas, ne samo u vehabijsko mudžahedinskim entitetima, nego i u isključivosti bošnjačke politike, stalnim prebrojavanjem krvnih zrnaca i prijetnjama punih džamija. U tom agresorskom procesu u koji su doveli tisuće najradikalniji i najbrutalnijih džihadista iz islamskog svijeta, sa ogromnim iskustvom zločina nad kršćanima, nestalo je i referenduma, i 1. ožujka, i referendumske Bosne i Hercegovine i svih referendumskih kockica sa kojima su je glasači bili sklopili u jedan novi europski mozaik.
Muslimanskim nepriznavanjem refrendumske Bosne i Hercegovine nestaje i 1. ožujka kao dana neovisnosti, danas u svemu i o svakome ovisne beha zajednice. Ovisne od muslimansko-bošnjačkog ekstremizma kojim su je i razbili, i kojim prijete i izvan beha granica, susjedima i Europi, pa čak i svijetu. U zadnje vrijeme i Americi, a u prijetnjama prednjači vjerski lider muslimana ef. Kavazović koji otvoreno, kao vjerski lider u Iranu, prijeti ratom. Ovisna je od turskog predsjednika koji ju dobio u amanet, ovisna od iranski vjerski lidera, ovisna od dinastije Izetbegović i njihovih diploma kupljenih na rasprodaji kada su i beha zajednicu rasprodavali. Ovisna o hirovima ratni muslimanskih zločinaca i vehabijsko mudžahedinskih entiteta skrivenih u ratnim jamama diljem prostora kroz koje su prošli sa Alijinom muslimanskom armijom.
Ovisna i o materijalnoj pomoći Europe i kršćanskih zemalja, bez čijih dotoka bi glad zavladala, što bi se moglo reći da je to cilj bošnjačkih i politički i vjerskih lidera, po uzoru na druge islamske zemlje u kojima je narod gladan pod vlašću faraonski bogati vjerski vođa. Takvoj, zapravo nikakvoj u državničkim i neovisnim mjerilima i znakovljima Bosni i Hercegovini, potomci Osmanlija, kako se Bošnjaci samonazivaju, slave 1. ožujak kao dan neovisnosti. Na taj bošnjački dan odjekuju politički prijeteći govori Bošnjaka, najviše i najglasnije onih koji su je u komadiće izdijelili i dalje dijele. Okupljaju se na grobu ratnog zločinca i veleizdajnika Bosne i Hercegovine Turskoj Alije Izetbegovića.
Bošnjaci sami sebe negiraju pred cijelim svijetom slaveći neovisnost zemlje koja ne postoji budući da su je dali u amanet petstogodišnjem turskom okupatoru. Bošnjaci su u amanetskoj Bosni i Hercegovini Erdoganu, zapravo turski podstanari jer su se svog dijela beha teritorija odrekli u korist Osmanlija, svojih predaka. Od momenta kada je veleizdajnik Alija dao muslimanski dio beha teritorija u amanet Turskoj, od tada kreče žestoka bošnjačka agresija osvajanja hrvatskih prostora kako bi nadoknadili darovano. Zbog toga se svakog 1. ožujka čuju najglasnije prijeteči ratnički govori Alijinog sina Bakira i Alijinog zlatnog ljiljana Komšića, dvojca Erdoğanovih sluga koji idu, kao što je nekad išla katolička porobljena beha raja, u Istanbul, po mrvicu ahdname i savjete što i kako reći na dan neovisnosti u svemu ovisne beha zajednice. Dok Srbi slave svoj dan neovisnosti 9. siječanj, najprikladnije je da Bošnjaci na 1. ožujak, umjesto šutnje kažu, sretan dan ovisnosti Amanetistanu, a hrvatski narod kojeg su Muslimani prevarili referendumom, i pokrali kao što ga i danas zlatno ljiljanskim lažnim sjajem kradu na svim položajima vlasti, sretan 28. kolovoz Dan Hrvatske Republike Herceg Bosna. To je današnja beha stvarnost, i samo na tom tronožcu, na tim danima nacionalnih entiteta zbirni beha entitet može opstati i ima neku budućnost.
