Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

JEDNOSTAVNA LOGIKA – Zabrane na krivim mjestima

Racionalna procjena rizika uključuje pokušaj izračuna dobrobiti i štete

 

Smrt je uvijek neugodna činjenica, ali i to područje možemo pokušati racionalizirati. Neki će smatrati da je čovjek najsmrtonosnije biće na Zemlji, ali tu nas još uvijek prestižu virusi: za gripu “španjolicu” nikada ne ćemo znati pravu statistiku.

Ozloglašeni su morski psi koji su odgovorni za desetak smrti (možda statistika tu malo laže) u svijetu godišnje, dok “bezazlena” bića poput komaraca, pčela i drugih kukaca daleko nadmašuju ovoga predatora, sa preko par tisuća umrlih godišnje. Tu su i bezazlene ovce i koze, konji, te naši najbolji prijatelji, psi. Mislim da nitko razuman ne bi zabranio držanje pasa, iako psi lutalice i zapuštene i zlostavljane životinje mogu biti problem. Kod držanja opasnijih i većih pasa (pitbull, belgijski ovčar, rotvajler…) vlasnik bi morao imati potvrdu o psihičkom zdravlju i nekažnjavanju.

Električni romobili, sedgewayi i motori uzrokuju više desetaka mrtvih u Hrvatskoj svake godine, što nisam primijetio da javnost uznemiruje.

Slično je i s drogom i alkoholom.

Nikome na pada na pamet otkazati školske ekskurzije, hodočašća, godišnje odmore, niti zabraniti kavane, alpinizam, ronjenje, speleološke aktivnosti, paraglajdere i slično radi rizika koje nose.

I homoseksualizam, kao i promiskuitet jesu zdravstveni rizici. Rizik je i bavljenje nekim športovima, pa i treniranje nogometa. Rizik je biti izviđač (skaut), lovac, sudac, socijalni radnik, psihijatar. Uostalom rizično je živjeti u multikulturnoj sredini, velikom gradu ili u državi koja graniči s potencijalnim agresorom.

Krive procjene

Racionalna procjena rizika uključuje pokušaj izračuna dobrobiti i štete. Koliko ljudi zaštićujemo cjepivima, a koliko ih nastrada od štetnih nuspojava? Koliko stradalih putnika nasuprot tolikim dobrobitima od kretanja ljudi, dobara i usluga? Tu je vrlo teško biti pametan.

Ne ćemo radi jednoga smrtonosnog napada morskih pasa u Jadranu zabraniti ljudima kupanje, niti raditi čelične ograde oko kupališta. Ali što kada se suočimo sa terorizmom? Hoćemo li nekontrolirano uvoziti strane radnike? Hoćemo li škole tretirati kao vojarne?

Svakako da treba legitimirati ljude na ulazu škole, posebno osnovne.

Hoće li postavljanje zaštitara pomoći? Mogu li i ti zaštitari biti problematične osobe, ne mislim kao Norvežanin A. B. Breivik, ali osobe sa svojim negativnim sklonostima?

Kada smo cijepili protiv korone mlađe od 26 godina razlozi za to su bili po meni vrlo manjkavi. Kada smo uveli izolaciju to je imalo katastrofalan utjecaj, posebno  na psihu i zdravlje mladih i vrlo stare ljude.

Mislim da se prečesto bojimo morskih pasa, a zaboravljamo na stvarne opasnosti koje kreiraju mediji, loši zakoni, spori sudovi, pogrješan duh vremena koji čini da nas je u Hrvatskoj milijun manje.

Bojimo se života. Sjetimo se i slučaja kada je bivša ministrica u SDP-ovoj vladi Ingrid Antičević Marinović donijela zakon po kojem ljudi osuđeni za teške zločine mogu ako se valjano vladaju izaći van vikendom. Nažalost, jedna osoba je zlorabila takvu slobodu i ubila policajca.

Ili što s prosjacima, lutalicama i ljudima koji skupljaju boce na smetlištu? I oni u epidemiološkom pogledu predstavljaju opasnost sebi i drugima. Skitnja može dovesti do poremećaja razuma, sjetimo se ubojstva Meksikanke Selene Graciano Macedo na splitskom Marjanu.

Oštriji zakoni i bolja prevencija, te uništavanje korijena zla su nešto što bi bilo nalik čišćenju Augijevih štala, za što nije sposoban ni EU.

Sve drugo su vatrogasne i kozmetičke mjere. A i medijske kuće i javni servisi su sve više nalik na Augijeve štale.

Teo Trostmann

Povezane objave

Papin(ski) televizijski paradoks

HF

Povjerenstvo ili pokušaj revizije povijesti

HF

Pomilovanje u službi blaćenja Hrvatske

HF

Treba nam predsjednik domoljub!

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više