Najjači arheolozi, jezikoslovci, balkanolozi i albanolozi bili su Nijemci, pa zatim Austro-Ugari
Ahmet Zogu (Burgajet, Albanija, 1881. – Suresnes, Francuska, 1961.), albanski kralj imao je Hrvata Leopolda Ghilardija (Karlovac, 1881. – Albanija, 1935.) kao “desnu ruku”, šefa paravojske i mladeži, a mađarsku groficu Geraldine Apponyi (Budimpešta, 1915. – Tirana, 2002.) kao suprugu.
Izbjeglom kralju 1925. godine pomoć su pružili Nikola Pašić (cincarski Pashku, Zaječar, 1845. – 1926.) i kralj Aleksandar Karađorđević (1888. – 1934.). Na Kosovu je Zogu stvorio sebi odanu vojsku, i pobjedonosno se vratio u Albaniju.
U politici nikad ne reci nikad!
Tako su i Talijani držali Antu Pavelića (1889. – 1959.), kao asa u rukavu, da bi kasnije svom “savezniku” 1941. – 1943. pakostili i štetili na sve moguće načine.
Najjači arheolozi, jezikoslovci, balkanolozi i albanolozi bili su Nijemci, pa zatim Austro-Ugari.
Henrik Barić (Dubrovnik, 1888. – Beograd, 1957.), lajpciški diplomant, postavio je 1948. tezu da albanski jezik osim ilirske ima još dvije važne komponente, vlaško Rumunjsku i kavkasku, sličnu armenskoj. Ovo zadnje dokazuje i palatalizacijom; pretpostavljam da misli npr. Zot (albanski Bog, sliči njemačkom Gott), te na Zogu (sl. njem. Vogel, ptica). Nažalost tu knjigu nisam još nabavio, ali sam pratio Barićeve studije o jeziku antičkih Makedonaca, koji su smjesa Tračana, Ilira i Grka. Postoje i brojne, čak temeljne neindoeuropske riječi u albanskom jeziku. Usput, mi u hrvatskom imamo God, Gott u sasvim drugom smislu kao god, godina, goditi, guditi, gudin…
Milan pl. Šufflay (Lepoglava, 1879. – Zagreb, 1931.) je ubijen samo zato jer je proučavao albansko-srpske odnose; skoro u isto vrijeme je pokušan atentat na kralja Zogua u Beču.
Veliki je albanolog Kaplan Burović (Ulcinj, 1934. – Geneve, 2022.) imao buran život. U zatvoru je bio 33 godine, te usto doživio tešku obiteljsku tragediju, što je utjecalo da od glorificiranja Albanije dođe do negiranja albanske nacije i najvećeg srboljupca. Burovići su albanskog podrijetla, u Boki su hrvatski plemići, u Trebinju Resulbegovići.
O velikom britanskom špijunu u Istanbulu Lufti Tozanu Resulbegoviću, pisao sam u Hrvatskom Fokusu. Za admirala Davora Domazeta-Lošu Hrvati su Burini (albanska riječ burre za muškarca).
Etnogenezu Bošnjaka, Crnogoraca i dr. ne ću ovdje tumačiti, niti se baviti izumrlim narodima poput Cincara, Dorbeša, Goranaca, dalmatinskih Romana itd., iako bi bilo zanimljivo pisati o udjelu albanskih Arvanita i Cincara u stvaranju grčke nacije, kao i o tome da Nemanja, Altoman, Hrebeljan, Kotroman ništa ne znače ni u jednom slavenskom jeziku. Ne ćemo se baviti ljudima hrvatskog idr podrijetla koji su pomogli u stvaranju srbijanske države (Orešković, Horvatović, Weifert), niti Hrvatima stranog podrijetla, iako je tema zanimljiva.
Možemo li npr. smatrati Hrvatom osobu koja je živjela u Hrvatskoj, ili je hrvatskog podrijetla, ili se osjećala Hrvatom?
Sjećam se tako časnika JNA iz Banovine kojemu je Hrvatska bila strana zemlja, ali i hrvatskih domoljuba muslimanske i pravoslavne, pa i izraelitske vjere.
Čudno je i stanje u BiH gdje su Hrvati sa Bošnjacima u želji za očuvanjem BiH, ali i sa Srbima protiv unitarizacije i centralizacije iste.
U politici nikad ne reci nikad. Isti HDZ koji je vodio osamostaljenje Hrvatske radi pukog održanja na vlasti puše u isti rog sa anacionalnim i liberalnim poduzetnicima iz HNS – ali i sa vrlo nekroatocentričnim g. Pupovcem iz SNS-a.
Time je premijer ukrao glasače ljevice i centra, ali mu se to vratilo kao bumerang kada je Predsjednik okrenuo pilu naopako i dobio dio glasova nacionalnog spektra.
Više nismo subjekt niti politike, niti ekonomije, ni proizvodnje hrane, ni demografije. A Europom kruži bauk ostapbenderizma.
Ostap Bender je lik ruskih pisaca, ukrajinskih Židova Ilje Iljfa (1897. – 1937.) i Evgenija Petrova (1903. – 1942.)
Samo za razliku od tog simpatičnog bonvivana, hohštaplera i velikoga kombinatora, naš premijer je neinventivni provoditelj volje Bruxellesa.
A Bruxelles je nalik francuskoj administraciji; normira, centralizira , prilagođava se događajima i postoji ponajprije radi sebe.
Eh, da, zaboravio sam da postoji i radi liberalističke utopije. Svakako ne nadahnuto, kreativno, hrabro i stručno vodstvo koje bi Bogu bilo ugodno. Jasno, jednostavno i u službi građana.
Ostapbenderizam ima devizu kao i Stjepan Zanović (Budva, 1751. – Amsterdam, 1786.) i J. B. T ( ? – Ljubljana 1980.): “Novac Vaš, ideje naše!”
A ako stvari pođu po zlu, nama (vlasteli) ostaju novac, veze i informacije. Građanima ostaje platiti ceh vlastite kmetske indolentnosti.
