“Luciferova metoda” – Štovanje Lucifera u austrijskom redovnom slobodnom zidarstvu na tri primjera
Peter Stiegnitz (1936.-2017.), 14. IV. 2020., br. 6.
Nakon mog članka o knjizi “Bog bez Crkve” (2003.), saznao sam da je slobodni zidar Peter Stiegnitz također napisao knjigu koju prije nisam poznavao i koja se ne pojavljuje na Wikipediji ili na masonskoj Wikipediji.
Stiegnitz je iniciran 1970. godine kao slobodni zidar u bečkoj loži Humanitas[1] Velike lože Austrije (GLvÖ). Pripadao je drugim ložama GLvÖ i obnašao je razne službe i funkcije na razini Velike lože. U građanskom životu bio je sveučilišni profesor u Budimpešti i dužnosnik austrijskog saveznog kancelara. Na svoj 80. rođendan (2016.), Stiegnitzu je GLvÖ dodijelio Medalju za zasluge preko svog velikog majstora Georga Semlera, koji ga je sljedeće godine (u pogrebnom govoru) opisao kao “velikana naše udruge“.
U ovom članku okrećem se ovoj knjizi masonskog brata Stiegnitza “Luciferova metoda. Geist aus dem Widerspruch” (Edition Va Bene, Beč–Klosterneuburg 2009.), što je jedina pohvala LUCIFERU.
Knjiga je “tiskana uz potporu Saveznog ministarstva znanosti i istraživanja u Beču i Odjela za kulturu grada Beča, promicanje znanosti i istraživanja” (str. 4). [2] Isti kulturni odjel Grada Beča (MA7) također je podržao nedavno objavljenu promasonsku knjigu msgr. Michaela H. Weningera “Loge und Altar” (Löcker Verlag, Beč 2020., usp. str. 4.).
Predstavljam neke točke Stiegnitzove “Luciferove metode“, kojima Lucifer zahvaljuje: “Zahvaljujući Luciferu, donositelju svjetlosti. […] Lucifer, Božji protivnik […]. Ova knjiga treba voditi kroz njegov život” (str. 11.).
Prema Stiegnitzu, Lucifer, Đavo, Jutarnja zvijezda i Svjetlonoša, bio je omiljeni lik njegove majke (“omiljena figura moje majke”, str. 12). Prema Stiegnitzu, Lucifer je najmlađi sin đavla i brat “Belzebuba”. Dok Belzebub upravlja zlom, za Lucifera se kaže da je širitelj svjetla i znanja među čovječanstvom po Božjoj zapovijedi (usp. str. 16.). Osim toga, Stiegnitz kaže da je Belzebub muškarac, Lucifer je, s druge strane, “svestran” (str. 18.): “Lijep je kao žena, ali barem kao homoerotska grčka mladež”, str. 18.). Prema Stiegnitzu, “dosadni sotonisti” nemaju ništa zajedničko s Luciferom (vidi str. 18.). Ljudi su demonizirali Lucifera umjesto da ga vide kao Božje oruđe. Vidjeli su ga kao kneza tame umjesto svjetla, svjetla Božjeg i svjetla znanja. Lucifer obožava Boga, prema Stiegnitzu, on voli čovjeka i poučava njegovu metodu, a to je dualnost, odnosno nužnost suprotnosti koje omogućuju znanje i razvoj (usp. str. 19.). Suprotnosti, to jest: svjetlo-tama, dobro-zlo, muškarac-žena itd. (usp. str. 20.).
Peter Stiegnitz (lijevo) i Richard Graf Coudenhove-Kalergi, obojica članovi masonske lože Humanitas zu Wien i slobodni zidari visokog stupnja
Jer Stiegnitz je “Lucifer, donositelj svjetla i motivator znanja”, str. 24). On, koji se otkriva kao slobodni zidar (usp. str. 25.), tvrdi da svjetlo i tama trebaju jedno drugo (usp. str. 26.). Zahvaljujući Luciferu, čovjek je stekao znanje po Božjoj zapovijedi (usp. str. 82, str. 114.). Stiegnitz hvali panteističko razmišljanje Giordana Brune i kaže da je heretički fratar bio jedan od Luciferovih miljenika, mučenik, sjajan duh (usp. str. 116.-117.). Stiegnitz objašnjava da Lucifer nije knez tame, već: “Kao što njegovo ime sugerira, oblik duha koji ljudima daje zadovoljstvo i svjetlost”, str. 164.). Prema Stiegnitzu, Aron je bio taj koji je izmislio priču o zmiji iz Postanka kako bi demonizirao Boga Kanaanaca, tako da biblijski Bog nije imao nikakve veze s tim. Na taj način Stiegnitz pokušava rehabilitirati i Lucifera i Boga (usp. str. 166.-167.).
S jedne strane, Stiegnitz ne želi poistovjećivati Lucifera sa Sotonom, ali s druge strane kaže da je Lucifer đavao (usp. str. 59.), a da je đavao Sotona (usp. str. 167.).
Slobodni zidar Stiegnitz vjeruje da je religija čisto ljudsko djelo i da bi se monoteističke religije bojale Lucifera (usp. str. 175.). Žali se da ne samo u islamu, nego i u kršćanstvu, posebno u katoličanstvu, postoji “apsurdna predrasuda prema ‘štovateljima đavla'” i također prema Luciferu (usp. U tom kontekstu, Stiegnitz kaže da je 1886. godine “defektni” mason Leo Taxil optužio slobodne zidare za “štovatelja đavla, takozvane luciferijane (…) koji je proglasio Sotonu pravim Bogom svjetla (usp. str. 180.). Stiegnitz priznaje, međutim, da Taxil “nije bio toliko u krivu”, budući da slobodni zidari i Lucifer “imaju toliko sličnosti jedni s drugima” (usp. str. 180.-181.)!
Stiegnitz se žali da za papu Lava XIII. nije Lucifer, već Crkva ta koja je “uzor svjetla”, te se stoga slobodni mislioci smatraju agentima tame (usp. str. 181.). Prema slobodnom zidaru Stiegnitzu, crkva, civilizacija i napredak trebaju Lucifera, “donositelja svjetla” (usp. str. 182.).
Dobro je znati da je intelektualni luciferizam. Stiegnitz nije izolirani slučaj u austrijskom slobodnom zidarstvu, već svojevrsna tradicija inicijacije koja se s vremena na vrijeme pojavljuje u masonskim publikacijama. Već sada možemo pronaći pohvale za Lucifera u Der Zirkelu (br. 13.-14. od 1. srpnja 1875.), časopisu Loge Humanitas u Beču, gdje je masonski br. ·. Dr. Jos[eph] Wagner optužio je isusovce da su neprijatelji razuma, neprijatelji svjetla i znanja. Zatim Br. ·. Wagner: “(…) je ipak Lucifer, njihov glavni neprijatelj, kojeg su uvijek proklinjali u ponor pakla”, str. 100.). Wagner je definirao slobodne zidare kao “djecu svjetla”, ibid.).
Časopis bečke lože Humanitas (1. srpnja 1875.), u kojem je bečki liječnik i mason Joseph Wagner hvalio “Lucifera” kao “donositelja svjetlosti”.
Godine 1922., slavni Richard Nikolaus Graf Coudenhove-Kalergi (1894.–1972.) iniciran je u istu ložu Humanitas u Beču i također se pridružio Capitol loži Mozart starog i priznatog škotskog obreda (usp. E. Semrau, Erleuchtung und Verblendung, Innsbruck 2012., str. 95.). Nekoliko mjeseci kasnije, austrijski filozof i političar Coudenhove-Kalergi pokrenuo je ideju “Paneuropa – prijedlog” i osnovao Paneuropsku uniju 1923. godine, koju su od početka podržavali slobodni zidari, uključujući i Velikog tajnika Velike lože Beča Wladimira Misara (usp. u: Jahrbuch der Forschungsloge Quatuor Coronati, br. 32, Bayreuth, 1995.). Coudenhove-Kalergi se nadao ostvarenju Sjedinjenih Europskih Država.
U svojoj knjizi “Praktični idealizam. Plemstvo – tehnologija – pacifizam” (Pan-Europa Verlag, Beč-Leipzig, 1925.), mason Kalergi piše: “U židovskoj mitologiji europski duh odgovara Luciferu – na grčkom Prometeju: donositelju svjetla koji nosi božansku iskru na zemlju, […] otac borbe, tehnologije, prosvjetljenja i napretka” (str. 83.).
“Duh Europe” slomio je politički despotizam i dominaciju sila prirode (vidi str. 83.). Prema Coudenhove-Kalergiju, Europa se našla samo kroz emancipaciju od kršćanstva.
Ovdje sam naveo samo tri primjera u kojima Lucifera ili Lucifera hvale filantropski i proeuropski austrijski slobodni zidari. Slučaj Stiegnitza, dostojanstvenika redovnog austrijskog slobodnog zidarstva, također potvrđuje nespojivost između crkve i lože.
*Otac Paolo Maria Siano pripada Redu franjevaca Bezgrješne (FFI); doktor crkvene povijesti smatra se jednim od najboljih katoličkih stručnjaka za slobodno zidarstvo, kojem je posvetio nekoliko standardnih djela i brojne eseje. Katholisches.info koje je objavio:
- Masonska enciklopedija Eugena Lennhoffa 33. i Oskara Posnera i dijalog između Crkve i slobodnog zidarstva 1974.–1980.
- Masonska doktorska disertacija msgr. Weningera
- Peter Stiegnitz iz Velike lože Austrije (1936. – 2017.)
- “Slučaj Weninger” – bivši diplomat, svećenik, kurial, masonsko
masonstvo - Inicijacija i gnoza čekaju one koji kucaju na Masonsko udruženje
- Barun Yves Marsaudon – mason visokog stupnja u Malteškom redu
- Loža Quatuor Coronati, veliki meštar i prosjački brat
- “Katolik koji se pridruži loži je izopćen” – crkveni povjesničar Paolo M. Siano o crkvi i slobodnom zidarstvu
- Kratak odgovor Velikom majstoru slobodnog zidarstva
- Je li Karl Rahner bio slobodni zidar?
Prijevod/Napomena: Giuseppe Nardi
[1] U takozvanom redovnom slobodnom zidarstvu, bečka loža Humanitas smatra se “majkom svih masonskih loža koje postoje u Austriji” (Der Zirkel, br. 13–14 od 1. srpnja 1875.). Sve tri osobe predstavljene u ovom članku: liječnik Joseph Wagner, privatnik, filozof i političar Richard Graf Coudenhove-Kalergi i ministarski dužnosnik u Saveznom kancelarstvu Peter Stiegnitz, pripadali su Humanitasu. U tom pogledu nema podataka o Wagneru.
[2] U vrijeme izlaska u tisak, Claudia Schmied (SPÖ) bila je ministrica znanosti i istraživanja, a Andreas Mailath-Pokorny (SPÖ) bio je bečki gradski vijećnik za kulturu i znanost.
