Duga je povijest Dužijanca I sve je manje – hrvatska!
U Srbiji se godinama, da ne kažemo desetljećina, vodi žestoka polemika, da ne kažemo pravi rat, između Bunjevaca i “bunjevačkih Hrvata” oko toga čija je “Dužijanca”. “Dužijanca” je bunjevački običaj, ali i jedni i drugi su zatražili da se “Dužijanca” upiše u Registar nematerijalne kulturne baštine u Srbiji, jedni kao bunjevačka, a drugi kao hrvatska baština! Da bismo bar malo ušli u ovu problematiku dobro je pročitati što pišu jedni i drugi. Primjerice, u “Reviji Dužijanca”, časopisu “Udruge bunjevačkih Hrvata” iz Subotice, br. 9 od travnja 2020. godine piše: “Put do nacionalnog registra popločan teškoćama
Inicijativa i proces za upis Dužijance u nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasljeđa u Republici Srbiji traje više od osam godina. Prvi puta smo priču o kandidaturi ili nominaciji za upis Dužijance u nacionalni registar započeli još 2012. godine. Tijekom 2012./13. godine intenzivno se radilo na tome, a Marinko i Jelena Piuković unosili su prve podatke. Na samome početku potražili smo stručno mišljenje iz Hrvatske, a oko popunjavanja potrebnih obrazaca pomagala nam je povjesničarka umjetnosti i etnologinja i kulturna antropologinja Martina Šimunković, kao i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, konkretno Tomislav Žigmanov.
Po dobivenim uputama završili smo prvu verziju popunjavanja potrebnih podataka i poslali u Centar za nematerijalnu kulturnu baštinu, međutim, to nije urodilo plodom. Nakon 2014. godine uslijedile su promjene u Centru za nematerijalnu baštinu, zapravo, smijenjeni su ljudi koji su tada radili na ovome predmetu. Važno je napomenuti da je 2013. godine pet etnologa iz Etnografskog muzeja iz Beograda bilo na Dužijanci i bilježilo sve podatke, što je Dužijanca i što ona za nas predstavlja. Voditelj te skupine bio je muzejski savjetnik Etnografskog muzeja u Beogradu Saša Srećković, koji je sudjelovao na sastanku u Hrvatskom nacionalnom vijeću na kojem su bili nazočni Tomislav Žigmanov, Darko Sarić Lukendić, mons. dr. Andrija Anišić i Marinko Piuković.
Već tada nam je skrenuta pozornost da postoje naznake da će inicijativu oko upisa pokrenuti i bunjevačka zajednica, ali tada s njihovim Nacionalnim praznikom Danom Dužijance.
Nakon 2014. godine, uslijedila je velika stanka. U međuvremenu, ljudi koji su bili smijenjeni u Centru za nematerijalnu baštinu su se vratili na ista radna mjesta, i 2016. godine ponovno je oživjela priča o Dužijanci i njenom upisu. Komunikaciju smo najviše imali sa spomenutim Srećkovićem, koji je iznimno spreman pomoći da se dođe do upisa Dužijance u ovajregistar.
U tom vakuum prostoru, i bunjevačka zajednica podnijela je svoju aplikaciju i u međuvremenu je stručni tim iz Etnografskog muzeja objedinio oba zahtjeva i napravio svoj prijedlog. Ta objedinjena verzija nikako nije bila prihvatljiva jer je bilo puno apsurdnih stvari. Praksa koju mi prakticiramo bila je izmiješana s praksom koju prakticira bunjevačka zajednica te na tako nešto nismo pristali. Ne želimo zaštititi takvu dužijancu. Nakon toga je uslijedilo više razgovora, da bi 2017. godine usvojen prijedlog da se dužijanca pokuša zajedno upisati u registar u kom bi svaka od zajednica štitila svoju praksu. Na neki način ideja je prihvaćena kao mogućnost i izradili smo jednu takvu verziju, koju su koncem 2017. godine Centar za nematerijalnu kulturnu baštinu i njihova komisija načelno prihvatili. Za ovu verziju Hrvatsko nacionalno vijeće nije dalo suglasnost.
Dolaskom novog rukovodstva HNV-a 2018. godine, dolazi i do promjena po ovome pitanju. U međuvremenu, bunjevačka zajednica je s ministrom kulture Republike Srbije imala nekoliko razgovora na temu dužijance i njenog upisa u registar, na što je hrvatska zajednica reagirala i zatražila također razgovor s ministrom kulture Vladanom Vukosavljevićem. Tako smo i stigli do njega.
Vladan Vukosavljević i njegovi suradnici
Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i narodni zastupnik u Republici Srbiji Tomislav Žigmanov, dužnosnici Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji Lazar Cvijin i Darko Sarić Lukendić te predstavnici Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca msgr. dr. Andrija Anišić i Marinko Piuković, sastali su se 27. lipnja 2019. s ministrom kulture Republike Srbije Vladanom Vukosavljevićem i njegovim suradnicima.
Na radnom sastanku bilo je riječi o prostoru kulture hrvatske zajednice u Republici Srbiji te izazovima očuvanja bogate nematerijalne kulturne baštine, napose kada je riječ o upisu u Registar nematerijalne kulturne baštine Dužijance. Predstavnici hrvatske zajednice upoznali su ministra Vukosavljevića s poviješću poduzetih koraka te temeljnih stajališta o ovome vrijednome kulturnom nasljeđu Hrvata u Srbiji. Na sastanku s ministrom iznijeli smo naše probleme i želju da želimo samostalno zaštititi Dužijancu, te smo iznijeli činjenice da je bunjevačka zajednica u posljednjih nekoliko godina počela kopirati naše manifestacije. Na koncu susreta dogovoreni su daljnji pravci i koraci u suradnji kako s Ministarstvom tako i s ustanovama kulture Republike Srbije.
Revija novog ruva
Nakon “Revije novog ruva”, koja je održana 21. srpnja 2019. u Subotici, naše gošće, viša kustosica Etnografskog muzeja u Zagrebu, voditeljica Zbirke narodnih nošnji istočne Hrvatske i Zbirke narodnih nošnji hrvatske dijaspore Katarina Bušić i muzejska savjetnica Etnografskog muzeja u Zagrebu Iris Biškupić-Bašić, bile su na sastanku u HNV-u gdje se razgovaralo i o ovoj temi. Zauzele su se da će posredovati problematiku oko upisa Dužijance nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj. U međuvremenu smo ponovno zatražili stručnu pomoć od Ministarstva kulture Hrvatske. Visoko izaslanstvo Ministarstva kulture Republike Hrvatske dr. sc. Iva Hraste Sočo, pomoćnica ministrice kulture, Mladen Kuhar, profesor povijesti i etnologije, voditelj Odjela za etnografsku i nematerijalnu kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture i dr. sc. Tvrtko Zebec, ravnatelj Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, u rujnu mjesecu 2019. godine posjetilo je Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji u cilju iznalaženja mogućnosti upisa manifestacije Dužijanca u Registar nematerijalne kulturne baštine Hrvata u Srbiji.
Ljiljana Dulić
Izaslanstvo Ministarstva kulture Republike Hrvatske iskazalo je veliku zainteresiranost za ovaj problem, te su na prvom radnom sastanku upoznati s poviješću poduzetih koraka te temeljnih stajališta o ovome vrijednome kulturnom nasljeđu Hrvata u Srbiji. Dopredsjednica UBH Dužijanca Ljiljana Dulić predstavila je aktivnosti udruge i što sve Udruga producira iz programa Dužijance, nakon čega je Marinko Piuković izaslanstvu iz Zagreba prezentirao osnovne činjenice: Dužijanca kao duhovno-društveni događaj, razvoj dužijance kroz povijest, bandaš i bandašica i njihova uloga, njihovo odabiranje, odijevanje, kićenje, i na kraju, što predstavlja „kruna” kao jedan od simbola Dužijance.
Pored domaćina, sastanku su nazočili veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Srbiji Gordan Bakota, generalni konzul Republike Hrvatske u Republici Srbiji sa sjedištem u Subotici Velimir Pleša, ravnatelj ZKVH-a i zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije Tomislav Žigmanov i predstavnici UBH Dužijanca s predsjednikom mons. dr. Andrijom Anišićem na čelu.
Koraci koji slijede su: obrazac s predloženim stručnim mišljenjem i suglasnostima nositelja elementa predlagatelji će dostaviti regionalnoj koordinatorici nadležnoj za teritorij Vojvodine, etnologinji, višoj kustosici pri Muzeju Vojvodine dr. Tatjani Bugarski, koja vrši osnovnu evidenciju prijedloga i prosljeđuje ga Centru za nematerijalno kulturno nasljeđe pri Etnografskom Muzeju u Beogradu. Usuglašavanje i unošenje novih podataka i komunikaciju s Tatjanom Bugarski vrše Ljiljana Dulić i Marinko Piuković.
Marinko Piuković, koristio izvore Hrvatske riječi”.
Katarina Čeliković
Tri godine kasnije u “Reviji Dužijanca” br. 12. od travnja 2023. godine u intervjuu s Katarinom Čeliković, ravnateljicom ZKVH-a, između ostalog, stoji: “RD: Dokle se došlo u zaštiti i predstavljanju dužijance kao NKB Hrvata u Srbiji?
K. Čeliković: “Voditelji dužijance, nekadašnji i sadašnji, pamte 2012. godinu i smotru u Futogu na kojoj je predstavljena i dužijanca, kada je etnologinja Vesna Dušković, muzejska savjetnica, sugerirala pokretanje postupka njezine zaštite. Taj postupak je imao više faza i od tada traje. Ishod je i dalje neizvjestan. Vjerujem kako će morati doći do razrješenja dileme – što je to dužijanca i kako se ona u različitim zajednicama čuva, što su i kakvi obrasci iz prošlosti danas živi, a što je nastalo samo kao praznik.”
Sve u svemu nije se maklo sa mrtve točke!
Sa druge strane Bunjevci su zatražili upis “Dužijance” u Registar nematerijalne kulturne baštine, jer se “Dužijanca” slavi kao nacionalni praznik Bunjevaca u Srbiji i, primjerice, “Bunjevačke novine” br. 231 od septembra 2024. godine euforično pišu o toj proslavi”.
Dužijanca pokaziva i karakter ljudi
Vrime od Svetog Marka do Velike Gospojine prošlo je brzo, a iako je bilo ispunjeno zebnjom i brigom oni koji, nuz tušta rada i znoja, skupljaje svako zrno žita, plodovi takog rada su stigli. Zato i Bunjevci, o čijoj vezanosti za plodnu zemlju bačke ravnice ne triba tušta divanit, zafaljivaje Bogu koji je bio podrška, oslonac, težište vire da rad čovika neće ostat nenagrađen – plodom za čovika – kruvom, odnosno kruvom od novog brašna.
Centralna proslava „Dana Dužijance”, nacionalnog praznika Bunjevaca, održana je 15. avgusta, ko i uvik na Veliku Gospojinu, nuz jednako isticanje važnosti tradicije koju su Bunjevci naslidili od svoji pridaka, koju Bunjevci žive i danas i koju Bunjevci ostavljaje svojoj dici.
Proslava je počela u Crkvi Uzvišenja Svetog Križa u Subatici di je vlč. Nebojša Stipić, na misi zafalnici, blagoslovio kruv od novog brašna. On je istako kako je Dužijanca važan momenat ličnog identiteta, al i ponos ovi krajova – jel je jedna manifestacija postala duhovna nit izmed Boga i čovika.
– Ovo je velika katolička svetkovina kad se spominjemo Marijinog uznesenja u nebo, virujemo da ona nije umrla, da nije iskusila trulež groba, već je uznesena na nebo. S druge strane, slavimo i svršetak žetve, zafaljivamo se Bogu na kruvu svagdašnjem. Uzdižemo, poput Marije, svoju dušu i srce u nebeske visine, kako bismo se zafalili Bogu na kruvu, da zamolimo da nas milošću i ljubavlju obasja i za slideću godinu, te da tu radost podilimo sa svakim čovikom.
Blagoslovljen kruv
Blagoslovljen kruv poneli su bandaš i bandašica Aleksandar Nađ i Dunja Takač. Oni su članovi Kulturno-umitničkog društva „Aleksandrovo”, a ponosni su i srićni što su bili u ovako značajnoj ulogi.
– „Dužijanca” za mene pridstavlja jednu veliku čast. Bila sam na prošlim dužijancama, u povorki, ko folklorac, uvik mi je bilo lipo vidit bandaša i bandašicu kako se nalaze u centru pažnje i tila sam bit jedared i ja na tom mistu. Želja od malena se sad i ostvarila, lipo je bit dio jednog ovako važnog bunjevačkog običaja – pripovida Dunja Takač, a Aleksandar Nađ dodaje:
– Ovo je nešto jako veliko, velik je značaj „Dužijance”, a i za mene je velika čast bit bandaš. Od malena sam upućen u ove običaje, a „Dužijancu” doživljavam ko jedan od najveći praznika Bunjevaca. Jer, ona slavi zajednički rad ljudi, i to najvažniji rad u jednoj godini koji će donet na astal kruv – najbitniju ranu za cilu godinu.
Nuz bandaša i bandašicu, risare koji su obavili poso na njivi, organizatore, članove kulturno-umitnički društava, svečana povorka je u centru Subatice krenila isprid „Bunjevačke matice”, a bila je to prilika da se vidi sva lipota običaja i tradicije, ko i narodne nošnje.
Odavanje počasti Blašku Rajiću koji je radio za interese Srba
Povorka je stigla i do spomen poprsja Blašku Rajiću koji je pripozno vridnost narodne „Dužijance” i uvo je u crkvu, a nakon što je dr Suzana Kujundžić Ostojić, pridsidnica Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine, položila cviće prid spomen-bistu, povorka se uputila ka bini postavljenoj na Trgu slobode di je održan svečan program.
Tamo je bandašica Dunja Takač pridala kruv od novog žita pridsidnici NSBNM dr Suzani Kujundžić Ostojić, dok je bandaš Aleksandar Nađ prido vinac od novog žita pomoćniku gradonačelnika Subatice Srđanu Samardžiću. Pozdravljajuć okupljene, dr. Kujundžić Ostojić se zafalila svima koji su podilili sriću, ponos i radost zbog proslavljanja nacionalnog praznika Bunjevaca.
– Fala vam mnogo što ste ovo vrilo litnje veče podilili s nama, u centru naše mile Subatice. Pozdravljam i našu braću i sestre Rusine koji su ove godine naši gosti, koji su tu da pridstave svoje žetelačke svečanosti kroz igru i pismu, jel mi smo svi slični. Slični u tom što živimo u Subotici, Vojvodini i Srbiji, i što se trudimo svoju kulturu i svoj identitet očuvat. Fala svima na mogućnosti da to i činimo. Ima oni koji kažu da su Bunjevci brojčano mali, oni koji kažu da smo zbog tog krhki i slabi… Možda je to sve i istina, al ono što jedan dobro poznati pisnik kaže – „Ne bije boj svitlo oružje, nego srce u junaka”, pa tako i mi, Bunjevci i Bunjevke, imamo veliko srce za naš narod, za našu braću i sestre Srbe, za sve nacionalne manjine, za našu braću i sestre Bunjevce koji kažu da su i Hrvati. Svi zajedno činimo šarenilo ove naše Srbije, trudimo se bit svakim danom sve bolji i sve jači – istakla je dr Kujundžić Ostojić, te je pozdravila i Bunjevce iz Mađarske koji se bore da opstanu i na tom prostoru.
U ime Varoši Subotice prisutne je pozdravio Srđan Samardžić, pomoćnik gradonačelnika. On je Bunjevcima čestito nacionalni praznik, te je naglasio kako je „Dužijanca” velika svetkovina na kraju žetve, jedan od stari običaja kojeg su Bunjevci doneli sa sobom kad su se doselili na ove prostore prija četri vika.
Svist o svojoj posebnosti
– Tom običaju, svom poriklu, jeziku i kulturi, činjenica je, virni su i danas, a to samo pokaziva karakter ovi čestiti, pošteni i marljivi ljudi i njevu čvrstu volju koja vikovima ne posustaje u očuvanju, kako onog što ji definiše, tako i onog što je njima najvažnije. Oni imaju nepokolebljiv duh koji se nikad, pa čak ni u izuzetno teškim i ne baš jednostavnim istorijskim i društvenim okolnostima nije dao slomit. Periodi u kojima Bunjevci nisu bili u mogućnosti da svist o svojoj posebnosti javno izraze, sad su daleko iza nas. Bunjevci danas uživaje svako pravo u Subatici, u Vojvodini i Srbiji – istako je Samardžić, podsitio je da je bunjevački jezik od maja 2021. godine u službenoj upotribi u Subatici, te je dodo:
– Kad je rič o manjinskim pravima u našoj zemlji, nacionalnim manjinama je obezbeđen najviši mogući nivo prava u kulturi, informisanju, službenoj upotribi jezika, obrazovanju i svim drugim segmentima života.
Robert Otot, potpridsidnik Pokrajinske vlade i pokrajinski sekretar za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine-nacionalne zajednice, takođe se obratio prisutnima, a kroz obraćanje je divanio kako je „Dužijanca” spoj kojim se zafaljivamo Bogu, al i slavimo rad čovika.
– Danas se „Dužijanca” slavi ko tradicionalna kulturno-stvaralačka i duhovno-religijska manifestacija koja čuva dragocine niti prošlosti, običaja i tradicije, plete ji sa savrimenim nitima i ostavlja to tkanje ko zalog za budućnost.
U okviru svečanog programa na bini, dr Kujundžić Ostojić, uručila je kruv od novog žita Srđanu Samardžiću, s porukom da ga prida gradonačelniku Stevanu Bakiću, te da se zajedno svi vide i naredne godine na „Dužijanci”, te je pozdravila i članove Organizacionog odbora „Dužijance” Mirka Babičkovića i Antuša Romića, sa istom željom.
Žetva iz Kucure
Gosti na proslavi Dužijance bili su članovi Nacionalnog savita rusinske nacionalne manjine, ko i članovi Kulturno-umitničkog društva „Žetva” iz Kucure, a, kako je i ranije bilo govora, ove dvi zajednice, bunjevačka i rusinska, imaje tušta zajednički elemenata. Podrška obilužavanju nacionalnog praznika Bunjevaca stigla je i od strane Ministarstva informisanja i telekomunikacija Republike Srbije, a nju je pružio Dejan Parčetić, državni sekretar u ovom Ministarstvu. Parčetić je, ujedno i pridsidnik Udruženja građana „Bunjevačko kolo” iz Sombora, te potpridsidnik Nacionalnog savita bunjevačke nacionalne manjine.
– Kao i raniji godina, i sad je Dužijanca protekla u jednoj pridivnoj atmosferi, da je sve više i više ljudi. To je dobar znak da je bunjevačka zajednica vitalna, da je u usponu. Kako je Bunjevcima matična država Republika Srbija, u Ministarstvu informisanja i telekomunikacija i u celoj Vladi Republike Srbije to izuzetno cinimo, ko što cinimo sve nacionalne zajednice u ovoj našoj lipoj Srbiji – naglasio je Parčetić.
Udruženja iz Subotice, Sombora, Čonoplje i Mađarske
Dužijanci su, izmed ostalog, prisustvovali i Ljiljana Bekčić, samostalna savitnica iz Sektora za nacionalne manjine Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog, Bojan Šoralov, načelnik Severno-bačkog okruga, gosti iz brojni državni, pokrajinski i varoški institucija i udruženja, Bunjevci iz Subotice, Sombora, Čonoplje i Mađarske, pripadnici drugi nacionalni zajednica, brojni Subatičani – svi oni koji su ponosni na vridnosti koje se niguju na ovaj način. N. S (završen citat)
Indikativno je da Bunjevci, kao poseban narod, svojom braćom nazivaju i Srbe i Hrvate (zna se da su puno bliži Srbima), ali i sve druge nacionalne manjine u Srbiji!
Treba reći i da Bunjevci na proslavi “Dužijance” uvek uz srpsku zastavu nose i svoju nacionalnu zastavu, dok “bunjevački Hrvati” pri tom nikada ne nose zastavu hrvatske nacionalna manjine na koju zakonom imaju pravo, već neku svijetlo plavu na kojoj piše “dužijanca” i sliči bunjevačkoj zastavi.
Bunjevačka i srpska zastava na “Dužijanci”
Onda je nedavno odjednom na facebook portalu Hrvatskog nacionalnog vijeća objavljena fotografija “zaraćenih” strana u dogovoru oko “Dužijance”, a jučer (28. veljače 2025.) u Dnevniku RTV2 na hrvatskom jeziku Marinko Piuković, zapinjući u govoru, “objašnjava” Hrvatima kako je došlo do toga da se “Dužijanca”, ako smo dobro razumjeli, upiše u isto vrijeme i kao bunjevačka i kao hrvatska nematerijalna baština u Srbiji!!!
Valjda, pod zajedničkim imeniteljem, kao srpska nematerijalna baština!
Zato, valjda, jučerašnji Dnevnika na hrvatskom jeziku nije stavljen na odloženom gledanju da bismo ponovo čuli što kaže Marinko!
“Dužijanca” je samo još jedna ovdašnjim Hrvatima sasvim nepotrebno nametnuta zbunjevina radi njihovog daljeg razjedinjavanja i definitivnog uništenja na ovom prostoru!
FELICIDADES! ČESTITAMO!
