Neuobičajena serija portreta u kojoj autorica bliske i drage osobe portretira fotografirajući njihove ruke, pozadinu i osobne predmete
U Galeriji fotografije Fotokluba Split u utorak, 19. studenog 2024., otvorena je samostalna izložba „Lice iza lica“ splitske autorice Marite Bulimbašić. Autorica je inače dugogodišnja članica Fotokluba Split, dobitnica brojnih nagrada na godišnjim klupskim izložbama, a dobitnica je i Godišnje nagrade Hrvatskog fotosaveza za mlade autore za 2019. godinu.
Predsjednica Fotokluba Split, Ana Žanko, istaknula je kako je izložba dio odnedavno uvedene prakse da Fotoklub svake godine, prema preporuci Umjetničkog savjeta udruge, osigura potpunu produkciju izložbe za jednog mladog autora/icu. „Na taj način želimo mladim ljudima, na početku njihova puta, pružiti mogućnost da svoj rad predstave široj publici i da im Fotoklub bude na neki način odskočna daska. S druge strane, pružamo im i iskustvo planiranja i rada na izložbi – suradnje s kustosima, dizajnerima, priprema fotografija za tisak, oblikovanje postava, otvorenje izložbe… sve to nešto znači i koristi za budućnost, za neke iduće izložbe i projekte“, zaključila je.
Prikazivanje individualnog izgleda osobe
Izložba „Lice iza lica“ obuhvaća 27 fotografija, od kojih su neke nastale tijekom 2021. godine kao dio završnog rada na Odsjeku za film i video Umjetničke akademije u Splitu, dok su neke nastale i kasnije, sve do recentnih fotografija snimljenih u ljeto 2024. godine. Riječ je zapravo o neuobičajenoj seriji portreta – u kojoj autorica bliske i drage osobe portretira fotografirajući njihove ruke, pozadinu i osobne predmete koji unose dodatan značenjski sloj u procesu iščitavanja i dekodiranja fotografija.
„Portretna fotografija klasični je žanr s kojim je zapravo i počela povijest fotografije. Ne postoji fotograf koji se nije okušao u portretu koji je svojevrsna abeceda koju treba svladati na početku školovanja ili stjecanja vještine fotografije. Definicija portreta prema ‘Rječniku hrvatskog jezika’ je „prikazivanje individualnog izgleda osobe“ u likovnim umjetnostima, odnosno u „prikazivanje karaktera i lika osobe“ u književnosti i publicistici. Rekla bih da te dvije definicije ipak nisu tako strogo odijeljene te da je portret u likovnim umjetnostima, za umjetnika kao i one koji ta djela interpretiraju, uvijek bio više od postizanja puke fizičke sličnosti modelom. Slika portretirane osobe o sebi naspram slike ili ideje kako je u tom času vidi ili želi prikazati umjetnik/fotograf uvijek je bila zanimljiva interakcija, igra zbog koje nam je, uostalom, taj žanr i dalje privlačan.
Serija od 27 fotografija „Lice iza lica“ mlade autorice Marite Bulimbašić većim je dijelom nastala tijekom 2021. godine ka njezin završni rad na trećoj godini studija na Odsjeku za film i video Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Dio fotografija za izložbu nastao je tijekom ove godini. Ideja se razvila iz njezine svakodnevne frustracije ljudima i njihovim različitostima. Koncept se i ideje dvaput mijenjao. Čitajući autoričinu izjavu o razvijanju ideje ciklusa, svidjela mi se njezina mladenačka odlučnost ali i zanos, kao i svijest o tome da početne ideje, u vizualnom i konceptualnom smislu, nisu dale željeni rezultat. Začetak današnje serije fotografija bio je kada je ideju portreta odlučila realizirati portretiranjem ruku a ne lica. Njezine su polazne točke bile interakcija, bliskost ili poznanstvo s ljudima koje je odlučila portretirati, osoban izbor predmeta i pozadine koji su, uz ruke, jednako važni u značenjskom sloju fotografije te angažirani gledatelj od kojeg se očekuje da razvije svoju „sliku“ portretne osobe.
Maritine ruke
Ne od ključnih riječi koje Marita Bulimbašić navodi u tekstualnom dijelu svoga rada-portret, lice, osobnost, ruke, karakter, uloga-upućuju na ono što je željela naglasiti. Jesu li lice i „oči kao ogledalo duše“ zaista jedini odraz osobnosti koji nam omogućava otkrivanje karaktera ili baren mali uvid u nečiju osobnost. Marita je odlučila izdvojiti ruke, gotovo jednako važne kao i lice, i dati im samostalnu ulogu u portretiranju, u režiranom prizoru, s pomno odabranom scenografijom i rekvizitima. Ideja rada, prema njezinim riječima, bila je vizualizirati karakter kroz predmete koji su model i fotografkinja odabrali zajedno a koje ljudima koje je portretirala nešto znače ili su im gotovo svakodnevno potrebni. Svaka osoba predstavljena je u širokom rasponu svojih interesa i malih stvari koje je čine sretnom. Odabrani predmeti ukazuju na nečiju profesiju, hobi, na ono što obogaćuje njihov duh ali i na sitna zadovoljstva i ritualne ljepote bez kojih ne mogu zamisliti svoj život. Stvar koje su im važne a možda nisu bili svjesni koliko, sve do procesa odabira zajedno s autoricom.
Na fotografijama su ruke koje pričaju prošlost, svjedoče sadašnjost, ruke na pijedestalu naše kreativnosti. Različite baš kao i naša lica; glatke, nježne, njegovane, grube,hrapave, s ožiljcima, žuljevima, tetovažama, nakitom, različito oblikovanim (lakiranim) noktima, vitkih ili manjem vitkih prstiju, s upisanim kodom iskustva, mladosti, zrelosti, rada, truda, zanimanja ili interesa. Izgled pozadine, predmeti koje ruke okružuju ili one s njima nešto rade, način na koji kompozicijski ispunjavaju kadar pozivaju na dodatno i slojevito čitanje o osobama kojima te ruke pripadaju. Broj predmeta koji pobliže definiraju portretnu osobu različit je i na pojedinim je fotografijama rezultirao kompozicijom koja je prozračna, uredna, puna svjetla, a na drugim tamna, ponegdje pomalo kaotična i ispunjena strahom od praznog prostora. U različitosti izgleda i položaja ruku, odabranih predmeta i kompozicije, promatrajući ovu seriju fotografija postajemo svjesni naših različitosti odnosno individualnosti svakoga od nas.
Iskustvo portretiranja u nastanku ovog ciklusa zanimljivo je i s komponentom igre. Već i prije početka fotografiranja, tijekom procesa odabira predmeta shvaćate da je „slika o sebi“ ili „slika o nekoj drugoj osobi“ uvijek, pa i kod trenutka „zaustavljenog kadra“ zapravo subjektivna i promjenjiva u konačnici. Osobno iskustvo portretirane i odabira predmeta otkrilo nam je više o načinu rada autorice. Postaje nam jasno da je nakon razrađene ideje, proces nastanka fotografije bio jednako važan kao i sama fotografija. Shvaćamo i zašto joj je bila važna bliskost s ljudima koje je odlučila portretirati. Osvijestite da se i taj portret u suštini ne razlikuje od klasičnog portreta. I on istodobno otkriva portretiranog fotografa, interakcija koja se među njima odvija i u konačnici je podložan subjektivnoj interpretaciji, utisku i mijeni. Ponekad zaista pogađa u srž portretirane osobe, a ponekad je igra ili preuzimanje uloge. Autorica je za izložbu snimila i autoportret. Njezine ruke drže fotoaparat koji skriva lice a promatramo ih u odrazu ogledala okruženog predmetima koji nju „otkrivaju“. U proces njihova odabira bile su, osim nje, uključene i njoj bliske osobe.
Interakcija fotografa i modela
Interakcija fotografa i modela te i igra u odabiru predmeta koji nas predstavljaju ili barem u tom trenutku mislimo da nas najbolje predstavljaju posebnost je ovog ciklusa. Izlaganje, u priču se uključuje i promatrač koji započinje igru prepoznavanja i pokušava odgonetnuti tko je „lice iza lica“. Iako ćemo osobe koje su nam bliske lako prepoznati, za autoricu u ovoj seriji fotografija to nije primarno te nas nazivi fotografija, bez imena ili inicijala osobe kojoj pripadaju ruke i predmeti na slici, ostavljaju bez odgovora. Bez naziva, fotografije su označene brojem, mjesecom i godinom kada su snimljene, upućujući na kontinuitet (mijene) i proces nastajanja serije. Izgledno je da bi portreti koji su nastali prije tri godine danas bili drugačiji.
Sve fotografije snimljene su iz gornjeg rakursa, 35 mm objektivom, u formatu uspravno položenog pravokutnika, uz prirodno osvjetljenje koje je na pojedinim fotografijama izuzetno meko i zavodljivo. Odaju spontanost iako su režirane, iz svake progovara osjećaj intime i ugodnosti osobnog prostora.
Riječ je o zaigranom, ali i ozbiljno promišljenom ciklusu mlade autorice koji je primjeren njezinoj dobi i fotografskim istraživanjima, ali istodobno ukazuje i na jasno postavljen i razrađen koncept koji kvalitetom pomiče i otkriva zanimljive mogućnosti portretne fotografije.“ (Sandi Bulimbašić)
Marita Bulimbašić rođena je 7. veljače 2000. u Splitu. Najranije djetinjstvo provela je u Selcima na Braču. Nakon završene Škole likovnih umjetnosti Split, smjer fotografski dizajn, završila je 3 godine Umjetničke akademije u Splitu, smjer Film i video. Od 2016. je članica Fotokluba Split. Sudjelovala je na nizu klupskih i drugih skupnih izložbi. Od 2019. redovito sudjeluje na skupnim izložbama u organizaciji Nomad Gallery iz Splita. Dobitnica je Godišnje nagrade Hrvatskog fotosaveza za mlade autore za 2019. godinu. Trenutno se profesionalno bavi fotografijom i radi na samostalnim umjetničkim projektima. Živi i radi u Splitu.
Izložba ostaje otvorena do 12. prosinca 2024.
