Što li sve mora predsjednik Vlade progutati da ostane na vlasti…
U našem društvu nerijetko smo svjedoci kako se pojedine osobe na funkciji i položaju ponašaju infantilno, bahato i prepotentno. To je opasno, posebice u politici. Tu opasnost pojačava nedovoljno obrazovanje, nesposobnost, nekompetentnost i loš odgoj.
Latinski infantus znači nezreo, naivan, malouman, retardiran, zaostao u razvoju, djetinjast, neprilagođen… Koristi se onaj pojam koji odgovara kontekstu. Infantilnost je razvojni poremećaj. To je zaostatak u psihološkom i kognitivno-emocionalnom razvoju, što se odražava na psihološki i neurološki razvoj ličnosti, te određuje strukturu ličnosti. To je negativna osobina odrasle osobe, poremećaj ličnosti i patološki poremećaj. Takva osoba nije svjesna svojeg poremećaja. Za nju je njeno ponašanje normalno. Ne vidi i ne osjeća ništa nenormalno u svom ponašanju. Dapače, svoju posebnost smatra izuzetnom, što dovodi do ispraznosti i narcizma, koji uzrokuju bahatost (aroganciju). Bahatost je stanje u kojem osoba precjenjuje svoju vrijednost. Bahatost potiče na oholost, drskost i prijezirno ponašanje prema drugima. Bahata osoba smatra kako joj pripada puno više nego što ima i dobiva. Nalazi li se takva osoba na visokom položaju ili funkciji postaje prepotentna i neumjerena.
Bećarsko ponašanje
Zagledamo li se malo u našu političku zbilju lako ćemo prepoznati osobe koje rese infantilnost, bahatost i prepotencija. Takvih slučajeva ima i bilo ih je. Nanijeto je državi i društvu puno štete, nepravde i bezakonja, zbog toga. Krivi smo si sami. Birali smo takve osobe, dopustili im da na neki način odlučuju o nama i kroje našu sudbinu. Pitanje je kako se njihov infantilni poremećaj nije vidio i osjetio. Stranačka iskaznica je sve prekrila.
Najnoviji takav slučaj se otkrio u snimkama pucnjave bivšeg ministra. Postoji navodno tridesetak takvih snimaka, bilo da bivši ministar puca sam ili daje djeci da pucaju. Pucalo se horizontalno iz jurećeg automobila, u naseljenom mjestu, pucalo se u kukuruzištu iz kalašnjikova, pucalo se na streljani… Uz pucnjavu se spominje i pjevanje sevdalinki i turbofolka. Pravo bećarsko ponašanje. Sasvim normalno za gospodina Josipa Dabru i njegova stranačkog šefa Ivana Penavu. Kad su novinari pitali Dabru o puški (kalašnjikovu) iz koje je pucao u polju, bahato iz je upitao: Koju pušku ? Bahato se ponašao i kad je snimao oružje na trgu ispred zgrade u kojoj sada zasjeda sabor. Bahato se ponašao i kad je za sebe osigurao dva luksuzna automobila sa vozačima. Jednim autom se vozio po Zagrebu i od Zagreba do Otoka, a drugim po Otoku i okolici. Kad ministar nije bio u Otoku, njegov vozač se po svom nahođenju okolo vozio. Sve je to dosta koštalo porezne obveznike. Bilo je to u stilu: Mogu što hoću! Sad je tome navodno kraj. Kraj nije Dabrinom bahaćenju i prepotenciji. Kao saborski zastupnik ucjenjivao je premijera. On ne će dići ruku za izglasavanje novog ministra poljoprivrede, ukoliko premijer ne smijeni Nediljka Dujića sa čela Hrvatskih šuma. Premijer je prelomio i smijenio cijelu upravu HŠ. Novi ministar je izglasan sa 76 ruku u saboru. Dabro je u ovom slučaju pobijedio. Čovjek se zapita; Što je slijedeće ? Dokle će premijer trpjeti razna uvjetovanja i ucjene? Zašto uopće to premijer radi? Zar mu nije bolje ići na nove izbore i zauvijek iz vlasti odstraniti nevjerodostojne prevarante, koji su od svojih birača napravili budale. Premijer ima svoje za njega valjane razloge zašto trpi ucjene. To baš i nije u njegovu stilu, radu i djelovanju.
Kako bilo da bilo, priznali li to ili ne priznali, vlada je u određenoj krizi. Sami su si za to krivi. Ušli su u koaliciju s onima koji su zalutali u politiku na nacionalnoj razini. Napravili su „športsku vlast“ s kinolozima. S diplomom iz Travnika Dabro ucjenjuje premijera. On smatra kako na to ima pravo. Vidi sebe kao onoga o kojem ovisi aktualna vlast. To nije mala stvar. Došao je od komunalnog redara u Otoku do ministra. Nakon odlaska iz ministarstva ušančio se mirne duše u saboru. Tu odlučuje o našoj sudbini. O njegovoj sudbini bi trebao odlučiti državni odvjetnik i sud. Pucnjava o kojoj se piše i govori ima više elemenata kaznenog djela. Za to bi bivši ministar trebalo odgovarati. Može li ga infantilnost od toga osloboditi? U sve se kao i uvijek umiješala politika. U Saboru se čuva 76. ruka. To je pomalo jadno i žalosno. Nismo to zaslužili.
