Kardinal Martino bio je izvanredna osoba s vrlo jasnom vizijom onoga što su Ujedinjeni narodi stvarali skriveno od čovječanstva i većine svjetskih vlada
Dugogodišnji papinski nuncij u Ujedinjenim narodima, kardinal Renato Martino preminuo je prije mjesec dana. Izvijestili smo o njegovoj smrti prošli tjedan. Zagovornici UN-a za život od ranih dana naše borbe uložili su počast kardinalu Martinu.
Leonardo i Martha Casco iz Hondurasa rekli su za Friday Fax: Kardinal Martino bio je izvanredna osoba s vrlo jasnom vizijom onoga što su Ujedinjeni narodi stvarali skriveno od čovječanstva i većine svjetskih vlada.
Zahvaljujući kardinalu, sva ta izopačenost koja je nažalost prodrla u većinu nacija je razotkrivena. Bio je prosvijetljeni učitelj koji nas je naučio da se uvidom i upornošću borimo za prava i načela koja održavaju našu kršćansku civilizaciju. Izvrstan primjer diplomacije i čvrstine. Istina je za njega bila bez pregovora. Oko njega se formirala skupina autentičnih vođa i boraca u obrani života i obitelji.
Dan Zeidler bio je uključen u UN-ov pro-life pokret od samog početka, ključna osoba u ranim naporima da se blokira globalno pravo na pobačaj. Rekao je za Friday Fax:
“Sjećam se Christine Vollmer iz Venezuele, tadašnje izaslanice Svete Stolice, koja me nazvala iz Rio de Janeira gdje se 1992. održavala Svjetska konferencija UN-a o okolišu. Nadbiskup Renato Martino, šef izaslanstva Svete Stolice, žalio se da je nevladinih organizacija koje se zalažu za pobačaj toliko brojne i tako aktivne, ali da je prisutnost katoličkih nevladinih organizacija za život vrlo slaba. Pitao je može li Christine pomoći uključivanjem više pro-life i vjerskih skupina kako bi predstavile pro-life/pro-obiteljsku poruku na budućim konferencijama UN-a.
Spriječio globalno pravo na pobačaj
Glas se proširio i mnoge pro-life/pro-obiteljske skupine odgovorile su nadbiskupu Martinu i počele lobirati sljedeće godine u UN-u u New Yorku na pripremnim sastancima za Konferenciju o stanovništvu i razvoju koja će se održati u Kairu 1994. godine.
Do trenutka kada je Populacijska konferencija počela, stotine obrazovanih, predanih aktivista pojavile su se u Kairu kao labava koalicija koja je lobirala kod izaslanstava zemalja da odbace pobačaj kao međunarodno ljudsko pravo. Nadbiskup je ohrabrio te pojedince i blisko su surađivali s članovima izaslanstva Svete Stolice u Kairu, kao i s prijateljskim izaslanstvima drugih zemalja. Vizija nadbiskupa Martina bila je ključna u svemu ovome.
John Klink je dugi niz godina bio glavni pregovarač kardinala Martina. Gledao sam Johna tijekom godina, kako luta konferencijskim sobama i hodnicima UN-a, tiho pregovarajući s desecima izaslanstava UN-a. To što ne postoji globalno pravo na pobačaj uvelike se duguje kardinalu Martinu i Johnu Klinku koji su se osvrnuli na život, rad i posljednje putovanje kardinala Martina:
“Kardinal Martino nikada nije prestao brinuti za gubitnike i bio je veliki zagovornik stotina tisuća kmerskih izbjeglica na tajlandskoj granici. Tijekom svog prvog posjeta tajlandsko-kambodžanskoj granici, kada smo otkrili da u izbjegličkim kampovima postoje kambodžanski sjemeništarci, osobno je pratio svaki njihov slučaj i osiguravao da mogu završiti studij u trećim zemljama, a tijekom sljedećih godina pomagao je u svakom njihovom ređenju gdje god se nalazili.
Slično tome, na svojim putovanjima u Laos, gdje je također bio vatikanski diplomatski predstavnik, još uvijek pod komunističkom vlašću u to vrijeme, prikupio bi onoliko zaliha koliko je mogao osobno nositi/poslati raseljenim osobama.
Papa Ivan Pavao II. ga je prepoznao
Prepoznajući njegove jedinstvene talente, papa Ivan Pavao II. pozvao ga je u Rim i imenovao ga predsjednikom Papinskog vijeća za pravdu i mir i Papinskog vijeća za migrante i putujuće osobe. U svojim dvostruko zauzetim vremenima uspio je objaviti Kompendij socijalnog nauka Crkve i osobno posjetio oko 185 od 195 zemalja svijeta.
Kao daljnje priznanje za njegov doprinos, imenovan je kardinalom 2003. godine na istom konzistoriju na kojem je kardinal Pell također imenovan kardinalom.
Prije nego što su zapečatili lijes Njegove Eminencije, nadbiskup zadužen za vatikanske ceremonije i njegov pomoćnik pročitali su prekrasnu papinsku osmrtnicu napisanu na pergamentu i službeno ovjerenu. Nakon što su ga potpisali svi članovi obitelji i prisutni prijatelji, stavljen je u zapečaćeni spremnik unutar lijesa. Lijes je zatim zapečaćen olovom i brončanim križem, a kardinalovo ime, grb i datumi rođenja i smrti zalijepljeni su na čelični vrh.
Zatim smo nastavili pješice od kardinalova stana pored Via della Conciliazione do crkve svetog Petra gdje su izgovorene početne molitve, nakon čega je uslijedila svečana visoka papinska latinska misa s kardinalom Reom, dekanom kardinalskog zbora, koji je održao svoju homiliju/hvalospjev. Na kraju je papa Franjo došao po blagoslov i pohvalu tijela.
Bila je to prekrasna ceremonija s veličanstvenim zborom koji je pjevao uglavnom latinske napjeve.
Njegova Eminencija je zatim odveden u svoju rodnu katedralu u Salernu gdje je pokopan u kripti katedrale prema njegovoj izraženoj želji.
Kardinal Martino bio je veliki čovjek i veliki osobni prijatelj koji je nadahnuo mnoge u mnoštvu zemalja diljem svijeta i jako će nam nedostajati. Preporučio bih ne samo molitvu za njega, već i njemu jer vjerujem da će i dalje biti aktivan u svom zagovaranju onih koji traže njegovu pomoć u njegovom vječnom životu kao što je on bio u ovom vremenitom.”
Počivaj u miru, Renato Raffaele Martino (23. studenog 1932. – 28. listopada 2024.).
