Amerika mora ostati Europi najvažniji vojni i gospodarski strateški partner
Svojevremeno sam u više navrata održao predavanja o sigurnosti, i u dijelu globalnog terorizma spomenuo sam kako će jednog dana Rusija napasti Ukrajinu, a da će nakon toga Kina napasti Rusiju. Kolege sa svih krajeva Zapada su s podsmijehom popratile takva predviđanja iako sam argumentirano objasnio na temelju povijesti, politike i gospodarstva zašto bi se upravo takav scenarij mogao dogoditi. Zatim sam to isto ponovio i u Africi kolegama iz zemlje zahvaćene ratom, koja je nekad bila pod ruskim utjecajem. No njima nije bilo do smijeha, već su pozorno odslušali što sam imao za reći. Prva predviđanja su se nedugo nakon toga ispunila, jer je Rusija okupirala Krim, a za koji dan ćemo ući u četvrtu godinu ruske agresije na Ukrajinu. I kad su se neki iz Europe u prvom mandatu Donalda Trumpa njemu podsmjehivali, kad im je pokušao objasniti da nije dobro previše ovisiti o ruskom plinu i nafti, tad sam se prisjetio svog iskustva. Želim reći da vi možete biti najpametniji, no bez određenog iskustva, ta vam pamet ponekad više šteti nego koristi.
Bez ‘kristalne kugle’ uz potrebno životno iskustvo i nagomilano znanje tijekom života, zdrav razum može dosta precizno predvidjeti buduće moguće događaje. Želim reći da običan čovjek poput mene može pogriješiti bez posljedica u predviđanjima, no istaknutim političarima promašaji su ponekad neoprostivi, pa na znanje svima koji na izborima biraju političare nedostojne predstavljati jedan narod.
Ruse, nekad Sovjete, i njihov utjecaj imao sam prilike upoznati od Južne Amerike, Afrike i Azije. U to vrijeme nisam razumio sadržaj imperijalizma, no kasnije sam shvatio da kad netko napušta zemlju u kojoj je bio gospodar života i smrti, iza sebe ostavlja tragove, veze, a ponekad i sjeme razdora.
Između posla i politike
Kad je Trump izgubio izbore 2020. prisjetio sam se američkih predsjedničkih izbora iz 2000. godine koje sam u SAD-u pratio. Ne bih htio otvarati tu temu, ali bih ipak skrenuo pozornost da je gubitnik izbora iz 2000. godine, Al Gore, kasnije dobio Nobelovu nagradu za mir. No, da nije osvojio predsjedničke izbore prošle godine, gubitnik izbora iz 2020. bio bi možda sad u američkom zatvoru. Htio bih reći da je Trumpu učinjena velika nepravda s načinom na koji su ga politički protivnici i mediji tretirali, posebno tijekom prošlogodišnjih izbora.
Sad kao predsjednik SAD-a Trump plijeni svjetsku pozornost ne toliko kao političar već kao poslovni čovjek. Iako su mu poslovni prijedlozi vrlo zanimljivi, politički nisu svima prihvatljivi, pa onaj tko želi biti svjetski vođa mora pronaći mjeru ili balans između poslovanja i politike, jer sa stvaranjem neprijatelja od prijatelja ili potencijalnih prijatelja, daleko se stići ne će. Naime, na Ukrajini se danas ruši ili štiti međunarodni pravni poredak. Ako ga je zaista Bog poslao, u što i on sam vjeruje, onda u slučaju Ukrajine očekujemo pravedan mir, onakav kakav je bio prije 2014. U slučaju nepravednog mira Ukrajini će biti vrlo teško zaustaviti rusku mašineriju koja će se za nekoliko godina oporaviti od poraza na bojnom polju i krenuti dalje prema Zapadu, a nepravedni mir bit će svijetu putokaz da se agresijom bez posljedica može postići cilj. Da, poraz je kad osvojite samo 20 % teritorija neke države, a htjeli ste cijelu državu. Zbog stotina tisuća mrtvih i ranjenih Rusa i nevjerojatnoj vojnoj materijalnoj šteti, ne vidim razloga ruskom radovanju. No za stolom mogu Rusi biti znatno uspješniji nego na bojišnici. U Rusiji (nekad Sovjetskom Savezu) imperijalistička politika traje stoljećima i tu ne vidim nikakvu promjenu sve dok jednog dana na čelo Rusije ne dođe političar intelekta Garija Kasparova. A kako će Rusija jednog dana izgledati, to samo znaju Kinezi. Upravo zbog toga, Trump misli da će mu Rusija biti saveznik u gospodarskoj borbi SAD-a protiv Kine, pa upravo zbog toga trenutno podilazi Rusiji i stvara teren za američke najavljene buduće ‘invazije’, jer ako može Rusija, može i SAD.
Ni Ukrajinci ni Rusi nemaju blistavu budućnost
Ako EU želi mir, i u isto vrijeme pokušati se nositi s unutarnjim problemima koje je sama izazvala, njoj Ukrajina mora biti apsolutni prioritet. U protivnom ruska agresija bit će kasnije nastavljena u Moldaviji i baltičkim državama. Trenutno se samo Ukrajina može sama suprotstaviti Rusiji, no samo pod uvjetom da Ukrajinci neprekidno dobivaju svu vojnu i materijalnu pomoć od Europske unije koja za spasiti sebe mora prvo neograničeno pomoći Ukrajini, tj. učiniti isto što i Rusi – prilagoditi gospodarstvo vojnoj industriji. Ako to ne učini, Rusija će ih sa svojom djecom mentalno i vojno osposobljenom u bliskoj budućnosti pregaziti. Naime, Rusija je danas u najlošijoj situaciji od 1945., i to shvaćaju EU zemlje koje graniče s Rusijom, no ostale članice EU-a misle da će s padom Ukrajine rat u Europi završiti. Ne, ne će. Sve europske zemlje koje nemaju nuklearno oružje moguća su područja ruskog interesa, na znanje Ukrajini.
Trump je u pravu kad kaže da se EU mora znati sama braniti i da se izdvajanja svake članice NATO-a, tj. za vojsku povećaju na 5 % BDP-a. SAD su u Prvi svjetski rat ušle kako bi se izborile za mjesto u svjetskoj politici, u Drugi svjetski rat da postanu dominantna sila i sad kad postoje zemlje s nuklearnim oružjem, SAD-u nije više u interesu izazivati ‘smak svijeta’, jer u tom slučaju najviše gubi najbogatiji. No bez pomoći SAD-a, Amerikanci, koji su ‘razoružali’ Ukrajinu u dogovoru s Rusima devedesetih prošlog stoljeća, mogu u Europi, a i u ostalom svijetu izgubiti samo poštovanje, koje nova američka administracija jednog dana ne će moći lako vratiti. Bez poštovanja se može živjeti, no poštovanje je nalik na cvijet koji – kad ga jednom pogaze ili kad uvene – više nikad ne dobiva prijašnju svježinu. Bez obzira na sve, Amerika mora ostati Europi najvažniji vojni i gospodarski strateški partner. Europskoj uniji i Velikoj Britaniji nije potrebno tražiti nove ‘zaštitnike’, jer se s pravim vođama spremnih na suradnju zbog zajedničkog interesa može odoljeti svim budućim izazovima.
I da zaključim:
- Nerazumne politike brusselske administracije su pored Rusa najveća prijetnja Europskoj uniji.
- Osim terorizma SAD-u može biti prijetnja samo Kina i nitko više drugi, i to samo gospodarski.
- Rusiji nije i ne će nikad prijetnja biti Europa ni SAD, ali Kina hoće. To nije moguće izbjeći, a Rusima će tada pomoći EU, Ukrajina i SAD.
A na kraju bih poželio:
- ‘Bože, prosvijetli američku administraciju i daj da Trump bude najpoštovaniji predsjednik u interesu SAD-a i čitavog svijeta željnog mira;
- Urazumi Ruse i daj im vođu kojega će iskreno poštovati svi njihovi susjedi;
- Daj snage Ukrajini da se izbori za pravedan mir u ovom svijetu nepravde gdje interes dominira’!
