Razvaliti vrata zabravljena, tisućama nepopustljivih lokota
Geometrija,
spoznati i nespoznati zakoni.
Vezivanje i razvezivanje.
Sve ispada ozakonjeno,
međusobnim zakonima mase i energije,
sila i brojeva.
A čovjek teži slobodi.
Oteti se pandžama vremena.
Izići iz čahure.
Razvaliti vrata zabravljena,
tisućama nepopustljivih lokota.
Uspeti se na goru,
s koje se otvaraju horizonti,
čudesnih boja i zvukova.
Kroz mit.
Kroz san.
Kroz um.
Graditelji egzaktnih zvjezdarnica,
piramida,
mramornih hramova i katedrala.
Bude.
Zaratustre.
Junga.
Vjernici.
Mistici.
Proroci.
Svi su tražili izlaz,
iz potištenosti,
iz sljepila,
iz besciljnosti.
Iz materije.
Iz stiska.
Iz statike.
Iz noći u dan.
Utješiti srce, savladati zemlju,
koja nas proždire.
Vlastiti pepeo pretvoriti,
u vatru koja radosna plamsa.
Koliko nas boli stoji to traganje?
To neumorno nasrtanje,
na bedeme pred kojima padamo?
A dođe jednom, Jedan,
začet snagom Duha odozgo.
On kaza.
Ja sam Put, Istina i Život.
I Njegov Put,
Put je posvemašnje boli.
Put je to kroz siloviti uragan,
koji nas povija i u prašinu baca.
Put kroz agoniju,
gdje su brodolomi česti,
ukočeni mrtvaci prepreke,
koje moramo preskakati.
Ali to je jedini Put,
prema svijetu živih.
Kuće, piramide i hramovi,
koje proslavljaju svoje umne graditelje.
Remek djela sklada i preciznosti,
i sveopćeg graditeljskog umijeća,
postadoše hrpom kamenja.
Isus Krist,
Bog s prelijepim ljudskim licem,
čije su srce,
gluho-slijepi vođe puka,
proboli mržnjom.
Otvorio je zasune na vratima Tajne,
koja je samo on bio kadar otvoriti.
Taj Čovjek,
krotitelj zapjenjenih bijesnih valova.
Gospodar neobuzdanih vjetrova.
Zborio nam je o stvarima,
koje su sporo dopirale do naših nerava.
Doveo nas je na raskrižje,
gdje je u ljudskoj povijesti,
učinjen odlučujući zaokret.
Taj velebni orao u letu,
žudio je oko sebe okupiti jato,
otvoriti svima kaveze.
Kako bi svi mogli poletjeti,
i uzdići se k Njemu.
Kroz Otajstvo Svoje Objave,
On čini da kruh i vino,
kojima se svednevno hranimo,
i krijepimo,
po Njemu postaju Plodovi Života.
Kako bi napokon priveo kraju,
dramu našeg traganja.
