Srijem se do stvaranja jugoslavenske države 1918. nalazio u cjelini u sastavu Hrvatske
O NASTANKU GRANICE IZMEĐU HRVATSKE I SRBIJE (1)
(Ivan Jelić, institut za suvremenu povijest, Zagreb, Republika Hrvatska)
Autor je na osnovi raznovrsne povijesne građe izložio bitne povijesne aspekte nastanka granice između Hrvatske i Srbije, odnosno Vojvodine. S obzirom na svoju povijesnu zrelost to je najmlađa hrvatska granica.. Proteže se u Baranji rijekom Dunavom i na području Srijema. Najprije je dan osvrt na razdoblje 1918.-1941. radi uvida u promjene hrvatske sjeveroistočne granice. Riječ je o području Srijema koji se do stvaranja jugoslavenske države 1918. nalazio u cjelini u sastavu Hrvatske. Nakon toga se granica u Srijemu pomiče na štetu Hrvatske. Zatim je prikazano razdoblje 1941.—1945., pri čemu je pažnja usmjerena na politiku vodstava partizanskog pokreta u Hrvatskoj i Vojvodini s obzirom na pitanje razgraničenja. U glavnom dijelu rada detaljno sa prikazana zbivanja i problemi u vezi s konačnim utvrđivanjem hrvatsko-srbijanske (hrvatsko-vojvođanske) granice 1945.—1947. godine. Baranja je ušla u sastav Hrvatske, ali je razgraničenje u Srijemu izvršeno na njezinu štetu kad se usporedi s granicom 1918. ili Banovine Hrvatske 1939.
O NASTANKU GRANICE IZMEĐU HRVATSKE I SRBIJE (2)
(Ivan Jelić, Institut za suvremenu povijest, Zagreb, Republika Hrvatska)
Granice Republike Hrvatske pripadaju visokom tipu državne granice. To znači da imaju povijesnu zrelost, tj. starost i ustaljenost. Samo su dvije kratke hrvatske granice na sjeveroistoku, sa Srbijom, povijesno mlade.
Riječ je o granici u Baranji rijekom Dunavom i o granici u Srijemu, koje su nastale tek 1945, godine.1
Danas su ta područja velika žarišta krvavog rata koji je, između ostalog, nametnut Hrvatskoj i zbog nezajažljivih težnji da se te granice pomaknu na njezinu štetu. Time je velikosrpska agresija u svome povijesnom pohodu još jednom ušla u etapu postizanja temeljnih ciljeva nasilnim, rušiteljskim putem. Povijesni mitovi, koji se svrstavaju među glavne stupove te agresije, oslobađaju s neviđenom brzinom svoju iracionalnu energiju.
Među njima je mit o granicama danas možda najaktualniji srpski mit, ili bar ravan stravičnom mitu o broju žrtava Srba u drugom svjetskom ratu. Prisjetimo se samo najnovije čudovišne krivotvorine o milijun pogubljenih Srba u Jasenovcu, koja se čak poziva na znanstvena istraživanja sadržana u nekim najnovijim knjigama.2
Koncepcija koja polazi od načela „svi Srbi u jednoj državi“ upravo u propagandi mita o granicama nalazi jedno od svojih glavnih izvorišta.
A to znači upornu negacija postojećih republičkih granica unutar već umrle Jugoslavije. Za nosioce velikosrpske agresije to su u prvom redu administrativne granice, koje kao takve obligatno podliježu promjenama u interesu ostvarenja navedenog načela. Dakle, da bi se ostvarilo navedeno načelo i uspostavile „prave“ granice, nijedna cijena nije previsoka.
Ako treba, može se za taj „sveti cilj“ voditi i sveuništavajući rat.
On se danas doista i vodi protiv Republike Hrvatske, a
srbijanski je agresor veoma jasno dao do znanja da su mu upravo promjene hrvatskih granica jedan od glavnih ciljeva.
O NASTANKU GRANICE IZMEĐU HRVATSKE I SRBIJE (3)
(Ivan Jelić, Institut za suvremenu povijest, Zagreb, Republika Hrvatska)
Ti se ciljevi sve očitije ispoljavaju i u srbijanskim projektima zaposjedanja područja i drugih susjednih republika. Tako se mitologija samožrtvovanja srpskog naroda za Jugoslaviju pretvara u svoju punu suprotnost, poprimajući moć takve rušiteljske energije koja zauvijek otklanja svaku mogućnost neke nove zajednice i suživota u njoj.
Među hrvatskim granicama koje su izvrgnute promjeni ratnim putem osobito je došla na udar njezina najmlađa dionica, tj. granica prema Srbiji, odnosno Vojvodini. Ovom prigodom poglavito nas zanimaju povijesni aspekti nastanka te granice.
U pristupu tim pitanjima treba poći od jedne temeljne povijesne činjenice: granice republika kao federalnih jedinica u jugoslavenskoj državi nakon 1945. godine najuže su vezane uz ostvarenje ciljeva novoga povijesnog projekta. Riječ je o granicama unutar druge jugoslavenske države Demokratska Federativna Jugoslavija; Federativna Narodna Republika Jugoslavija; Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija), u kojoj je komunistički pokret (Komunistička partija Jugoslavije; Savez komunista Jugoslavije) od 1945. postao glavni nositelj i kreator vladajućeg političkog i društvenog poretka.
Nastanak republičkih granica bio je rezultat antifašističke borbe, koju je KPJ predvodila u drugom svjetskom ratu, i naknadnih odluka najviših partijskih i državnih tijela na čelu s Josipom Brozom Titom, središnjom i odlučujućom ličnošću komunističkog pokreta i nove jugoslavenske države.
Kada je riječ o hrvatskim granicama uspostavljenima 1945., svakako je na mjestu ocjena da su one imale svoje temelje u velikoj hrvatskoj antifašističkoj borbi 1941.—1945. Dakako, značajnu je ulogu imao i povijesni kontinuitet hrvatskih granica. Međutim, za hrvatske se granice može nedvojbeno konstatirati da nisu nigdje određene na štetu susjednih republika.
Naprotiv, pažnju privlači pitanje koliko su te granice donijele Hrvatskoj teritorijalnih gubitaka.
Republika Hrvatska, koja se konstituira nakon demokratskih izbora u proljeće 1990., ostaje pri uvažavanju granica utvrđenih 1945. godine kao važne tečevine spomenutog povijesnog procesa. To je jasno istaknuto i u Ustavu Republike Hrvatske, koji je njezin Sabor donio u prosincu 1990.3
U pogledu razumijevanja nastanka sjeveroistočnih granica Republike Hrvatske treba poći od utvrđivanja nekih važnih činjenica vezanih uz nastanak i razvoj jugoslavenske države 1918.—1941. godine.
Prva činjenica na koju treba upozoriti jest da su hrvatske zemlje ušle u novostvorenu jugoslavensku državu s cjelokupnim teritorijem Srijema kao svojim organskim dijelom. Srijem se do tada nalazio u sklopu kraljevina Hrvatske i Slavonije. U Saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, u Zagrebu nastupali su zastupnici izabrani u srijemskim izbornim kotarima; Zemun, Vukovar, Nuštar, Šid, Morović, Ilok, Mitrovica, Martinci, Ruma, Hrtkovci, Irig, Karlovci Donji, Stara Pazova, Šimanovci.
U upravno–administrativnoj podjeli bilo je to područje Srijemske županije sa sjedištem u Vukovaru, koju su činili kotari: Ilok, Irig, Mitrovica, Ruma, Stara Pazova, Šid, Vinkovci, Vukovar, Zemun i Županja. Status gradova kao samostalnih jedinica imali su Zemun, Karlovci i Petrovaradin.4
Kada je riječ o Baranji, treba konstatirati da je to južni dio stare ugarske županije Baranye. Nakon prvoga svjetskog rata to je područje pripalo jugoslavenskoj državi.5
Bilješke:
- Temeljne obavijesti u: Mladen Klemenčić, Novija historijsko-geografska osnovica jugoslavenskih izvanjskih i unutarnjih granica s posebnim osvrtom na hrvatske granice, zbornik: Političko-geografska i demografska pitanja Hrvatske, Zagreb 1991., 317 i d.; Bogo Grafenauer, Jugoslovanske medrepubliške in zunanje meje: „administrativne“ ali zgodovinsko zrasle?, Glasnik Slovenske matice, br. 1—2, Ljubljana 1991., 4—10.
- Milan Bulajić, Ustaški zločim genocida i suđenje Andriji Artukoviću 1986. godine, sv. I, II, III, IV, Beograd 1988. i 1989.; Radomir Bulatović, Koncentracioni logor Jasenovac s posebnim osvrtom na Donju Gradinu, Sarajevo 1990.
- Ustav Republike Hrvatske, Zagreb 1991., Izvorišne osnove i čl. 8.
- Imenik dostojanstvenika, činovnika i javnih službenika Kraljevina Hrvatske i Slavonije 1900, Zagreb, bez god. izd., 3 i d.
- Klemenčić, 325; Andrija Bognar, Razvoj etničke strukture Baranje, isti zbornik, 293 i d.; Nada Lazić, Baranja 1941—1945, Slav. Brod 1979., 20 i d.
