Sutkinja Constance Baker Motly i suđenje članovima HN Otpora
Kada smo mi desetorica Hrvata članova organizacije HN OTPOR bili na sudu od 16. veljače do 15. svibnja 1982., ja sam na sudu i pred sudkinjom Constance Baker Motley (r. 1925. – umrla. 2005.) svjedočio u četvrtak 29. travnja 1982. Meni je sutkinja rekla da ću ja svjedočiti odmah poslije ručka. Kada smo ušli u sudnicu i ja pošao ići na svjedočansku klupu, prošao sam oko stola odakle je državni tužitelj Stuart Baskin iznosio 13 kaznenih točaka protiv mene. Ja pogleda na stol i vidio sam list ŠTITONOŠU koji je preveden na engleski, što je bio očiti znak da će pred porotom javni tužitelj Baskin iz toga izvući kaznene točke protiv mene. Fala dragom Bogu to se nije ostvarilo, jer sam ga ja mojim odgovorima na svako njegov pitanje protiv mene učvolio.
“ŠTITONOŠA” – GLAS PROČELNIŠTVA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, HNO ZA SJEVERNU AMERIKU, BR. 1.
Ovo je dio programa rada povijesti organizacije HNO u borbi za ponovnu Obnovu Hrvatske Države. Članovi organizacije ogranka “DESETI RUJNA 1976.” HNO su se sastali u Domu Pročelnika HNO za Sjevernoamerički kontinent Mile Bobana na adresi 2641 Hacienda Street u San Mateo, južno od San Francisca. Mi smo dali ime našem ogranku “DESETI RUJNA 1976.” kao uspomenu na Zvonka Bušića i njegove Petorke kada su oni taj dan posudili američki zrakoplov TWA iz New Yorka pa do Pariza preko kojeg su svojim letcima upoznali cijeli svijet o situaciji naše zajedničke Hrvatske. Tu na tom sastanku smo zaključili da bi u ime Pročelništva za Sjevernoamerički kontinent trebali imati jedan bilten – listić – kojeg bi se javno i besplatno dijelilo pred crkvom, na pikniku i drugima mjestima, kako bi tim listićem mogli upoznati Hrvate hrvatskih zajednica u slobodnom svijetu o radu i programu organizacije HNO-a. Tu smo se dogovorili dati biltenu ime “ŠTITONOŠA”. Ovo je prvi broj i mislim da ih je bilo 5 ili 6 sveukupno. Razlog da ih više nije bilo je taj da su američke federalne vlasti, dan poslije Ukazivanja Gospe u Međugorju, u četvrtak 15. lipnja 1981. uhitili istaknute članove Pročelništva HNO-a.
Ispod ove slike ja ću doslovno sve prepisati tako, kada sazre vrijeme pisati istinu borbe hrvatske političke emigracije, pisci koji se time budu bavili, nek i ovo imaju pred sobom i na njihovu stolu.
Bivši Pročelnik HNO za SJ. kontinent Mile Boban.
Svima želim Sretan Božić, Sretnu i Blagoslovljenu Novu Godinu 2025. godinu!
HRVATSKI TJEDNIK. br. 173, 24. 2. 1981., stranica 8.
“ŠTITONOŠA”, GLAS PROČELNIŠTVA HNO-a ZA SJEVERNU AMERIKU, BR. I.
Riječ pročelništva
Hrvati su se – kroz stoljeća – sami hranili očaranim nadama, koje su najprije oduševljavale, a zatim iznevjerile, i naposljetku se sami u njih razočarali. U tom razočaranju najviše se je tragalo za ovim: tko je bio manje kriv – a tko više oduševljen, tko je bio manje, a tko više prevaren. Rezultat je bio uvijek isti, a – također – i sudbina. Vrijeme je lagano, ali sigurno, prolazilo – a težnje hrvatskog naroda za samostalnošću, državnošću i slobodom se nisu ostvarile.
I još uvijek se pitamo: Zašto je to tako? Postavljamo si pitanje umjesto da iskreno priznamo da nismo znali u samim početcima postaviti prave stvari na pravo mjesto, a to znači: imati dovoljno rodoljubne snage i reći narodu pravo stanje stvari, to jest:
1 – U kojem položaju se nalazi i koliko je isti ubitačan za narodni opstanak;
2 – Koji su sve faktori koji su doveli naš hrvatski narod u takav položaj;
3 – Koliko dugo bi hrvatsko ime postojalo ako bi se i dalje ostalo na spomenutim faktorima;
4 – Koji put izabrati da se oslobodimo svih onih faktora koji priječe put do samostalnosti i neovisnosti hrvatske;
5 – Koja sve sredstva upotrebljavati da se dođe do slobodne države Hrvatske;
6 – Uočiti i prikazati stvarne zapreke hrvatskoj državotvornoj ideji i tegobe u hrvatskoj osloboditeljskoj borbi;
7 – Kada sve naprijed rečeno proučimo, prikažemo i usvojimo – doći ćemo do slijedećeg: KAKO DOĆI DO HRVATSKE DRŽAVE:
a – Putem izbora;
b – Putem peticija;
c – Putem pregovora;
d – Putem diplomacije;
e – Putem sabotaže;
f – Putem borbe.
Neka svaki Hrvat zaokruži jedno: na kojem je putu najsigurniji da se dođe do do slobodne Hrvatske. Međutim, prije nego se to učini, upitajmo se:
Praviti izbore – kakve?
Slati peticije – kome?
Voditi pregovore – s kim?
Upotrijebiti diplomacije – čije?
Sabotirati – koga?
Voditi revoluciju – gdje?
Borba – koga pozvati i boriti se za što?
Stav H. N. Otopra je poznat:
A KAKAV JE VAŠ?
I z n a d s v e g a
H r v a t s k a
Svjedoci smo trenutnih zbivanja ovdje u Americi. Svjedoci smo kako se ta zbivanja mijenjaju i sprovode na kulturan i snošljiv način. Svjedoci smo žive osjetljivosti američkog naroda kada su u pitanju viši ciljevi Amerike. Svjedoci smo kako Amerikanci nemaju osobne mržnje kada je zajednica ugrožena. Svjedoci smo, budući da znamo zašto su oni takvi…jer imaju vlastitu državu vladu i izabrano predstavništvo kojeg svi zajedno štite, brane i pomažu. Ugledajmo se u njih i zavjetujmo se sami sebi da ćemo se na njihovu primjeru i tlu naučiti kako dokončati i privesti kraju svaku našu nepotrebnu svađu i srdžbu.
Napravimo zajednički jedan plemenit napor i pokopajmo sve sitnice koje nas razdiru i naše zdrave snage potkopavaju i u nesigurnost – sigurnu propast – dovode. Budimo sudionici naše HRVATSKE ZAJEDNIČKE BUDUĆNOSTI, njenog prosperiteta i blagostanja, a ne grobari iščeznuća trinaest stoljetnog HRVATSTVA. Naučimo se voljeti i poštivati, a ne mrziti i prezirati! Pokažimo da smo dostojni sinovi hrabrih nositelja hrvatske državotvorne ideje, branjene kroz burna i krvava stoljeća! Zajednički osjećajmo ljubav prema gnijezdu u kojem smo razvili svoja krila i koja su nas, na koncu, u tuđinu odvela.
Znade se:
H.N. OTPOR je javna, zajednička i hrvatska stvar. Zato slijedeće dajemo na znanje:
OTPOR – to je snaga jedne hrvatske organizacije koja se suprotstavlja svakoj sili koja nastoji pretvoriti Hrvatsku i hrvatski narod u jednu izmišljeni i nepostojeći narod.
OTPOR – to je snaga koja ojačava čovjeka podnositi: tegobe, iznemoglosti, klonulost duha i morala, umor, žeđ i glad…
OTPOR – to je zaštita svakog Hrvata i odbijanje svakog neprijateljsko napada na hrvatskog čovjeka.
OTPOR – to je brana svakom napadaču na hrvatske narodne i državne probitke.
OTPOR – to je stvarnost koja se protivi svakoj sili koja želi i nastoji Hrvate pokoriti i uništiti.
OTPOR – To je ideja borbenog i hrvatsko-državotvornog zajedništva za uspostavu države Hrvatske.
OTPOR – to je žrtva koja daje i koja će davati najsvetiju stvar – vlastiti život – na oltar Domovine.
OTPOR – to je stav i snaga koja ruši Jugoslaviju.
ZATO – oslobodimo se svakog straha, upotrijebimo sva raspoloživa sredstva i snage, čvrsto zbijmo borbenu liniju na putovanju i u sukobu sa zajedničkim nam neprijateljem!!!
SLAVA PALIMA, A ŽIVI NA OKUP!
1 komentar
Priloženo sam danas, ponedjeljak 6 siječnja primio glede predsjedničkih izbora.
Veliki poZDrav svima.
Mile.
U slijedeću nedjelju će građani republike Hrvatske birati između dva kandidata. Ja osobno neću naravno izlazit na izbore. Moj kandidat nije više u igri u ovoj trci a zašto ja osobno neću izlazit na izbore jasno je. Oba su kandidata iz istog legla i njihova svađa je samo farsa. Ja imam teoriju koju puno njih može smatrati budalastom teorijom zavjere ali ona je moja i nje se držim.
Kad je ljetos Milanović obznanio svoju kandidaturu za predsjednika vlade, kad se na tim činom zgražala čak i ljevičarska ustavna stručnjakinja Sanja Barić, meni u prvi mah nije bilo jasno što to on radi. Pa jel on normalan. I to čak nije dao ostavku na mjesto predsjednika. To bi u drugim državama bio skandal čak i dao je dao ostavku. Kod nas je to prošlo, onako ko da pucneš prstima. Malo svađe, malo prepirke, malo psovke radi dojma i šta-ništa. HDZ nije čak ni pokušao, da pokrene opoziv koji ne bi prošao ali bar radi dojma. Ja sam kao jedini motiv vidio poslije malo razmišljanja da on ustvari želi pomoći HDZ-eu. A zašto bi on to uradio pitat će vrli pitac neki. Pa npr zato što je HDz ekstremno lijeva stranka. To nije nikakva desnica ili desni centar. To je nepatvorena ekstremno lijeva stranka. Po svom svjetonazoru i ideologiju. Po svemu. Od odnosa prema LGBTQXY ideologiji, rodnoj ideologiji, woke ideologiji, odnosu prema tzv antifašizmu, prem NDH, prema hrvatskim vojnim pozdravima iz 2. svj. rata, prema srpskim mitovima, u odnosu prema četničiji, u odnosu prema ilegalnim migracijama, odnosu prema planskoj i masovnoj zamjeni stanovništva po sistemu, Hrvati van- migranti unutra. U svemu. Ja sam nudio i bio se spreman okladiti se u večeru u najskupljem restoranu ako mi netko navede samo jednu jedinu ideološku ili svjetonazorsku razliku između HDZ i SDP-a Ili između HDZea i Možemo. Oklada vrijedi i dalje. On je tim svojim operetskim činom davanja -nedavanja ostavke mobilizirao samo HDZ-ovce da HDZ spasi, od tada, kako se strahovalao u jazbinama duboke države, nadiranja “ekstremne desnice” koja se kasnije prodala HDZ-u “za šaku dolara” ali to tada nitko nije znao. Mislim da je tim “natezanjem manevarske municije” Milanović spasio HDZ od spadanja debelo ispod 60 zastupnika i ostalo je HDZ odradio lakoćom , ne ulazeći u veliku koaliciju koju čuvaju za zadnju opciju.
Milanović je po dakle tada htio mobilizirati HDZ-ove glasače i znao je dobro da on ne može dobit te izbore za SDP. Niti on to želi. On je kao predsjednik vlade bio lijenčina i među najgorim predsjednicima vlade u svijetu i sam je rekao” čak ako i ništa ne radimo, nešto će se dogodit”. Ta Grunfovska izjava je iskrena. On ne želi biti odgovoran, on želi lagodnu poziciju kritizera i tu je njemu pozicija predsjednika super.
HDZ je samo sad njemu vratio uslugu kandidiravši čak kandidata koji je prije 15 godina izbačen iz HDZ-ea. I tako Milanović i Plenković igraju ping-pong.
Što reći o HDZ-u. Od 2000-te je to protuhrvatska stranka. Tada je jedan ugledni hadezovac rekao, mislivši na stanje nakon izgubljenih izbora 2000-te rekao “Nije najgora stvar što smo izgubili izbore, najgore će biti kad neprijatelji preuzmu HDZ”. I to se dogodilo sa Sanaderom i krađom na unutarstranačkim HDZ izborima kad je Branimir Glavaš uz pomoć “obrijanih glava” pokrao Ivića Pašalića, što je uostalom Glavaš kasnije i priznao. Ta bizarna krađa izvedena je uz pomoć tipova kakve sad viđamo u izvještajima iz Srbije, gdje huligani odlučuju odlučuju tko će vladat. Dakle ono što se događa danas ili jučer u Srbiji mi smo imali pre-preključer.
Plenković, taj tip za kojeg je Pupovac pri ustoličenju rekao ” da se takvi plaćaju suhim zlatom”. Meni su tada lebdjeli upitnici iznad glave. Što to Pupovac zna o prilično do tada nepoznatom političaru. A očito je znao. To je ona poznata slika di se Plenković kelji kao da se upravo ukakio a Pupovac ima “osmjeh” poskoka koji se sprema progutati plijen. I tako i bi. Plenković je prvi u tovljenju četničije kojoj on tepa da je “nacionalna manjina” kao da smo mi svi maloumni pa ne vidimo o čemu se radi, zajedno sa svojom omiljenom ministricomkulture u koju je afektivno zaljubljen” a koji čak ni HDZ ovci ne podnose pa dobije manje preferencijalnih glasova od Ave Karabatić.
Što reći o Milanoviću. Lik koji je branio udbaške ubojice, nasilno uvodio ćirilicu u Vukovar pa se onda “vajkao” EU činovnicima ” vi mene pritiskate zbog stvari od prije 50 godina a ja se borim s fašizmom”, policija je uhićivala hrvatske branitelje iz Vukovara i njihove očeve, jedan branitelj je i preminuo u nikad razjašnjenjim okolnostima, državu je srozao na najniže grane, preko svojih nministara vodio “rat s braniteljima” pogovo s onim iz HVO-a, ( Busovača zdravo) , ulizivao se i pravdao na srpskom RTS u kako 7 od 10 Srba iz Hrvatske glasa za njega, da bi se pravdao nakon onog fijaska od blokade granice sa Srbijom koja nije izdržala ni dan i kad se prvi put dogodilo da su EU birokrati stali na stranu jedne nečlanice protiv članice EU.
A odakad je postao predsjednik postao je srpsko-ruski sluga a možda plaćenik. Jedini on, (uz Orbana kojeg je prije prikazivao najvećim zlom a sad su najbolji pajde odkad je Orban dobar sa Srbima i Rusima) brani onu notornu sirovinu Dodika, čak poručuje ” ne dirajte Dodika” kao da je predsjednik Amerike a ne lik kojega nit tko zove u posjet niti mu tko dolazi, pa je u nedostatku posjeta i prilika ugostio sam sebe i MisterBinovski sam sebi prostro crveni tepih i postrojio počasnu bojnu koja se prostire samo pri dolasku stranih državnika. Lik se ruga sa hrvatskom državom i državnim ceremonijama i sa samom vojskom koja je u vrijeme njegovog predsjedavanja vladom bila u očajnom stanju, prepuna korupcije ( dovoljno se sjetiti remonta Migova, koji su kasnije padali gdje smo gubili i avione i pilote). Za vrijeme njegovog predsjednikovanja i ping-pong igre s Plenkovićem nismo imenovali veleposlanike u najvažnijim europskim državama, ( a kakve bi likove i likuše njih dvoje imenovali možda je i bolje), petlja se u sve i svašta, napuštao je obljetnice hrvatskih bitaka iz domovinskog rata zbog HOS-ovih oznaka a ploču podignutu u spomen poginulih Hosovaca rekao je da treba baciti u smeće. Uhvatio se vojske i dobio je hrpu glasova “desnih korisnih idiota” stavom da on je on brana odlasku Hrvata da ginu u tuđim ratovima iako nitko to od Hrvatske nije ni tražio. Dakle on stvori, izmisli jedan narativ i onda s njim ratuje, prepire se i polemizira. Naravno i to je dosta za Hrvate koji svoje mišljenje nalaze na kiosku.
Hrvati su imali jednog kandidata na koji je spuštena “medijska željezna zavjesa” Tomislava Jonjića i hrpu korisnih idiota s tzv desnice i tri ekstremna ljevičarska kandidata. Milanovića, Primorca i Kekin. Dvoje od njih je prošlo u drugi krug mada su to ljevičari mogli rješiti među sobom i u prvom krugu. Tko će ga znati. Možda je APIS nategao radi dramatike i “spašavanja obraza jednom dijelu ekstremne ljevice” na drugi krug. Ipak je ta agencija koja ima isti naziv kao i Dragutin Dimitrijević “Apis” osnivač i glavni egzektor srbijanske velikosrpske “Crne Ruke” koja siguran sam i dan danas djeluje u Srbiji i van nje ( samo simbolke radi Zoran Đinđić je ubijen točno 100 godine nakon što su Apisovci ubili Aleksandra Obrenovića 1903-će i doveli na vlast Karađorđeviće).
Dakle Hrvati i i svi rashRvati, orjunaši, udbaški zamorci duboke države, u drugu nedjelju pred vama je zajeban izbor.
Komentari nisu aktivni.