O povezanosti zagrebačkog nadbiskupa i splitske Crkve u ovoj knjizi progovaraju vrela i svjedočanstva, dokumenti i događaji
U Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu u utorak, 24. rujna 2024. predstavljena je knjiga mons. Jurja Batelje „Blaženi Alojzije Stepinac i Splitsko-makarska (nad)biskupija“. Knjigu su zajednički objavili Postulatura za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca i Splitsko-makarska nadbiskupija.
Uz autora knjigu su predstavili prof. dr. sc. Marko Trogrlić, svećenik Vojnog ordinarijata u RH i prof. dr. sc. Josip Vrandečić, redoviti profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Predstavljanje je uveličao Zbor župe Gospe Fatimske – Škrape (Split) pod ravnanjem s. Pavle Negovec.
Salonitanska Crkva
Prof. dr. sc. Marko Trogrlić podsjetio je da je splitska Crkva baština slavne salonitanske Crkve koja je najpoznatija po svojim mučenicima. „Ako je ta Crkva ičim obilježena onda je to upravo biljeg mučeništva od samih njezinih početaka, i to se mučeništvo tijekom njezine duge i burne povijesti nastavilo sve do naših dana; mučeništvo mnoštva nama poznatih i onih nama nepoznatih. Taj biljeg iščitavamo kao onu poveznicu koja na poseban, vidljiv, ali i nevidljiv način spaja mučenika našeg doba bl. Alojzija Stepinca i splitsku Crkvu. Ta otajstvena stvarnost kao da se na osobit način ugradila u ljubav toga svetog pastira Crkve zagrebačke prema Splitu i Splitskoj nadbiskupiji te ju trajno hranila i nadahnjivala. Upravo to se, kad se čita ovu knjigu mons. Jurja Batelje ne može ne osjetiti i ne uočiti. Bilo da se radi o Stepinčevim odnosima prema časnim i velikim pastirima splitske Crkve, bilo pak prema Božjem narodu na njezinu prostoru te njezinim marijanskim svetištima kamo je rado hodočastio, bilo pak prema istaknutim osobama poput naših don Frane Bulića, dr. Ante Trumbića i dr. Ive Politea.
O povezanosti zagrebačkog nadbiskupa i splitske Crkve u ovoj knjizi progovaraju vrela i svjedočanstva, dokumenti i događaji. Svjedoče o tomu svjedočeći o vremenu u kojima su nastajali. A to je vrijeme bilo teško i dramatično. Dramatično za hrvatski narod u cjelini, dramatično za svaki hrvatski kraj, dramatično za našu Crkvu. Dramatično i ispunjeno progonima i stradavanjima, mučeništvom mnogih zbog njihove vjere u Boga, ljubavi prema Katoličkoj Crkvi i hrvatskoj domovini. Autor ih je u ovoj knjizi marno prikupio, istražujući mnogobrojne arhive i dokumentaciju u Zagrebu i Rimu, a osobito u Nadbiskupijskom arhivu u Splitu. Temeljito ih je proučio i na temelju njih sastavio ovu sintezu, napose imajući u vidu, kako i sam ističe, da se 28. svibnja 2024. navršava 90 godina od imenovanja dr. Alojzija Stepinca zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva te znajući za baštinu koja je o njemu stvorena na području Splitsko-makarske nadbiskupije. Pronađeni i istraženi dokumenti, istaknut će također mons. Batelja, te spoznaje do kojih je sam došao u 44 godine istraživanja i proučavanja lika i djela zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca omogućili su mu otkriti upravo Nadbiskupovu živu povezanost sa Splitsko-makarskom nadbiskupijom. Tu živu povezanost preko ove knjige on sada sa svima nama dijeli“, zaključio je prof. dr. sc. Trogrlić.
Split središte metropolitanske crkvene pokrajine za Dalmaciju i Hrvatsku
Prof. dr. sc. Josip Vrandečić govorio je o posebnoj važnosti ove knjige s povijesnog aspekta. „Knjiga mons. Dr. Jurja Batelje dolazi u posebno svečano vrijeme, uoči proslave velikog jubileja – 1100. obljetnice splitskih crkvenih sabora započetih u vrijeme hrvatskog kralja Tomislava. Zaključci (s) tih sabora, počevši od onog 925. godine, proželi su prostor čitave ondašnje hrvatske države. Najvažnija je odluka bila da su Split i njegova Crkva postali središte metropolitanske crkvene pokrajine za Dalmaciju i Hrvatsku jer su čuvali svete kosti blaženog Dujma. Tada je svjetlo političke i crkvene vlasti došlo iz Dalmacije i obasjalo čitav hrvatski prostor, od dalmatinskih gradova do Panonske Hrvatske, sve do Drave. Autor je uvodno pošao od te povijesne činjenice, no težište knjige položeno je u drugo vrijeme, tisuću godina poslije, kada je svjetlo došlo iz suprotnog smjera. Godine 1828. Splitska nadbiskupija svedena je na status biskupije; nakon 1918. godine. Hrvatskom i dalje vlada strana, a ne domaća dinastija. U međuratno vrijeme mladi zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac duhovno je integrirao hrvatski prostor, pri čemu se osobito posvetio povezivanju ishodišta njegove centralne osi – Zagreba i Splita. Nadbiskup Stepinac je u svojim crkvenim nastojanjima otpočetka najuže surađivao s iskusnim splitskim biskupom Klementom Bonefačićem. Na tu su se okosnicu oslonili svi ostali hrvatski biskupi. Autor je u knjizi na više mjesta istaknuo zajedništvo našeg episkopata, posebice triju glavnih biskupskih središta: Zagreba, Splita i Sarajeva, koje je na poseban način došlo do izražaja 1938. godine pri dovršetku crkvice u Biskupiji kod Knina, kada je svaka od navedenih biskupija toj crkvici simbolično podarila po jedno zvono. S biskupom Bonefačićem surađivao je u mnogim pitanjima koje je autor u knjizi podrobno rasvijetlio. Pisao je o njihovoj suradnji u učvršćivanju rada tada podijeljenih i često suprotstavljenih katoličkih društava u smjeru jedinstvenog djelovanja. Predstavio je jasan stav hrvatskog episkopata na čelu sa Stepincem u obrani prava Katoličke Crkve pred presizanjem Srpske pravoslavne Crkve, osobito u slučaju rušenja konkordata Kraljevine Jugoslavije i Svete Stolice.
Mons. Bonefačić i mons. Stepinac svaki na svoj način prolazili su kroz izazove i progone Hrvata i katolika u Kraljevini Jugoslaviji, a onda i u vrijeme Drugog svjetskog rata kad je do izražaja došla Nadbiskupova karitativna djelatnost i njegova pomoć ugroženim vjernicima u Splitsko-makarskoj (nad)biskupiji. Zajedno su, svjesni svoje biskupske službe i odgovornosti za sudbinu katoličke vjere u hrvatskom narodu, prolazili komunističke progone i čuvali vjeru u Božjem narodu i jedinstvo svećenstva s rimskim biskupom. To je osobito došlo do izražaja kad je komunistička vlast osnivanjem staleških svećeničkih udruženja željela stvoriti nacionalnu Crkvu odvojenu od Rima, od nasljednika sv. Petra, Svetog Oca.
Stepinac svetac
Mons. Bonefačić ne samo da je cijenio nadbiskupa Stepinca nego je u njemu vidio uzor vjernoga i Bogu predanoga pastira. Takav pogled na njega imali su i njegov nasljednik mons. Frane Franić te nadbiskup Ante Jurić. Jedan i drugi shvaćali su Stepinčevu veličinu, snagu njegova mučeničkog svjedočanstva i važnost njegove duhovne baštine za evangelizaciju i posluživanje evanđelja u hrvatskom narodu. Obojica su ga smatrali svecem, molili mu se i nastojali širiti njegovu slavu.
Mons. Batelja zahvalio je nadbiskupu Križiću na njegovu predgovoru ovoj knjizi, a potom je zahvalio mons. Draženu Kutleši koji mu je kao splitski pastir dopustio da pristupi brojnoj građi Arhiva Splitsko-makarske nadbiskupije. Stepinac je iznimno važan lik za Splitsko-makarsku nadbiskupiju, a to se vidi iz misli njezinih pastira. Mons. Jurić za Stepinca je rekao: „Stepinac je simbol svoga naroda, on je naša dika i naš ponos“, ustvrdio je mons. Batelja i nastavio riječima mons. Barišića koji je rekao kako je Stepinac svetac bez sjene i naše zlato.“
„Osobno se uvjerivši u čašćenje bl. Alojzija Stepinca u mnogobrojnim župama i mjestima Splitsko-makarske nadbiskupije, poglavito u onim mjestima koja su prije 70-ak godina slovila kao „partizanska“, čuvši zatim svjedočanstva mnogih svećenika, redovnika, redovnica, Kristovih vjernika laika o bl. Alojziju Stepincu kojega su njihovi djedovi, očevi ili braća vidjeli u zatvoru u Lepoglavi ili susretali na različitim slavljima na području današnje Splitsko-makarske nadbiskupije, odlučio sam napisati ovu knjigu. Na traj korak odvažio sam se svjestan da su korijeni hrvatskog kršćanstva vezani uz rijeku Jadro, hrvatski Jordan, i da su se katolička vjera i hrvatska svijest na tom području, uz ono šibenskog zaleđa, najčvršće ukorijenili.“
Na tragu pastirske riječi autor knjige ističe da ovu knjigu predaje Božjem narodu Splitske crkve sa željom da se u njoj očuva svijest o Stepincu kao čistom, nevinom i zlatnom liku.
„Neka njegov primjer svakom čitatelju bude nadahnuće za još čvršću vjeru u Isusa Krista, vjeru u Katoličku Crkvu te promicanje i čuvanje kršćanske baštine koju je Crkva u hrvatskom narodu zasadila i stvorila.“
