“Gospodine predsjedniče, kod kuće ste”: Yitzhak Navon ugošćuje predsjednika Mitterranda u Izraelu, ožujak 1982.
Prvi posjet francuskog predsjednika Izraelu
U svibnju 1981. François Mitterrand, kandidat Socijalističke stranke, izabran je za predsjednika Francuske. U 1950-ima Izrael i Francuska uživali su u bliskim odnosima, ali nakon Šestodnevnog rata predsjednik Charles de Gaulle usvojio je proarapsku politiku. Izbor Mitterranda, vođe Socijalističke partije koji je imao bliske veze sa Židovima i Izraelcima, posebno s vođama Laburističke stranke, signalizirao je promjenu situacije. Početkom ožujka 1982. predsjednik je stigao u Izrael u službeni posjet, prvo putovanje francuskog predsjednika u Izrael. U zračnoj luci Ben-Gurion primili su ga predsjednik Navon i premijer Menachem Begin, koji je doveden u invalidskim kolicima nakon što se oporavio od prijeloma noge. Unatoč kiši, održana je puna ceremonija, a stražar je pregledao i ispalio 21 salvu časti. Navon je završio svoj pozdrav obraćajući se Mitterrandu i njegovoj supruzi Danielle na francuskom: “Dobro došli, gospodine predsjedniče i vaša žena, vi ste u svom domu.” Mnogi su bili uzbuđeni što su vidjeli zastavu “Tri boje” kako se ponovno vijori iznad trga u Lodu i ulica Jeruzalema.
Nakon ceremonije, Mitterrand je otputovao u Jeruzalem i sastao se s Navonom u predsjedničkoj rezidenciji. Sljedećeg dana održao je diplomatske razgovore s premijerom. Odnosi između Mitterranda, koji je bio blizak prijatelj vođa Ma’aracha, i Beginove vlade bili su napeti i nije bilo očekivanja o napretku u političkim pitanjima kao što su napredak u pregovorima o autonomiji i unapređenje rješenja palestinskog problema. Međutim, politički komentatori tvrde da sama važnost posjeta leži u njegovom postojanju. Dopisnik Haaretza u Francuskoj primijetio je da, iako Mitterrand podržava samoodređenje Palestinaca, posjetom Izraelu šalje poruku da Izrael ne treba izolirati i vršiti pritisak (Haaretz, 1. ožujka 1982., Press Clippings, datoteka br. 364/5). Dokumenti ministarstva vanjskih poslova dostavljeni predsjedniku Nawonu prije njegovog dolaska uključuju pregled izraelsko-francuskih odnosa u kojima se izražava nada da se posjet može iskoristiti za ublažavanje francuskog proarapskog stava i jačanje gospodarskih i kulturnih veza između dviju zemalja. Međutim, mora se uvjeriti da se suzdrži od pokušaja posredovanja između strana u arapsko-izraelskom sukobu. (Predmet N 351/8, N 351/13).
Mitterrand je stigao s velikom obitelji od 130 ljudi, uključujući četiri ministra, uključujući ministra vanjskih poslova Claudea Chaisona i ministra kulture Jacquesa Langea, te Jacquesa Attleeja, židovskog ekonomista rođenog u Alžiru koji je služio kao posebni savjetnik predsjednika. Drugog dana svog posjeta, Mitterrand je govorio u Knessetu i primio počasni doktorat Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu. Održane su dvije gala večere: večera u Knessetu u ime predsjednika Navona i večera u ime gosta u hotelu King David, gdje su odsjeli Mitterrand i članovi njegove delegacije. Navon je gostu poklonio – seriju drevnih novčića iz vremena pobune Bar Kokhba.
“Pravi prijatelj je došao k tebi”
Tijekom posjeta, Mitterrand je naglasio svoje prijateljstvo prema židovskom narodu i Izraelu. Svečano je otvorio konferencijsku dvoranu, muzej i vrt u Yad Vashemu posvećen židovskom podzemlju u Francuskoj, a dobio je medalju od Yad Vashema u nazočnosti izaslanstva veterana otpora. Sljedećeg dana posjetio je čak i Kuću boraca geta. Dopisnik Yedioth Ahronotha Erel Guinay istaknuo je da je jedan od ciljeva njegovog posjeta bio izraziti solidarnost sa sudbinom Židova tijekom holokausta (Press Clippings, File N 364/5).Prema Mitterrandovoj službenoj biografiji poznatoj te godine, prikazan je kao nacistički borac koji je pobjegao iz logora u kojem su držani ratni zarobljenici i regrutirani u podzemlje. Kasnije se pridružio snagama generala de Gaullea u Engleskoj i vratio se u Francusku kako bi upravljao mrežom bivših ratnih zarobljenika. Nakon rata podržao je pomoć židovskim ilegalnim imigrantima koji su pokušali emigrirati u Izrael protiv politike britanske vlade.
Nedavno preminuli pjesnik Haim Guri prišao je predsjedniku Navonu i predložio mu da u svom govoru na gala večeri spomene primjedbe “koje se također bave izraelsko-francuskim odnosima u to vrijeme” iz filma o imigraciji koji je snimio 1979. godine, “Posljednje more”. Gurijev film drugi je u trilogiji o holokaustu koju je stvorio zajedno s redateljem Davidom Bergmanom i slikarom Jacom Erlichom na poziv Kuće boraca geta. Gurry je ponudio da citira izjave koje je dao u intervjuu u filmu Édouard Depere, koji je služio kao ministar unutarnjih poslova u francuskoj vladi 1946. godine.
Nismo pronašli odlomak koji je Guri priložio pismu, ali Yitzhak Navon prihvatio je njegov prijedlog i uključio ga u govor koji je održao na svečanoj večeri u Knessetu. Govorio je o Gorijevom filmu.
Francuski doprinos
Navon je nastavio spominjati veliki doprinos Francuske čovječanstvu, počevši od Francuske revolucije koja je dovela do jednakih građanskih prava za Židove, i ulogu koju je Francuska odigrala, kao što je Guri primijetio, u pružanju azila židovskim izbjeglicama, podzemnoj pomoći židovskim borcima i francuskoj pomoći Izraelu tijekom prvih godina njegove neovisnosti (posjet predsjednika Françoisa Mitraua, spis 351/9, str.
U svom odgovoru, Mitterrand se također prisjetio dana rata i progona Židova u Francuskoj, te svoje djelovanje u ime imigranata iz Exodusa (File N 351/9, ibid., str. 146-148).
Kao što se i očekivalo, politički razgovori s Mitterrandom nisu doveli do napretka. Tijekom svog govora u Knessetu čak je govorio u korist uspostave palestinske države i izazvao bijes premijera Begina, koji je odgovorio da bi takva država predstavljala sigurnosnu opasnost za Izrael. Mitterrand je odbio posjetiti mjesta izvan Zelene linije, a državni tajnik Jason sastao se s izaslanstvom gradonačelnika sa Zapadne obale i Pojasa Gaze.
Još jedan incident izazvao je veliki bijes među vladinim ministrima. Zamjenik premijera David Levy požalio se na sastanku kabineta da je tijekom obilaska predsjednika Mitteranda Old Acreom njegovo mjesto u predsjednikovom automobilu zauzeo vodič, povjesničar prof. Joshua Prawer. Budući da je bilo i pritužbi na raspored sjedenja na predsjednikovoj večeri, odlučeno je da se osnuje odbor koji će ispitati protokol tijekom predsjedničkih posjeta…
Ipak, posjet je bio uspješan, a u lipnju 1982. godine, Mitterrandov šogor, glumac Roja Aninin, Židov rođen u Alžiru, posjetio je Izrael sa skupinom francuskih glumaca i kazališnih ljudi i susreo se s predsjednikom Navonom (predsjednik Yitzhak Navon – Ličnosti iz inozemstva, spis br. 326/2).
Pogovor
Imidž predsjednika Mitterranda kao nacističkog borca i prijatelja židovskog naroda bio je u središtu njegovog posjeta Izraelu. Ali godinama kasnije, početkom 1990-ih, ta je brojka pukla nakon što je na vidjelo izašlo više detalja o njegovoj ratnoj prošlosti. Nakon bijega iz logora za ratne zarobljenike, bio je na položajima u višijevskoj vladi maršala Pétaina, koja je surađivala s njemačkim okupacijskim vlastima. Navodno je i nakon rata Mitterrand održavao prijateljske odnose s Renéom Bousquetom, glavnim tajnikom vichyjske policije, koji je bio odgovoran za kampanju koncentracije pariških Židova radi njihove deportacije u logore za istrebljenje, a koji je čak odbio kazneno goniti ratne zločince. Mitterandovi pristaše tvrdili su da je radio za pokret otpora čak i dok je služio Vichyju. Ova otkrića naštetila su predsjednikovim odnosima s francuskom židovskom zajednicom i Izraelom.
