DJECA S POTEŠKOĆAMA U RASTU I RAZVOJU – Djetetom se treba baviti

Svatko voli svoje dijete. U toj ljubavi prema djetetu neki roditelji nisu svjesni da je njihovo dijete drugačije, u nekom smislu od druge djece njegove dobi

U svakom vrtiću ili osnovnoj  školi, ako ne u svakoj odgojnom grupi i u svakom razrednom odjelu ponekad se nađe  jedno ili više djece i učenika s određenim problemima, poteškoćama i smetnjama. To se rješavalo unutar grupe i razreda, kao i unutar škole. Rijetko kad se s tim išlo daje, u grad i na  resorno ministarstvo. Danas je to drugačije. Svako malo puni su mediji napisa o tome. Roditelji učenika u čijem je razredu učenik s problemima se bune, prosvjeduju, ponekad i ucjenjuju. Danas je većina škola stručno dobro ekipirana. Imaju pedagoge, psihologe, socijalne pedagoge  i defektologe. Veće škole imaju sve potrebne stručnjake. Čudi me da oni ne mogu riješiti nastali problem u školi. Ako problem na vrijeme nije otkriven, on eskalira. Tada se traži pomoć grada i ministarstva. To se radi stručno i profesionalno. Po meni tu nema   mjesta za javnost i  medije. Javnost i mediji ništa neće riješiti. Stvara se neugodna atmosfera, Gubi se privatnost, na koju svatko ima pravo, pogotovo dijete  s određenim poteškoćama. Nije u redu da dijagnoze te djece izlaze u javnost i da se o tome raspravlja na ulici i tržnici.

Svatko se miješa u posao odgojitelja, učitelja i profesora. To im omogućuje zakon i resorno ministarstvo, koji ne štite prosvjetne djelatnike.

U školama gdje se takvi slučajevi ne mogu ili ne znaju riješiti dolazi do nemilih, nezdravih i nehumanih situacija. Diskriminiraju i odbacuju se pojedina djeca, kao nepoželjna. Umjesto nužne integracije i inkluzije na djelu je odbacivanje onoga tko je drugačiji. Takav način nije u skladu s odgojnim načelima i principima. Odgojna funkcija škole je zakazala. Odgojnu funkciju škole se ne bi smjelo zanemarivati. Ta funkcija je često važnija od obrazovne funkcije škole. Obrazovni nastavni sadržaji se lako nadoknade. Ono što je propušteno u odgoju se teško nadoknadi. Toga moraju biti svjesni svi koji rade u odgoju i obrazovanju. Toga moraju biti svjesni i roditelju učenika. Nije dovoljno djetetu dati jesti i piti, kao i odjenuti ga. Djetetom se treba baviti. Svatko voli svoje dijete. U toj ljubavi prema djetetu neki roditelji nisu svjesni da je njihovo dijete drugačije, u nekom smislu od druge djece njegove dobi. S takvim učenikom treba  drugačije postupati i raditi. To zahtijeva posebne složene metode rada. Ta to je potrebno permanentno obrazovanje nastavnika, gdje uz struku nužno mora učiti i usavršavati se u ostalim područjima i djelatnostima, koje struku prate, posebno u pedagogiji i školskoj psihologiji. Nisu nastavniku samo djeca s poteškoćama u rastu i razvoju problem. Veliki su problem i nadarena djeca. To su također djeca s posebnim potrebama. Za njih se treba posebno pripremati i razvijati njihov potencijal. Nikako ih se ne smije pustiti da postanu prosječni. Treba im zadavati složene problemske zadatke. To nije nimalo lako, niti jednostavno. U svojoj praski sam imala više takvih učenika. Sav trud se isplatio. Nedavno je jedna takva učenica pobijedila u Super potjeri svih pet lovaca i to dosta komotno.

Problem se ne smije prebacivati na druge

Svaki nastavnik i svaka škola se nosi najbolje što zna i umije sa svojim učenicima i njihovim poteškoćama. Zamjeram onima koji svoj problem prebacuju na druge. Svaka škola bi trebala svoj problem uspješno riješiti.

Neki roditelji su se previše osilili. Uzimaju u svoje ruke ono što ne smiju i u krajnjem slučaju ne znaju. Misle da rade pravu stvar ako pozovu novinare i s određenim problemom izađu u javnost. Ta je praksa sve učestalija, kao i bojkotiranje nastave. Djeca u školu moraju ići. Problemi se moraju riješiti tamo gdje su i nastali. Rješenje uvijek postoji. Samo ga treba pronaći. Pronaći  će se ako za to postoji volja. U rješavanju problema nitko ne smije biti oštećen. Svako dijete ima pravo na obrazovanje sukladno svojim mogućnostima. Nijedno dijete, nigdje, nikada, ni od koga ne smije biti odbačeno i osuđeno. Za svako dijete i njegovo ponašanje prvenstveno su odgovorni njegovi roditelji. Društvo je tu da pomogne, nikako da odgaja i snosi krivicu za roditeljske propuste. Nažalost, neki roditelji nisu svjesni svoje uloge u odgoju njihove djece, Traže samo svoja prava, dok je odgovornost izostala. Roditelji djece s poteškoćama u rastu i razvoju imaju dodatnu odgovornost. Moraju svoje dijete pokušati prilagoditi većini, koja često ne prihvaća i ne razumije one koji su drugačiji.

Ankica Benček