Hrvatska straža je direktno i indirektno jačala vjerski i narodni ponos prema načelu: „tuđe poštuj, a svojim se diči“
KATOLIČKI DNEVNIK „HRVATSKA STRAŽA“ 1929–1941.* – 1. Nastavak – Josip Buturac, Lovrečina Grad
Od sredine 1929. do početka 1941. tiskan je i izdavan u Zagrebu katolički dnevnik pod imenom „Hrvatska straža“, dakle u svemu 11 godina i 7 mjeseci, uz velike osobne žrtve izdavačâ i urednikâ.
Zadaća je HS-e bila informirati čitatelje o javnom životu u domovini i svijetu, о političkim, društvenim i gospodarskim prilikama, a napose o djelovanju Katoličke Crkve u hrvatskim krajevima i raznim stranama svijeta. HS je nastojala da njezine informacije budu ne samo točne i poučne nego i odgojne, podržavajući kod čitatelja katoličku vjersku i hrvatsku narodnu svijest. HS je direktno i indirektno jačala vjerski i narodni ponos prema načelu: „tuđe poštuj, a svojim se diči“, pobijala je vjersku ravnodušnost i bezboštvo, zatim politički unitarizam, centralizam i šovini zam koji je djelovao na štetu i hrvatstva i katoličanstva.
Tako je HS danas postala povijesni izvor za razdoblje od 1929–1941. Ona se čuva u Sveučilišnoj knjižnici i u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Međutim,
u Nadb. arhivu nalaze se i svi oni brojevi HS-e koje je državna cenzura plijenila, a takvih brojeva ima mnogo, jer je cenzura bila u službi oštre unitarističke politike.
Cenzura je zabranila od 1930-1935. svako spominjanje hrvatskog imena, a osim toga i sve domaće i strane vijesti koje su mogle i najmanje škoditi ugledu nosilaca državne vlasti.
Štoviše, u HS-i plijenjene su mnoge vijesti koje su objavljivane u drugimdomaćim novinama, vladinim i protuvladinim.
U ovom našem prikazu želimo pokazati vrlo težak položaj katoličkog dnevnika HS-e koja je uza sve zapljene postala vjerni odraz katoličkih vjerskih i hrvatskih narodnih odn. političkih prilika u razdoblju od 1929–1941, u vrijeme najprije stroge, a kasnije umjerene diktature u kraljevini Jugoslaviji. Čitanje novina, broj po broj, list po list, zadaje svakom povijesnom istraživaču mnogo napornog i dugotrajnog rada. Da olakšamo povjesničaru posao, mi smo u ovom našem prikazu probrali ono važnije kako za katoličku crkvenu tako i za hrvatsku narodnu povijest. Objavljujemo dulje i kraće izvatke iz raznih zanimljivih novinskih članaka i vijesti. U uvodnom dijelu ovoga prikaza spominju se najprije važniji državno-politički događaji u Jugoslaviji u razdoblju od 1929–1941, zatim se ističu razlozi zbog kojih je došlo do pokretanja katoličkoga dnevnika HS-e, onda se nabrajaju glavni urednici i suradnici dnevnika i konačno se daje uvid u financiranje HS-e. Da bi povijesni istraživači lakše pronašli u HS-i ono što ih u radu posebno zanima, trebalo je novinske podatke o događajima i ličnostima podijeliti u više poglavlja. Tako se najprije prikazuje djelovanje Katoličke Crkve u Hrvatskoj općenito, a zatim posebno u Bačkoj te Bosni i Hercegovini jer su ta područja bila više na udaru unitarističke politike i zbog toga doživljavala vjersko-nacionalne progone. Zajedno s katolicima bili su proganjani i muslimani više iz nacionalno-političkih razloga jer su se poput katolika Hrvata protivili unitarističkoj politici Vlade u Beogradu. Pravoslavna Crkva bila je povlaštena, ali je imala svojih unutrašnjih teškoća o kojima je HS pisala, prema izjavama predstavnikâ pravoslavlja, bez svoga komentara.
Poželjan je bio složan rad svih vjerskih zajednica na suzbijanju bezboštva i nemorala, ali do takvih zajedničkih nastupa nije dolazilo. U drugom dijelu dolaze napose razne političke izjave kojima se zahtijeva i brani unitarizam i centralizam protiv federalnog uređenja Jugoslavije. Najprije se govori o jugoslavenskom unitarizmu, a zapravo se provodi velikosrpski unitarizam i centralizam. Kasnije se otvoreno ističe velikosrpski unitarizam, pa se niječe postojanje Hrvata Bunjevaca, djelomično Hrvata muslimana, Makedonaca i Crnogoraca kao posebnih naroda. HS izjave unitarista jednostavno prenosi jer ih ne smije ni pobijati ni komentirati sve do uspostave Banovine Hrvatske. Od rujna 1939. i HS i sve hrvatsko novinstvo javno pobija unitarizam kao neprihvatljiv za Hrvate, ali unitaristi za to ne mare nego sve do travnja 1941. propovijedaju i provode unitarizam. Tek nova Jugoslavija zaključuje i provodi federativno državno uređenje, slobodan i ravnopravan razvitak svih jugoslavenskih naroda i narodnosti. Na kraju našega prikaza spominju se ukratko povijesni događaji i ličnosti te razne vjerske, kulturne i političke zanimljivosti koje osvjetljuju povijesne i suvremene crkvene i druge prilike u kojima je živio i djelovao hrvatski narod.
VAŽNIJI POLITIČKI DOGAĐAJI
Za lakše razumijevanje prilika i neprilika u kojima je djelovala Hrvatska straža kaо katolički dnevnik treba spomenuti važnije političke događaje u Jugoslaviji u razdoblju od 1928-1941.
Godina 2028. 20. VI. izvršen je atentat u Narodnoj skupštini u Beogradu. Puniša Račić, poslanik Radikalne stranke, ubio je dva hrvatska narodna zastupnika, Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a ranio Stjepana Radića koji je od zadobivene rane umro u Zagrebu 8. VIII. 1928. Lakše su ranjeni narodni zatupnici Hrvatske seljačke stranke Ivan Pernar i Ivan Granđa.
Godina 1928. 27. VII. Anton Korošec, vođa Slovenske ljudske stranke, postaje predsjednik Vlade 4-tvorne koalicije koja je i prije ubistva u Skupštini bila na vlasti (radikali, demokrati, muslimani i SLS).
Godina 1928. 1. VIII. Seljačko-demokratska koalicija (Maček, Svet. Pribičević) donosi rezoluciju kojom najavljuje borbu za novo državno uređenje i ravnopravnost narodnih individualiteta, a protiv hegemonije bivše kraljevine Srbije. Ova rezolucija ne nailazi na razumijevanje ni kod kuće u državi ni u inozemstvu.
Godina 1929. 3–5. I. Korošec daje ostavku svoje Vlade. Maček predlaže kralju Aleksandru federativno uređenje države (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Vojvodina, Crna Gora, Makedonija), čemu se srbijanske stranke protive.
Godina 1929. 6. I. Kralj Aleksandar izdaje manifest kojim ukida Vidovdanski ustav, raspušta političke stranke, obustavlja rad Narodne skupštine, uvodi cenzuru tiska; uzima u svoje ruke svu političku vlast (kraljevska diktatura) i imenuje Vladu. Tako je general Petar Živković postao predsjednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova, V. Marinković ministar vanjskih poslova, A. Korošec ministar saobraćaja. U Vladu su ušla i tri ministra Hrvata izvan stranaka: Mate Drinković, Oton Franges, S. Švrljuga. O ovoj Vladi i diktaturi rekao je Vladimir Maček: Srbi u novoj Vladi žele pomoću diktature učvrstiti srbijansku diktaturu.
Godina 1929. 3. X. Država dobiva zakonom novo ime – Jugoslavija koja je podijeljena u 9 banovina, nazvanih ponajviše po imenima rijeka (Savska, Dravska, Dunavska, Drinska itd).
Godina 1929. 6. XII. Proglašen je zakon o osnivanju viteškog društva „Soko kraljevine Jugoslavije“ pod pokroviteljstvom Nasljednika prijestolja. Tim se zakonom ukidaju kulturno-tjelovježbena društva: Hrvatski Orao, Slovenski Orao, Hrvatski Sokol, Srpski Sokol, Jugoslavenski Sokol. Pojedina raspuštena društva mogu, ali ne moraju stupiti u „Soko kraljevine Jugoslavije“.
Godina 1929. 17. XII. Načelnik grada Zagreba S. Srkulj i zagrebački župnik S. Rittig odveli su iz Zagreba u Beograd poklonstvenu deputaciju hrvatskih gradova, korporacija, kulturnih i privrednih društava da zahvale kralju Aleksandru za provedene političke promjene. Deklaracija, koju je Rittig sastavio u duhu hrvatskih federalista, nije objavljena. Međutim, Rittig je bio izvrgnut oštrim napadajima, jer su deputaciju organizirale policijske vlasti.
Godina 1929. 31. ХII. Josip Predavec osuđen je na mjesec dana zatvora zbog pisanja nekih članaka u političkom tjedniku „Dom“.
Godina 1930. 6–20. VI. V. Maček je pritvoren u Beogradu, optužen po Zakonu za zaštitu države, osumnjičen zbog pomaganja terorističke akcije protiv države. Kralj mu u zatvoru preko Rittiga nudi sporazum koji on odbija. Iz zatvora je pušten jer mu krivnja nije dokazana. Tom prilikom osuđeno je 13 Hrvata (J. Jelašić, V. Begić, I. Bernardić itd), a oslobođeno 10.
Godina 1930. U jesen Maček legalnom putnicom putuje u inozemstvo zbog liječenja i političkih razgovora s emigrantima: Karlove Vary, Beč, Salzburg.
Godina 1930. 30. IX. Korošec je napustio ministarstvo šuma i rudnika, primio kraljevsko odlikovanje i otišao u Dubrovnik radi „oporavka“.
Godina 1930. 10. Х. Zagrebačka gradska općina kupila Pongračev dvorac u Zagrebu za 9,200.000 Din. i poklonila Kralju za odsjedanje. (u korištenom tekstu preskočena je stranica)
ković, ministar vanjskih poslova, ostali ministri su Demetrović, Preca, Drag. Kraljević, Maksimović, Kramer, Pucelj.
Godina 1932. 19. I. Prijestolna besjeda kralja Aleksandra: postoji samo jedan jugoslavenski narod.
Godina 1932. 4. IV. Novu vladu sastavio V. Marinković s namjerom da se diktatura ublaži. P. Živković je vraćen u vojsku. Opozicija počinje jače djelovati.
Godina 1932. 10. VI. Šahinović i Katanić napali su dra. Budaka i zato osuđeni na 3. g. zatvora. Budak odlazi u emigraciju.
Godina 1932. 4. VII. Prva vlada dra. M. Srškića s namjerom da pojača diktaturu. Ministar unutr. poslova Ž. Lazić, a vanjskih B. Jeftić.
Godina 1932. 5. XI. Druga vlada dra. M. Srškića. Ministri su: župnik Pavao Matica, S. Srkulj, L. Hanžek itd.
Godina 1932. 7. XI. „Zagrebačke punktacije“ osuđuju srbijansku hegemoniju i žale se na kulturno i gospodarsko zaostajanje tzv. prečanskih krajeva. Vlada, srbijanska opozicija i samostalni demokrata S. Budisavljević osuđuju punktacije.
Godina 1933. 18. I. A. Korošec osuđen na internaciju zbog svojih „Ljubljanskih punktacija“.
Godina 1933. 24. IV. Proces protiv dra. Mačeka zbog izjava kojima u stranom tisku osuduje srbijansku hegemoniju i traži slobodu za Hrvatsku. 30. IV. osuđen je na 3 g. zatvora.
Godina 1933. 14. VII. Seljak Tomo Koščec ubio iz lovačke puške Josipa Predavca, jednoga od političkih voda HSS.
Godina 1933. 24. VIII. Mladić Josip Krobot ubio je kod Zlatara Mirka Neudorfera, narodnog zastupnika i ministra.
Godina 1933. 10. X. Obavljeni su općinski izbori. Glasala je polovica birača. Vladina je stranka nastupila pod imenom Jugoslavenska nacionalna stranka.
Godina 1934. 27. I. Vlada Nikole Uzumovića: ministri Jeftić, Lazić, Šumenković, Maksimović, Anđelinović, Hanžek, Demetrović, Pucelj itd.
Godina 1934. 9. X. Kralj Aleksandar poginuo u atentatu u Marseilleu. Naslijedio ga je malodobni kralj Petar II. Mjesto njega vlada knez Pavle s još dva namjesnika.
Godina 1934. 18. XI. Prvaci opozicije tražc amnestiju za političke krivce radi sredivanja političkih prilika u Državi.
Godina 1934. 11. XII. Društvo naroda u Ženevi osudilo Madžarsku zbog pomaganja hrvatskih političkih emigranata; postignut je kompromis između Jugoslavije i Madžarske.
Godina 1934. 21. XII. Bogoljub Jeftić sastavio Vladu. Ministri su: V. Popović unutr. poslovi, Živković, Stojadinović, Auer itd. Korošec i Spaho i drugi opozicioni političari nisu htjeli ući u Vladu.
Godina 1934. 27. XII. V. Maček pomilovan i pušten iz zatvora.
Godina 1934. 30. XII. Dr. Marko Kostrenčić imenovan banom Savske banovine.
Godina 1935. 5. V. Provedeni su izbori za Narodnu skupštinu. Prema novinskom izvještaju Vlada (Jeftić) je dobila 62% glasova i 221 zastupnika, a opozicija 35% glasova i 147 zastupnika zbog nepravednog izbornog zakona. U knjizi Dr. K. Ploetz, Auszug aus der Geschichte, Berlin und Leipzig 1938, piše da je Vlada dobila 303, a opozicija 67 zastupnika (str. 800).
Godina 1935. 25. V. Banska uprava u Zagrebu javlja o neredima i poginulima.
Godina 1935. 13. VI. Ivanko Vlašićak, župnik u Požeškom Brestovcu, ubijen od nepoznatog zločinca, a prije toga bio zatvoren zbog politike.
Godina 1935. 25. VI. Vlada Milana Stojadinovića: Korošec unutr. poslovi, Mehmed Spaho, Živković vojska, Šefkija Behmen, Auer, Precca itd. Postoji nada da će javna i tajna nasilja žandara i četnika prestati.
Godina 1935. 10. VIII. Ubijen župnik Janko Vedrina u Bučici. Dugogodišnja istraga nije mogla pronaći zločinca.
Godina 1936. 5. I. Jugoslavenska nacionalna stranka postaje opozicija prema Stojadinovićevoj Vladi, osobito tzv. Pohorci, disidenti te stranke (Anđelinović, Auer, Došen, Kovač, Demetrović).
Godina 1936. 7. III. Atentator Arnautović pucao u Narodnoj skupštini na Stojadinovića, predsjednika Vlade, pa je osuđen na 15. g. robije, a drugi učesnici na manje kazne.
Godina 1936. 18. IV. Seljaci ubili 7 četnika u Kerestincu kod Samobora.
Godina 1936. 12. V. Počinje u Zagrebu izlaziti »Hrvatski dnevnik« kao glasilo dra. Mačeka i hrvatskog narodnog pokreta.
Godina 1936. 15. V. Vrhovni sud u Sarajevu oslobodio tužbe veći broj Hrvata.
Godina 1936. 3. VI. Stojadinović najavljuje rješavanje hrvatskog pitanja.
Godina 1936. 8. XI. Susret Mačeka i kneza namjesnika Pavla na Brdu kod Kranja. Maček je tražio ukidanje ustava, što Knez nije prihvatio, a osudio je osnivanje Vladine Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ) koju Knez nije branio.
Godina 1937. 16. I. Razgovor Maček-Stojadinović u lovačkom dvoru u Brežicama na hrvatsko-slovenskoj granici bio je bez koristi, jer Stojadinović nije htio izaći u susret Hrvatima i mijenjati svoj politički kurs.
Godina 1937. 25. II. U Nar. skupštini rasprava o hrvatskom pitanju.
Godina 1937. 13. V. Žandari su u Senju ubili nekoliko mladića Hrvata.
Godina 1937. 27. V. Razgovori o preuređenju države u 5 banovina (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Vojvodina, Srbija) ili 4 banovine (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija).
Godina 1937. 11. X. Sporazum Udružene opozicije (HSS, SDS, radikali, demokrati, zemljoradnici) o borbi za političke slobode.
Godina 1937. 24. Х. Sastanak Udružene opozicije u Farkašiću kod župnika Irgolića da ne bude teškoća s policijom (Maček, Košutić, Davidović, Wilder, Grol, Lazica Marković).
Godina 1938. 11. ХXII. Obavljeni su izbori za Narodnu skupštinu. Vlada (Stojadinović) je dobila 54,09 % glasova i 306 mandata, opozicija (Maček) 44,90 % glasova i 67 mandata, Ljotić 1,01 % glasova. Od svih glasača glasalo je 74,48 % glasača. Uspoređenjem sa izborima od g. 1935. Vlada je dio glasača izgubila, a opozicija dobila. Vlada se tužila na politički teror opozicije u Hrvatskoj: Maček je u Savskoj banovini dobio 82,34 %, u Primorskoj 77,92 % glasova. Značajno je da je Vlada u nekim izbornim kotarima dobila tek desetak glasova: Velika Gorica 5, Pisarovina 2, Samobor 6, Donja Stubica 12, Zlatar 14, Novi Marof 5, Pregrada 9, Sv. Ivan Zelina 22. Zbog nepravednog izbornog zakona nekim je kandidatima bilo dosta desetak glasova da budu proglašeni narodnim zastupnicima, dok u isto vrijeme protukandidat nije to mogao postići ni sa 10.000 glasova. Ovakve izbore opozicija nije priznavala valjanim nego je tražila novi izborni zakon i raspisivanje novih izbora koji bi doveli u Skupštinu prave narodne zastupnike.
Godina 1939. 5. II. Ostavka Stojadinovićeve vlade jer je 5 ministara istupilo iz Vlade osuđujući Stojadinovićevu unutrašnju, nepomirljivu politiku prema Hrvatima, zatim vanjsku politiku zbog koje je on želio biti »vođa« po uzoru na tadašnje političke prilike u Njemačkoj i Italiji. Novu je vladu sastavio Dragiša Cvetković, a u nju su ušli ministri: Spaho, Kulenović, Krek, Snoj, general Nedić, Cincar Marković, Mаštrović i dr.
Godina 1939. 2. IV. Prvi sastanak Mačeka s Cvetkovićem koji razgovara kao mandator Krune, izaslanik princa Pavla.
Godina 1939. 15. IV. Cvetković predlaže Mačeku osnivanje hrvatske federativne jedinice spajanjem Savske i Primorske banovine, dok Maček traži šire područje.
Godina 1939. 27. IV. Sporazum Cvetković-Maček: Osniva se banovina Hrvatska spajanjem Savske i Primorske banovine, a njima se priključuje grad i kotar Dubrovnik. Narodnim plebiscitom imaju se priključiti još neki dijelovi Bosne, Hercegovine, Dalmacije, Srijema i Vojvodine. Protiv ovoga sporazuma izjasnili su se Namjesništvo, Spaho, Stojadinovićeva grupa i više srpskih političara.
Godina 1939. 21. VI. Isključeni su iz kluba JRZ Zvonimir Čeliković, Hanžek, Dobrovoljac, Stopar, Stojadinović jer su se protivili rješavanju hrvatskog pitanja.
Godina 1939. 26. VIII. Sporazumom Cvetković-Maček i odobrenjem princa Pavla objavljena je Uredba o Banovini Hrvatskoj koja ima određeni teritorij, i na koju se imaju prenijeti stanovite kompetencije centralne vlade u Beogradu. Protiv ovoga sporazuma javno su istupali srpski građanski političari, centralisti unitaristi. Bosansko- -hercegovački muslimani tražili su da Bosna i Hercegovina bude zasebna federativna jedinica, što je HSS bila pripravna prihvatiti, ali su se i tome protivili srpski političari, centralisti unitaristi. HSS je predlagala da se Vojvodina uredi kao posebna jedinica ili podijeli između Hrvatske i Srbije. Na temelju Sporazuma ušli su u Vladu ministri predstavnici stranaka: 5 HSS, SDS, JRZ, radikali, zemljoradnici. Maček je postao potpredsjednik Vlade.
Godina 1940. 11. VI. Zwerger, ubojica Šufflaya, osuden na doživotnu tamnicu, a njegov pomagač Belošević na 5 god.
Godina 1940. 28. VI. Zabranjene novine „Srpski glas“, glasilo Srpskog kulturnog kluba, a doskora su obustavljeni „Nova riječ“ (Wilder) i „Vidici“.
Godina 1940. 2. VII. Korošec postaje ministar prosvjete. Umro 15. XII.
Godina 1941. 25. III. Jugoslavija u Beču „odobrava“ Trojni pakt tj. savez Njemačke, Italije i Japana.
Godina 1941. 27. III. Vojska je u Beogradu zbog raznih političkih pritisaka izvršila državni udar kojim je poništen „protokol“ o Trojnom paktu. Udar su pripremili unitaristi, protivnici sporazumu Hrvatâ i Srbâ. U novu vladu ulaze i predstavnici HSS, manje-više prisiljeni.
Godina 1941. 6. IV. Njemačka i Italija počele rat protiv Jugoslavije koji je za tri tjedna svršio njezinim slomom.
1 komentar
Bravo za autore!
Komentari nisu aktivni.