Prijavljena otmica na letu 77 American Airlinesa bila nemoguća
Dana 27. studenog 2009. — Nedavno dekodirani podaci koje je dostavio neovisni istraživač i računalni programer iz Australije otkrivaju alarmantne dokaze da je prijavljena otmica na letu 77 American Airlinesa bila nemoguća. Parametar podataka s oznakom “FLT DECK DOOR” unakrsno provjerava s prethodno dekodiranim podacima dobivenim od Nacionalnog odbora za sigurnost prometa (NTSB) putem Zakona o slobodi informacija od strane pilota za istinu o 9/11.
Ujutro 11. rujna 2001., let 77 American Airlinesa poletio je iz međunarodne zračne luke Dulles prema Los Angelesu u 8:20 ujutro po istočnom vremenu. Prema izvješćima i podacima, otmica se dogodila između 08:50:54 i 08:54:11[1] u kojoj su otmičari navodno srušili zrakoplov u Pentagon u 09:37:45. Izvijestio je CNN, prema Tedu Olsonu, supruga Barbara Olson nazvala ga je s prijavljenog leta rekavši: “… Svi putnici i letačko osoblje, uključujući pilote, bili su natjerani u stražnji dio zrakoplova od strane naoružanih otmičara. Međutim, prema podacima o letu koje je dostavio NTSB, vrata pilotske kabine nikada nisu bila otvorena tijekom leta. Kako su otmičari uspjeli dobiti pristup kokpitu, ukloniti pilote i navigirati zrakoplov do Pentagona ako su vrata pilotske kabine ostala zatvorena? [3] . . .
Cijela priča: pilotsfor911truth.org
Rasprava o holokaustu: novi pogled na obje strane
Napisao Thomas Dalton Doktorske
disertacije i disertacije New
York – New York 2009
Kritika Dagmar Brenne, prosinac 2009.
Kada su me zamolili da pročitam knjigu Thomasa Daltona, “Rasprava o holokaustu”, pristao sam, iz jednog razloga što sam mogao izraziti svoje mišljenje o temi holokausta, koja je postala ključna u njemačkom životu, a pretpostavljam i u životu Židova. To je prokletstvo postojanja svakog Nijemca.
Dvije njemačke povijesti
Ali bojim se da je ovo daleko manje kritika knjige gospodina Daltona nego moje iskrene poglede na holokaust.
Čini se da je njemačka povijest podijeljena na razdoblje prije i poslije holokausta. Ili još više, prije i poslije Hitlera. Mantre: Hitler, nacist, Gestapo, holokaust, plinske komore, 6 milijuna Židova, prate nas od kolijevke do groba. Čini nas izopćenicima u društvu, stoji na putu karijere i napredovanja; marginalizirala je Nijemce i Njemačku i učinila nas izopćenicima u zemljama u kojima živimo. Možda ga ne vidite, često je vrlo suptilan, ali Nijemci to svakodnevno doživljavaju.
Beskrajna uznemirenost medijskog izlaza, kako bi se “sjećanje održalo živim”, brine se da se Nijemci ne odmaraju lako. Nema oprosta, nema odgode, nema umanjivanja zahtjeva za odavanje počasti holokaustu.
U svjetlu toga, teško je očekivati da je njemačko gledište isto kao i židovsko. I tu je problem, ljuta iritacija: naša strana priče je vrlo različita i tako je vrlo rijetko dopušteno da se čuje. Kako stvari stoje, očekuje se da će naše stajalište odjeknuti židovskim osjećajima o Hitlerovoj eri. Toliko da su mnogi ljudi koji istražuju židovsku situaciju u takozvanom njemačkom trećem Reichu kategorički označeni kao nacisti, antisemiti i slična imena. Prozivanje je preventivna mjera koja odvraća bilo koga od iskrenog istraživanja povijesnog doba, 1933. – 1945. I moram naglasiti, mnogi se nađu u zatvoru, njihovi životi, njihove obitelji i karijere u rasulu. Od bogatstva do krpa uobičajena je pojava u kojoj se takva osoba nalazi.
Daltonova knjiga
Sada dolazi knjiga gospodina Daltona, tvrdeći da je pogledao obje strane. I doista, njegova je knjiga puna informacija o plinskim komorama, masovnim grobnicama, različitim logorima, količini navodnih židovskih smrti, mogućnostima istinitosti izvješća očevidaca. Pita se o magičnom broju od 6 milijuna, koji se neće promijeniti, bez obzira na sve. I još mnogo toga. To je židovsko naspram njemačkog gledišta o: je li 6 milijuna Židova umrlo?
Osjećam veliku količinu gađenja prema raspravi o holokaustu, zapravo moj duh vrišti o temi: stani, ne još jedna knjiga! Smatram da je neukusno raspravljati o događaju kojem nisam svjedok; nikada nisu bili svjedoci. I zapravo tko je bio svjedok toga? Vrlo malo ih živi. Očekuje li se od mene da iskreno razgovaram o nečemu s ljudima koji nisu ništa više svjedoci navodnih zvjerstava od mene? Doista, to je ono što se očekuje! Događaj koji nije znanstveno dokazan, upravo suprotno. Leuchterovo izvješće i analiza Germara Rudolfa ukazuju na to da je mnoge stvari nemoguće izvesti unutar naših prevladavajućih ograničenja Bogom danih zakona prirode.
Smatram da je krajnje uzaludno raspravljati o stvarima koje nisu ni znanstveno potvrđene niti čak priznate od strane ratnih vođa, koji su trebali znati za te događaje.
Ljudi koji su trebali podići o holokaustu, prije svega, Židovi Eisenhower i Churchill, te Charles de Gaulle, zasigurno su prilično dramatično iznevjerili židovsku stranu svojom zaglušujućom šutnjom o bilo kakvim genocidnim ustanovama, kada su pisali svoje autobiografije.
Dakle, trebam li prisvojiti holokaust vjerom? Kao moja vjera u Isusa? Vjerujete jer vjerujete po nadahnuću Duha Božjega? Ili vjerujete u holokaust jer zakon to zahtijeva?
Kako mogu vjerovati kada je moja mjera vjere već zauzeta? U mom slučaju Isusom i kršćanstvom. Isus i holokaust su potpuno suprotni jedni drugima; jedan je put u život, drugi kult smrti. Kako mogu istovremeno vjerovati u oboje?
Da bismo sagledali sudbinu Židova u Europi, moramo sagledati političku situaciju. 24. ožujka 1933. Židovi diljem svijeta, svi Židovi, muškarci, žene i djeca objavili su rat Njemačkoj. Oštrim riječima: Židovi su željeli izbrisati Njemačku s karte; ubiti sve Nijemce bio je cilj, prema pisanju židovskog autora Nathana Kaufmanna: “Njemačka mora propasti”. Za Židove je to bio “sveti rat” protiv Njemačke.
Ne baca li to potpuno drugačije svjetlo na židovsko pitanje u središtu Europe? Ne čini li svaka zemlja sve što je u njezinoj moći kako bi se obranila od neprijatelja? Pogotovo kada neprijatelj živi unutar svojih granica kao što su Židovi živjeli u Njemačkoj? Ne bore li se svi pri zdravoj pameti sa svime što imaju na raspolaganju? Nisu li nam poznati engleski i američki, australski logori za zatočeništvo, kao što su ruski gulagi? Zašto bi onda njemački koncentracijski logori bili toliko zbunjujući za ostatak svijeta? Nisu li sve druge zemlje premjestile svoje neprijatelje u logore? Nisu li ljudi umrli u logorima pod britanskom, američkom, francuskom i ruskom kontrolom?
Židovi su umirali u njemačkim logorima
Da, Židovi su bili u logorima, da, Židovi su umirali u njemačkim logorima. Bio je to rat! Rat koji je Židovstvo objavilo njemačkom narodu: JUDEJA OBJAVLJUJE RAT NJEMAČKOJ. To je ono što su novine rekle u izdanju londonskog The Daily Expressa od 24. ožujka 1933. i to su i mislile, u to su bili sigurni Nijemci! Nije li Njemačka to doživjela u Versaillesu, zar to nisu znali od boljševika u Rusiji, od kojih su većina u višem ešalonu bili Židovi! O da, Nijemci su znali da Židovi misle ozbiljno, da im je namjera uništenje Njemačke! Židovi su to jasno opisali. Željeli su njemački genocid. Njemačka se branila. Moralo je.
Mislim da bismo holokaust trebali pokopati u dubokom grobu. Cilj holokausta zauvijek se mijenja. Plin u šumi, u mobilnim kombijima, Zyclon kuglice, ispušni plinovi, tuševi, vrata koja se otvaraju prema unutra na koja su padale žrtve plina, prozori u plinskim komorama, dimnjaci koji nisu pričvršćeni ni na što posebno, dim označen bojama, pojednostavljena ubojstva tvorničkog tipa, s ljudima koji bez otpora stoje u redu za plinske komore, gejziri krvi, preživljavanje s vukovima, dnevnici napisani u birou, davno prije nego što su biroi plasirani na tržište itd., itd., to je predaja o holokaustu. Ne bismo trebali više davati vrijeme debatantima događaja. To je uzaludno; To nikada ne vodi do pomirenja, do međusobnog razumijevanja epohe, do mira među narodima, s još nemogućim izvještajima o preživjelima koji stalno izlaze na površinu.
Ja to ne vidim kao ništa drugo nego beskrajno napadanje Njemačke, Njemačku koja je zauvijek izbačena izvan općeg okvira čovječanstva.
Siguran sam da je knjiga gospodina Daltona dragulj među knjigama o holokaustu, ali meni se čini kao još jedna knjiga sjetve vjetru i žetve oluje. Osjećam da uskoro dolazi oluja, kada će cijeli zapadni svijet, osiromašen, lagao, iskrvaren ratovima i opljačkan od strane bankara, znati tko ih je ukrao na slijepo.
Dolazak Hitlera na vlast
Možda ćemo tada imati još jedan holokaust o kojem ćemo pisati. (Malo ljudi zna činjenice o jedinstvenom događaju koji je pomogao potaknuti ono što je na kraju postalo poznato kao Drugi svjetski rat – međunarodna židovska objava rata Njemačkoj ubrzo nakon što je Adolf Hitler došao na vlast i mnogo prije bilo kakvih službenih sankcija ili odmazde njemačke vlade Židovi su bili izvedeni. Izdanje londonskog The Daily Expressa od 24. ožujka 1933. opisalo je kako su židovski vođe, u kombinaciji s moćnim međunarodnim židovskim financijskim interesima, pokrenuli bojkot Njemačke s izričitom svrhom osakaćenja njezine ionako nesigurne ekonomije u nadi da će srušiti novi Hitlerov režim. Tek tada je Njemačka uzvratila udarac. Dakle, istini za volju, svjetsko židovsko vodstvo – a ne Treći Reich – bilo je ono koje je učinkovito ispalilo prvi hitac u Drugom svjetskom ratu. Istaknuti njujorški odvjetnik Samuel Untermyer bio je jedan od vodećih agitatora u ratu protiv Njemačke, opisujući židovsku kampanju kao ništa manje nego “sveti rat”. I on je bio taj koji je financirao Cyrusa Schofielda da potkopa Bibliju cionističkim fusnotama).
(Nastavak slijedi)
