LJUDSKA BIĆA U PROSTORU I VREMENU – Razorne poplave u Valenciji

A pripadnici kastiljanske kraljevske obitelji u skupocjenim automobilima, ušminkani idu na zabavu, okruženi stražom, čuvarima, policijom…

Obradili smo što je po poštenju i dužnosti spadalo da učinimo za naše pokojnike. Nakon dugo vremena ovih nekoliko zadnjih dana na programima nekih televizija vijesti bi započinjale slikama s groblja. Kolone ljudi starih i mladih, očišćeni grobovi, cvijeće posvuda, upaljene svijeće. To je dojmljivo, jer znači da ljudi dolaze malo pameti, svjesni da nas svih čeka smrt ma tko bili. Za smrt ne postoje nedodirljivi. A kad čovjek promišlja da mu je život vremenit, nikad ne znaš kad će te i gdje smrt snaći, netko ti propucati noge ili glavu, pasti na tebe nadstrešnica na kolodvoru ili autobusnoj stanici jer nije napravljena kako treba, neki razbojnik može ti oduzeti život jer kaže da ima prirodni nagon da ubija. Crnu kroniku u Hrvatskoj treba preskočiti, jer je toliko crna da čovjeka zaboli srce i skoči mu tlak može dobiti srčani ili moždani udar. Valjda bi stoga svatko morao promišljati kako se vladati za života.

Ludiranje

Nekome je život karneval, ludira se, misli da je svijet mjesto u kojem će ostati beskonačno. Pobrka stvari, pretvori život u zbrku, ili što je još gore oda se svemu što narušava dostojanstvo života. A život je nepredvidiv, često neprijateljski nastrojen prema čovjeku, jer ga navlači na tanak led i postavlja mu zamku na svakom koraku. Često puta ne uhvatimo korak s njim, jer zahtijeva od nas veliku mudrost, izdržljivost, nanosi nam bol i izigra nas. Ali što je tu je. Ovdje je naše vremenito stanište, i morali bi shvatiti da se moramo vladati odgovorno prema sebi i drugima, ali naravno svojom glupošću i neznanjem  izložimo se riziku, upadamo u nevolje, još manje smo brižni i odgovorni prema drugima. Oni koji to shvaćaju, koji znaju kakav je čovjek u svojoj srži, kakav je svijet, pripadaju rijetkima koji znaju kakvi bi trebali biti i što bi trebali činiti. Nažalost dominiraju oni koji većinu prisiljavaju da im se podlože, sjednu im na leđa i drže bič u ruci. Oni koji nemaju srca.

Poplave u Španjolskoj, u bogatoj pokrajini stare Katalonije Valenciji u kojoj živi oko 5 milijuna ljudi, gdje su neograničene količine oborina poplavile mnoga mjesta, ugrozile život stanovnika, od kuća, automobila i na sve na što su se obrušile, učinile hrpom otpada, usmrtile golem broj ljudi, nanijeli golemo blato, pokazuju nam svima da je priroda gnjevna na nas. Jedna je stvar hvale vrijedna, mnogi ljudi iz svih krajeva Španjolske pohrlili su u pomoć ugroženima, volontiraju, doprinose na sve načine. Pokrenuli su brojne akcije, potaknule brojne građane da pohite i učine što se u takvim dramatičnim situacijama učiniti može. Prikupljaju i donose nužno potrebne stvari, dragovoljno darivaju krv kojima je potrebna. To je ljudska solidarnost, ljudska dužnost i iskazivanje ljubavi djelima. Nikome u takvim situacijama ne koriste tobožnje riječi suosjećanja, neiskrene i bez pokrića.

Španjolska kraljevska obitelj

Umjesto da istoga časa krene vojska, i sve raspoložive vatrogasne snage, medicinski djelatnici, sve se oteglo, i dok su poplave harale i haraju, da nije volontera, bilo bi daleko tragičnije. A poplave takvih razmjera ostavljaju za sobom ne samo pustoš, nego ta mjesta ljudi izbjegavaju, ne žele se više vraćati u njih, zovu ih ukletim mjestima. I onda, reda radi pojavili se premijer Pedro Sanchez, kralj Felipe VI. Burbonski, kraljica  Letizia, kao i regionalni čelnik. Došli u skupocjenim automobilima, ušminkani kao da idu na zabavu, okruženi stražom, čuvarima i policijom. Narod iscrpljen, iznemogao, uplašen kamo će sutra, plačući za stradalima, petao im je roge, bacao na njih blato. Pobjegli glavom bez obzira. Eto to su upravo oni koji nemaju srca. Htjeli su se pokazati da ih se snimi, da ih se vidi, kao tobože oni suosjećaju sa stradalima. To je posebna vrsta ljudi, ravnodušna prema tuđoj patnji i boli. I dok sve to motriš, ispuni te bijes prema takvima, ispuni te strah da se to može dogoditi bilo gdje, svakome od nas.

Sve je više ljudi koji shvaćaju da svjetske vlasti ne rade na dobrobit ljudske populacije. Živimo u zagađenom okolišu, u nesigurnom okruženju, djeca su nam ugrožena na bezbroj načina, boleštine nas crvotoče. Više se troši na medicinske usluge i lijekove nego na hranu. Ljudi koji zdravo promišljaju shvaćaju da je nužno pokrenuti se, vratiti prirodi, zauzimati se za njeno očuvanje i pomoći joj da se obnovi ondje gdje su učinjene gotovo nepopravljive štete. Sve je više takvih koji se žele vratiti u ruralna područja, neke općine mladima daju poticaje, i omogućavaju zapošljavanje. To treba iskoristiti maksimalno, osloboditi poljoprivrednike lanaca kojima su sputani, golemih nameta i prekomjernog uvoza stranih prehrambenih proizvoda koji  su veoma upitni, štoviše mnogi su karcinogeni. Pa vrijeme je da se nađe netko razuman u Hrvatskoj Vladi i počne brinuti o svom narodu, o budućnosti svoje zemlje. Stup i snaga naše države nije u tuđincima koje uvozimo, s kojima nam dolaze i razne boleštine, na koje se ne možemo osloniti, nego naši domaći ljudi. Čovjek koji živi na svome, voli svoju baštinu, brine o njoj i kad treba prolijeva krv da je obrani. Gdje god dođem neki čudni jezici, ara-la-bal-la, sve se manje čuje hrvatski jezik. Nemam ja ništa protiv sirotinje koja bježi od terora, bijede, nemogućnosti da preživi, ali način na koji mi primamo migrante, nije nimalo dobar.

Zamjenske majke

Afrika je golema, Azija također, ima tamo jako bogatih zemalja, zašto ne primaju svoje? I ovo s Ukrajinom! Malo tko opravdava i podržava agresiju Rusije na Ukrajinu, iako ima i takvih, ali da toliko uplićemo prste u taj sukob, može nas skupo koštati. Jedna ubojita raketa zadati nam smrtni udarac. U Ukrajini je prije rata bio takav kriminal i užasi od kojih se čovjek trese. Trgovina ljudima, posebno djevojkama koje su diljem svijeta prodavane za prostituciju, proizvodnja djece u bolnicama gdje su rađale surogat majke za koju tisuću eura, a djeca se prodavala kao krumpiri. Ima li još toga? Je li to zasvagda zaustavljeno? Ili je kriminal i dalje nezaustavljiv, a budući da u ratu zlo uvijek biva moćnije i jače, sigurno je u porastu. Cijenim Premijera Ukrajine, Zelenskog, vapi pomoć, obilazi i traži potporu mnogih država. Dobiva golemu količinu vojne opreme, novac, humanitarnu pomoć, ali sve to kao da u bezdanu jamu bacaš. Stanje na bojištu sve je gore, branitelji u velikom broju bježe s bojišnice. A tko se ne bi bojao i bježao? Oni koji pružaju pomoć, i odobravaju golema zaduženja Ukrajini, je li njima stalo do prestanka rata?

Cijeli svijet je na posredan ili neposredan način uvučen u rat. Ovo je svjetski rat dosad najvećih razmjera u povijesti. Na prvi pogled tako se ne čini, ali čim se dublje uroni u stvarnu situaciju u svijetu, vide se podjele, sukobi koji su izvan bojišnica, diplomatski ratovi koji su tajni. Dok se narod šopa lažima, dopušteno mu je da se uništava porocima, dotle moćne sile svijeta, i manje moćne, staju jedni uz druge. Moraš se opredijeliti, jer na političkoj sceni svaki neopredijeljeni dovodi se u veliku opasnost. O Bože moj, malo se primakni ovomu svijetu, rasvijetli ga, pokaraj one koji su najopakiji, najbezdušniji, najsuroviji. Zar ne čuješ ljudski plač i zapomaganje? Zar te anđeli koji obilaze ovu planetu ne izvještavaju što se ovdje doista zbiva? Mnogi su na raspelima, trpe silne muke.

Murter

Konačno je nakon puno natezanja na referendumu građana na otoku Murteru smijenjen načelnik Toni Turčinov. Dok je on na račun općine Murter karticom plaćao jelo i piće, prostitutke, kupovao skupe parfeme i odijela, umirovljenici jedva da imaju za kruh. Nije vjerovao da će biti smijenjen i ovo je zaista za Hrvatsku ravno nadnaravnom čudu. Takvih poput njega ima na alaje, (hrpe), ali njih ugrozili ne bi munje ni gromovi. Trend nasilja u Hrvatskoj je u porastu iz dana u dan. Slučaj ispred noćnog kluba u Benkovcu, gdje je pijani ili drogirani vozač jurnuo na grupu mladića, samo je čudom izbjegnuto da ne bude mrtvih.

Iako tek danas u 7 sati ujutro po našem vremenu, (u srijedu), završava glasovanje na predsjedničkim izborima u SAD-u, kako sam već pisala, očita je pobjeda gospodina Trumpa. Čestitam njemu i njegovu timu od srca. Kamala Harris u svakom slučaju bila bi jako pogrešan izbor sa svojom političkim stavovima, SAD-u bi pao rejting svjetske sile, a puno toga bi se pogoršalo i na međunarodnoj sceni. U svojim sumornim kostimima, obično tamnih boja, demodiranim i neukusnim, bez imalo ženstvenosti svjesna da obećanja koja je davala nikad ne bi bila u stanju ispuniti ni 1%. Nikad je nisam vidjela u haljini ili odjevenu u odjeću koja bi je omekšala, dala joj žensku notu. Ono što je okupila oko sebe, tobožnje zvijezde, sličnih stavova i uvjerenja, ipak narod nije uspjela zavesti da nasjedne tim tobože slobodnim i modernim stavovima. To je pokazatelj da nisu svim ljudima isprani mozgovi. Iako put kojim kroči čovječanstvo nije dobar, nada uvijek postoji, makar kako malena bila. 

Znam da smo Te iznevjerili, Bože, što sve nosimo u sebi, koliko smo svetinja pogazili, koliko smo iznutra zatrovani, što smo sve činili i činimo, zašto bi nas sažalijevao? Koliko smo sebi popuštali i popuštamo najnižim nagonima, pokvarenosti? Pokazali smo i pokazujemo sami sebi kakvi smo. Vidimo se sasvim jasno, osjećamo plod svojih nedjela. Ali barem nas spriječi da ne činimo dalje strahote. U suzama i molitvama mnogi bdiju i dozivlju Te. Bar se njima odazovi. Ova pomrčina, ovo skrnavljenje ljudi i prirode predugo traje. Nije sad da tražim da nam oprostiš strašne grijehe, monstruozna zločinstva, uvrede Tvome dostojanstvu, ali barem dođi i spasi nedužne, nevine. Vjeruj mi, i takvih ima u ovoj blatnoj, smrdljivoj kaljuži. I što je vrlo bitno znati, jest činjenica da se Božje kraljevstvo ne umanjuje. Ono se trajno širi na sve strane, postaje sve moćnije, ono pobjeđuje. Dragi građani svijeta potrudimo se da da ne budemo odbačeni, gurnuti u pakleno zjalo. Otvorimo srca i duše Božjem milosrđu, ljubavi i svjetlosti. Budimo pobjednici da s našim Stvoriteljem možemo slaviti pobjedu ljubavi, svjetla, mira i radosti.

Danica Bartulović