Iza Tinove kuće nalazi se vrt. Svaka uredna gredica za cvijeće, kvadrat zemlje iz vrta, postala je slika na kvadratnom platnu
U jubilarnoj 20. Noći muzeja pod nazivom „Muzeji – vidljivi i nevidljivi“ u splitskoj Galeriji umjetnina održao se bogat program: otvorene izložbe slikara Tina Vukovića naziva „Priče iz mog vrta“ i izložbe umjetničkih intervencija studenata Umjetničke akademije Split u postavu zbirke Galerije umjetnina „Rastavi, sastavi, nastavi“, te predstavljanje monografije Nine Ivančić, koju su predstavili prof. dr. Zvonko Maković i autor monografije, muzejski savjetnik Božo Majstorović.
Iza Tinove kuće nalazi se vrt. Svaka uredna gredica za cvijeće, kvadrat zemlje iz vrta, postala je slika na kvadratnom platnu. Na svakom platnu, barem jedno naslikano kvadratno polje nosi priču iz njegova vrta. Uspomene i radost djetinjstva, male fascinacije i oduševljenja, neke dječje nevolje i pitanja, ono što nam uvijek ostaje i razgovara s nama. Sjećanja na njih evociraju univerzalne emocije, one koje nas ne mogu odvojiti jedne od drugih, pretočene u novi slikarski ciklus Tina Vukovića – Priče iz mog vrta.
Apstraktne kompozicije definirane čvrstom geometrijom ispunjavaju plohe čiste boje koje autor sada već dosljedno koristi u svom izrazu. Kod ranijeg ciklusa, na čistinama boje uglavnom pastelnih tonova, stajali su kao zalijepljeni ekspresivni portreti naglašenog i teškog poteza. Fascinacija bojom, njenim misaonim i emocionalnim potencijalom istisnula je s platna dominantne, figuralne oblike. U ovom ciklusu, boja postaje dominantna slikarska supstanca, dok fino usklađeni tonovi u raznolikim odnosima djeluju kao nositelji senzornog i emocionalnog poticaja. Autorova proširena paleta, kroz harmonične i komplementarne odnose, ujedinjuje cijeli ciklus i potvrđuje ga kao izvrsnog kolorista. Ipak, dualna priroda autorovih kompozicija prisutna je i dalje. U njima se redovito susreću figurativno i apstraktno, zasićenost i redukcija. Kao opreku geometriji, autor uvodi spontanost poteza u oblicima iz prirode koji čine jezgrovitu te zaigranu ikonografiju djetinjstva poput proklijalih sjemenki, travčica, jaja, šafrana i luka. Njihova prisutnost varira, od četiri malena kuhana jaja na platnu čiji kvadrati evociraju Albersovu maniru, pa sve do nadrealistične kompozicije prepune intenzivno ružičastih jaja oko kojih plešu cvjetovi šafrana. Pomalo je nadrealistična i rascvjetana ruža. Odrezana, a živa u transparentnim potezima crvenih i zelenih tonova. Njena blaga dijagonala koja se proteže središtem platna, zadržala je trenutak netom prije nego što će biti položena. U prikazu geste polaganja sadržan je profinjeni slikarski senzibilitet, dok je u drugom planu nagoviještena dominantna tema, time i ključ za razumijevanje ciklusa Priče iz mog vrta.
Kvadrat, kao ikonografski oblik moderne umjetnosti, dominira gotovo čitavim ciklusom, evocirajući Maljevičev Crni kvadrat i njegov kontemplativni potencijal, kao i kasnija istraživanja percepcije, odnosno interakcije boja Josefa Albersa.
Suprematizam
Suprematizam kroz geometrijske oblike istražuje potencijal izražavanja univerzalnih emocija, ukazujući da iskustvo umjetnosti ne proizlazi nužno iz stvarnog prikaza, već iz unutrašnjeg doživljaja koji slika izaziva. U tom kontekstu, doslovna interpretacija figuralnih prikaza, poput ruže ili kuhanih jaja, može stvoriti ograničavajuće okvire i očekivanja, no upravo u toj napetosti nastaje prostor za aktivaciju doživljaja unutar sebe. Da je pravo značenje skriveno onkraj slike nagoviješteno je ikonografski kroz sjemenke i lukovice kao skriveni, te njihov potencijalni, izboj energije i transformacije. Ipak, boja je glavni nositelj univerzalnih emocija za autora, dok njihova interakcija stvara (optičke) senzacije i produbljuje iskustvo umjetnosti. Slikajući kompoziciju meko kuhanih jaja i kvadrata albersovske manire, autor poručuje kako sve može postati kvadrat – ili jaje. Ovaj humorističan prekid apstraktne ozbiljnosti ističe kako zaista nije važno kako nešto izgleda ili kako je prikazano pa su svi motivi u suštini isti, dok je ključan naboj umjetnosti energijom i univerzalnim emocijama. Još jednim komičnim, odnosno konceptualnim, obratom autor slika manja platna istih dimenzija kao naslikani kvadrat, čija je površina jednako tretirana kao i pozadina. Na takav način, manje platno funkcionira kao pokrov, a kad ga se ukloni te postavi na pod galerije otkriva kako pristupiti radovima. Zajedno, nose kritiku dogmatskih pristupa u umjetnosti, pa će tako umjesto uvriježene kombinacije crne i bijele apstraktnih purista koristiti svijetle tonove ružičaste i plave, a istovremeno se razbija stroga granice između apstraktnog i realističnog te izjednačava njihova vrijednosti. U Pričama iz mog vrta kvadrat zemlje postaje slika, kao što je jaje kvadrat i obrnuto – granice oblika i značenja se brišu i vode naš doživljaj izvan doslovnog. Tako, Tino Vuković nas podsjeća da u umjetnosti, kao i u životu, svi oblici dijele istu suštinu, a vrijednost leži u onome što ostavlja trag u nama i što nas zajedno veže, neovisno o tome kako je prikazano. (kustosica izložbe Jelena Šimundić Bendić)
Tino Vuković rođen je 1987. godine na otoku Braču. Slikarstvo je magistrirao 2012. na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Voditelj je Galerije umjetnina „Branislav Dešković“ u Bolu gdje radi na mnogim izložbama kao kustos, autor koncepcije, autor likovnog postava. Od studija kontinuirano se bavi umjetnošću. Izlagao je na skupnim izložbama, te imao i nekoliko samostalnih: „Does a Bear Shit in the Woods“, Galerija SC, Zagreb (2021.) „We Are Not Like This“, Galerija umjetnina Branislava Deškovića, Bol, Brač (2022.); „What, If, Then“, Salon Galić, Split (2022.).
Projekt „Rastavi, sastavi, nastavi“
Raznovrsni aspekti muzeološke prakse
Projekt „Rastavi, sastavi, nastavi“ je suradnički projekt Galerije umjetnina, Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu i Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu. Izložba umjetničkih intervencija studenata akademije u postavu zbirke Galerije umjetnina koje su popraćene esejima studenata povijesti umjetnosti, rezultat je istraživanja i edukacije koja kritički promišlja raznovrsne aspekte muzeološke prakse kroz primjer Galerije umjetnina s jedne strane, dok s druge obrazovnim institucijama koje se bave edukacijom iz područja umjetnosti i povijesti umjetnosti pruža priliku jedinstvenog praktičnog rada sa studentima.
Na izložbi sudjeluju studenti Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu: Dora Dumanić, Tihana Felić, Marta Grubišić, Wiktoria Jeka, Kim Mikasović, Toni Minigo i Leana Žitko.
Studentice Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Split: Nada Dulčić, Antea Ivišić, Maja Karmelić, Ivana Katičić, Eni Pandža, Jolanda Pisac, Nikolina Skoko, Teuta Stančić, Tara Todorović i Ani Zović.
Voditelji projekta su Jasminka Babić, muzejska savjetnica, ravnateljica (GALUM); red.prof.art (T) Viktor Popović; red.prof.art. Neli Ružić (UMAS); izv.prof. dr.sc. Dalibor Prančević (FFST).
Mentori: doc. art Anita Miloš Tomaić, prof. art (T) Viktor Popović, izv. prof. art. Vedran Perkov, prof. art. Neli Ružić (Umjetnička akademija u Splitu); izv. prof. dr. sc. Dalibor Prančević (Filozofski fakultet u Splitu) Suradnici: asist. Josip Šurlin, asist. Marieta Vulić
„Rastavi, sastavi, nastavi“ je suradnički interdisciplinarni projekt koji kroz istraživanje, edukaciju i izložbeni program kritički promišlja raznovrsne aspekte muzeološke prakse Galerije umjetnina, dok istovremeno visokoškolskim institucijama koje se bave edukacijom iz područja umjetnosti i povijesti umjetnosti pruža jedinstvenu priliku praktičnog rada sa studentima.
Odmaći se od muzeoloških strategija i metodologije rada
Gledano iz pozicije Galerije umjetnina kao umjetničkog muzeja, projekt je nastao iz potrebe otvaranja slobodnom, dinamičnom i kritičkom iščitavanju narativa koje muzej pruža stručnoj i široj publici, a koji su posljedica konkretne povijesti muzeja, njegova razvoja, politika vođenja institucije i naposljetku odraz specifičnih prilika u danom okruženju i vremenu djelovanja. Nastojanje je to da se odmakne od „sigurnih“ muzeoloških strategija i metodologije rada koje uglavnom polaze „iznutra“ a kao posljedicu mogu imati jednosmjernu komunikaciju i zatvorenost eksperimentu. S druge strane, studenti i mentori Odsjeka za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu i Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu kroz ovakav projekt dobivaju priliku za primjenu novih edukativnih modela koji otvaraju mogućnost kreativnog promišljanja konkretnih zadataka/situacija, odmaknutih od ex cathedra nastave, odnosno nastave u umjetničkim klasama. Pritom muzeju pristupaju kao vrlo specifičnoj studiji slučaja (case study) koja će rezultirati novim znanjima, vještinama i kreativnim mogućnostima, te u procesu stvoriti i priliku za rano umrežavanje budućih kolega i suradnika.
Prvi je modul projekta započet 2022. a svoju je izložbenu prezentaciju imao od siječnja do ožujka 2023. godine. U izložbenom prostoru postava zbirke muzeja u kojem su prezentirane umjetnine nastale u razdoblju od 14. st. do 1950-ih godina, realizirane su četiri umjetničke intervencije studenata akademije koji su u slobodnom izboru reagirali na pojedina umjetnička djela, a cijeli su proces studenti povijesti umjetnosti popratili svojim interpretativnim tekstovima. Prošle je godine po istom ključu realiziran i drugi modul u kojem je sudjelovalo osam studentica umjetničke akademije i čak jedanaest studentica povijesti umjetnosti. Ovogodišnji modul, treći po redu, donosi novih sedam umjetničkih intervencija koje su popraćene tekstovima deset studentica povijesti umjetnosti. Kroz temeljit rad sa svojim mentorima studenti su izdvojili zanimljive aspekte izloženih djela i dali tematski i medijski suvremene interpretacije njihovih motiva, tema ili formalnih elemenata. Nadalje, pojedini radovi su ušli i u povijest same zgrade, dajući time i dodatnu komponentu preklapanja vremenskih kodova prisutnih u današnjem muzeju. Također, ovogodišnje uključivanje muzejskih prostora koji su inače široj javnosti nedostupni, svjedoči o sve širem čitanju muzeja i stvaranju mogućnosti sudionicima i publici za sve bolja shvaćanja kompleksnog organizma kao što je jedan muzej. (kustosica Jasminka Babić)
Predstavljanje monografije Nine Ivančić, ugledne hrvatske umjetnice i dugogodišnje profesorice na Umjetničkoj akademiji u Splitu
Bez ikakve dvojbe može se konstatirati da se radi o jednom od najznačajnijih opusa u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti u kojem se, unatoč svim stilskim i motivskim mijenama, poetskoj i medijskoj različitosti, prepoznaje dosljedna umjetnička misao. Riječ je o autorici čija je svaka etapa stvaralačkog procesa pomno promišljena što za posljedicu ima vizualno atraktivne radove neosporne likovne vrijednosti, u kojima je iznimna metjerska vještina uvijek sukladna (prilagođena) konceptu, a očituje se podjednako u koloristički i gestualno raskošnim slikama iz prve polovice 80-ih godina, kao i u kasnijim radovima u kojima dominira aristokratska decentnost u izrazu.
Na 380 stranica dvojezične publikacije predstavljen je i valoriziran jedan od najznačajnijih opusa hrvatske suvremene umjetnosti u kojemu se kroz sve stilske, poetske i motivske mijene te medijsku raznolikost, prepoznaje konzistentna umjetnička misao, iznimna vizualna kultura i metjerska vještina.
U rasponu od raskošnog neoekspresionističkog izraza s početka umjetničkog puta, do decentnog neekspresionizma, koji će uskoro preuzeti dominaciju, Nina je, bivajući uvijek korak ispred, stvorila amblematska djela po kojima pamtimo osamdesete (nova slika i nova geometrija), devedesete (akromatske slike brodova) i dvijetisućite (koloristički revival na slikama s motivom aviona) likovne godine. Uz opsežan tekst, dokumentarnu građu, iscrpnu bibliografiju i popis izložbenih nastupa u monografiji je reproducirano preko dvije stotine radova iz svih faza i ciklusa. Monografija je, kao dio šireg projekta koji uključuje i retrospektivnu izložbu koja je održana krajem 2022. i početkom 2023. godine i za koju je Nina Ivančić dobila godišnju „Nagradu Vladimir Nazor“, objavljena u sunakladništvu Galerije umjetnina i Sveučilišta u Splitu. Izložba i monografija, koju je grafički oblikovao Nikola Križanac, ostvareni su uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Splita i Zaklade Adris.
Nina Ivančić (1953.) osnovnu školu i gimnaziju završila je u Zagrebu, gdje 1972. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti. Nakon što je diplomirala 1977. u klasi prof. Šime Perića, dvije godine polazi Majstorsku radionicu za slikarstvo prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Od 1986. do 1993. godine živi i radi u New Yorku. Dobitnica je Fulbrightove stipendije za postdiplomski studij slikarstva (Columbia University, New York, 1986.). U sklopu Fulbrightova programa radi u knjižnici Guggenheim muzeja u New Yorku (Research and practical training, 1987. -1991.). Na Odsjeku za slikarstvo Umjetničke akademije u Splitu predaje od 1999. do 2023. godine, kada odlazi u mirovinu kao redovita profesorica u trajnom zvanju.
Izlagati počinje već kao studentica, a prvu samostalnu izložbu priredila je 1979. godine u Galeriji Vladimir Nazor. Od tada je izlagala na preko četrdeset samostalnih i brojnim skupnim izložbama. Samostalne izložbe organizirale su joj vodeće hrvatske umjetničke institucije: Muzej suvremene umjetnosti (Galerija suvremene umjetnosti), Zagreb; Nacionalni muzej moderne umjetnosti (Moderna galerija), Zagreb; Galerija Klovićevi dvori, Zagreb; Galerija umjetnina, Split; Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Moderna galerija) Rijeka; Muzej likovnih umjetnosti (Galerija likovnih umjetnosti) Osijek. Od inozemnih nastupa izdvaja se samostalna izložba u Neue Galerie am Landesmuseum Joanneum u Grazu i sudjelovanje na važnim manifestacijama i izložbama: 12. biennale mladih u Parizu (1982.), 11. biennale Trigon 83 : Eros, Mythos, Ironie –Europäische Kunst Heute u Grazu (1983.) i međunarodna izložba Kunst mit Eigen–Sinn – Aktuelle Kunst von Frauen u bečkom Muzeju moderne umjetnosti (1985.). U dva navrta izlagala je na Venecijanskom bijenalu (1986., 1995.), jednoj od najprestižnijih svjetskih umjetničkih manifestacija.
Dobitnica je brojnih nagrada, od kojih ističemo: Binney and Smith Inc. Fine Art Achievement Award (1987.), Vjesnikovu nagradu za likovnu umjetnost „Josip Račić“ (2003.) i godišnju Nagradu „Vladimir Nazor“ za 2022. godinu – za retrospektivnu izložbu u Galeriji umjetnina, Split. Radovi joj se nalaze se u brojnim javnim i privatnim zbirkama. O radu Nine Ivančić, o kojem je snimljeno nekoliko TV filmova, pisali su brojni likovni kritičari i povjesničari umjetnosti: Zvonko Maković, Marijan Susovski, Tonko Maroević, Ješa Denegri, Andrej Medved, Wilfried Skreiner, Mladen Lučić, Berislav Valušek, Jadranka Vinterhalter, Leonida Kovač, Blaženka Perica, Božo Majstorović, Ana Medić, Ivica Župan, Vinko Srhoj, Sonja Briski Uzelac, Vanja Babić i drugi.
Izložbe se mogu pogledati do 2. ožujka 2025.
