Trgni se iz nesvjestice, izmigolji iz močvare
Zemljo
oskvrnuti raju
pod Božjim budnim okom
pod sjajnom zvjezdanom kupolom
posvećena životom
oporučno nam darovana
trgni se iz nesvjestice
izmigolji iz močvare
iz prošlosti koje je trebala biti
davno zaključana
zaboravi uklete noći pune utvara
sve što bijaše
prije Svanuća Prvoga Dana
tvoja pokora
trebala bi biti završena
da postaneš svevremena i slavna
smiona i vjerom obasjana
uplivaš u beskraje radosti
ozdravljena od neopravdanih žrtvi
i svih tuga
koje te savladale nisu
od sumnji i suza i ledenjaka
drhtanja i straha
koji još uvijek u tebi čuči
krut i ljutit
pun smrdljive plijesni
i otrovnih crvi
