Hrvatski Fokus
Kultura

Izložba „Malta/250°C x GGM 20“ Kemila Bekteši u Galeriji Manuš

Rad „250°C“ temelji se na osobnoj priči o očevu zanatu pekara

 

U Galeriji „Manuš“ u Splitu u utorak, 26. studenog 2024. otvorena je izložba Kemila Bektešija naziva „Malta / 250°C x GGM 20“. Kustos izložbe je Dalibor Prančević.

Dva umjetnička rada „250°C“ i „GGM 20“  Kemila Bektešija spajaju se u kompaktnu izložbenu cjelinu „Malta“ koja propituje teme identiteta, rada, migracija i društvenih hijerarhija. Kroz osobne priče i specifično obiteljsko naslijeđe (jer Malta je naziv pekarskog poduzeća u kojem radi umjetnikov otac), Kemil istražuje kako fizički rad i njegove simbolike oblikuju individualni i kolektivni identitet u društvenoj stvarnosti, dok se istovremeno autoreferencijalno pozicionira unutar tog diskurzivnog polja kao svjedok i protagonist. Radovi u sebi nose i potencijalnu kritiku rada kao temelja stvaranja viška vrijednosti, što je problematizirano još u teorijskim razmišljanjima situacionista, koji su u radu vidjeli izvor društvenih nejednakosti i otuđenja, ali i ključni alat kapitalističkog poretka za perpetuiranje hijerarhija.

Rad „250°C“ temelji se na osobnoj priči o očevu zanatu pekara, a njegov naslov označava temperaturu na kojoj se obično peče kruh. Umjetnik koristi očev alat – stare pohabane tepsije – na kojima su vidljivi tragovi masnoće i tijesta, simbolizirajući fizički, ali i emocionalni napor uložen u svakodnevni rad. Ove relikte umjetnik prekriva zlatnim listićima, transformirajući ih tako u simbol društvenog priznanja. Na taj način ovaj Bektešijev rad propituje hijerarhiju kapitalističkog sustava, gdje se počesto zanemaruje vrijednost manualnog rada koji čini temelj svakodnevnog života. Bekteši, poput nekoć Roberta Rauschenberga u njegovim ranim prljavim i zlatnim slikama, evocira napetost između čistoće i nečistoće, prihvatljivog i neprihvatljivog, norme i iskliznuća… No, za razliku od Rauschenberga, koji je na idejnoj ravni prljavštinu suprotstavljao luksuzu, Bekteši je doslovce prekriva zlatom, promičući tako svakodnevni rad u metaforu društvenog doprinosa i priznanja. Ova autoreferencijalna gesta dodatno implicira i poziciju umjetnika unutar simboličkog poretka društva – kao onoga tko bilježi, komentira i prevodi značenja iz jednog konteksta u drugi. Istovremeno, 250°C aludira i na umjetnikovo kosovsko podrijetlo, vezano uz pekarsku djelatnost koja se u regiji često stereotipno asocira s Kosovarima, dok je etnonim „Šiptar“ s vremenom dobio snažnu negativnu konotaciju, odražavajući kulturalne i društvene predrasude prema toj zajednici. Time rad ne propituje samo hijerarhije unutar kapitalističkih sustava, već i šire društvene stereotipe i nevidljive granice koje određuju percepciju pojedinaca i njihova rada.

Pekarski alat

Povrh toga, Bektešijev izbor da svakodnevni pekarski alat transformira u umjetnički objekt implicira i širu interpretaciju: kako je sam rad u svojoj biti reduciran na stvaranje viška vrijednosti, dok se njegov simbolički i emotivni aspekt gubi unutar dehumanizirajuće kapitalističke ekonomije.

Nasuprot tome, „GGM 20“, nazvan po industrijskom mikseru iz očeve pekarske radionice, istražuje granice umjetničke intervencije i procesa nastajanja umjetničkog djela. Mikser, prenesen iz radnoga pekarskog u radni umjetnički kontekst, pretvara se u crtačku mašinu koja stvara apstraktne, kružne uzorke. Iako je proces mehanički, konačan rezultat ovisi o vremenu rada i poziciji olovke, što zahtijeva umjetnikovu odluku i intervenciju. Ovim postupkom Bekteši propituje ulogu umjetnikove ruke i granice autorstva, prizivajući – u stanovitom smislu – Duchampove dijagramske eksperimente mehanicističke provenijencije, poput onih s Velikog stakla, gdje su značenja simboličkih dijagrama naglašena autorovim pisanim uputama, a manje ekspresijom fizičke rukotvornosti. Na sličan način, Bekteši koristi stroj kao alat za stvaranje, ali pritom ostavlja prostor za vlastitu odluku i akciju. Time „GGM 20“ istražuje napetost između mehaničkog procesa i ljudske kreativnosti, naglašavajući nezamjenjivost ljudske odluke čak i unutar mehaniziranih procesa. Djelovanje u autoreferencijalnom polju ovdje je dodatno potencirano umjetnikovim istraživanjem vlastitog identiteta i obiteljskog naslijeđa, čime njegovi postupci postaju reakcija na društveno nametnute stereotipije vezane uz hijerarhije kreativnog i manualnog rada, sve u domeni nacionalne pripadnosti i uvriježenih etiketiranja. Usto, ovaj rad također reflektira situacionističke ideje o procesu rada kao nečemu što stvara estetsku i egzistencijalnu vrijednost samo u trenutku kada se izmjesti iz ekonomskog konteksta i postane sredstvo oslobođenja.

Spajanjem ova dva rada u Galeriji „Manuš“ stvara se sinergija koja nadilazi intimne pripovijesti i otvara širu raspravu o migracijama, radu, identitetu i kulturnim vrijednostima. Umjetnik time gradi promišljeni narativ koji se, unatoč kompleksnim temama, prezentira s hladnom preciznošću i formalnom jednostavnošću. Ova distancija dodatno se potencira uporabom metalnih površina, koje „hlade“ osobnu umjetnikovu priču, dok lanci, prisutni u postavu, upućuju na sapetost i ograničenja identiteta unutar širih društvenih konteksta i povijesnih uvjetovanosti (pritom ne bi trebalo zaboraviti kako u svom radu Sofra Shqiptare Kemil od đevreka, okruglog peciva također radi lance pa je ovdje riječ o svojevrsnom autocitatu). Zapravo, Bekteši tako povezuje vlastito svjedočanstvo o povezanosti oca i sina s univerzalnim pitanjima o radu, identitetu i hijerarhijama unutar suvremenih društvenih sustava, ne zaboravljajući pri tome suptilno upozoriti na višeslojne povijesne i kulturalne predrasude s kojima se kao umjetnik i potomak migranata suočava. (Dalibor Prančević)

Kemil Bekteši (r. 1997., Beograd) bosansko-kosovski je vizualni umjetnik čiji se rad duboko bavi temama identiteta, geopolitike i nacionalnosti. Magistrirao je (2021.) i diplomirao (2020.) na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, gdje je odlikovan Zlatnom značkom za izuzetna akademska postignuća. Tijekom akademske godine 2018./2019. Bekteši je studirao suvremenu umjetnost na Fakultetu likovnih umjetnosti u Portu (Portugal). Njegova umjetnička praksa obuhvaća različite medije, uključujući javne intervencije, objekte i instalacije, s posebnim naglaskom na radove specifične za određeno mjesto i vrijeme. Bektešijeva umjetnost često odražava kulturna i politička preklapanja između Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova — zemalja koje je osobno proživljavao tijekom svog života. Njegovo istraživanje društvenih pitanja usmjereno je na složene odnose između nacija, kultura i povijesti te na način na koji se oni izražavaju u suvremenim vizualnim oblicima. Bektešijev rad istražuje međuljudsku i geopolitičku dinamiku, čime se pozicionira kao refleksivni glas u tekućem diskursu o regionalnom identitetu. Godine 2023. sudjelovao je na WHW akademiji u Zagrebu, Hrvatska. Bekteši je osvojio nekoliko priznanja, uključujući Nagradu za umjetnost ZVONO za mlade vizualne umjetnike u Bosni i Hercegovini 2024. godine, a bio je i finalist nagrade MANGELOS (YVAA) 2022. u Beogradu. Uz umjetničku praksu, predaje Slikarstvo u Srednjoj umjetničkoj školi u Sarajevu, gdje trenutno živi.

Izložba se može pogledati do 15. veljače 2025.

Nives Matijević

Povezane objave

Podsjećanje na Željka Škalameru

HF

Sinteza ekspresije Mladena Žunjića

HF

Digital art II. Mladena Žunjića

hrvatski-fokus

Poruka zvona

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više