Izraz “seksualno i reproduktivno zdravlje i prava” (SRHR) više puta je odbačen od strane Opće skupštine i drugih pregovaračkih tijela u UN-u od 1990-ih
Dok se UN priprema za obilježavanje 30. godišnjice značajne konferencije žena u Pekingu, novo izvješće glavnog tajnika postavlja ključno pitanje: traži li se od država članica da potvrde ono na što su se složile 1995. ili UN-ove agencije guraju potpuno nepovezanu i kontroverznu agendu?
Izvješće glavnog tajnika namijenjeno je procjeni stanja provedbe Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje. Međutim, velik dio onoga što procjenjuje nije bio dio tog izvornog sporazuma – štoviše, velik dio toga namjerno je isključen zbog nedostatka konsenzusa i snažnog protivljenja konzervativnijih vlada.
Pitanje pobačaja pokrenuto je i u Pekingu i na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju (ICPD), održanoj prethodne godine. U oba pregovora, kao i u pregovorima UN-a od tada, pokušaji uvođenja međunarodnog ljudskog prava na pobačaj bili su odbijeni. U izvješću glavnog tajnika, odjeljak o “osiguravanju pristupa žena pristupačnim, kvalitetnim zdravstvenim uslugama” uključuje odlomak o zemljama koje su liberalizirale svoje zakone o pobačaju. Odjeljak o “zaštiti ljudskih prava žena u sukobima i krizama” spominje “pravovremenu skrb o pobačaju” kao uslugu za žene koje su preživjele seksualno nasilje povezano sa sukobima, implicirajući da je to međunarodno pravo.
U Pekingu pojam “rod” bio je pažljivo kvalificiran
Znanstvenici su počeli oglašavati uzbunu o rodnoj ideologiji na konferenciji u Pekingu i ICPD-u. U Pekinškom sporazumu pojam “rod” bio je pažljivo kvalificiran: trebalo ga je shvatiti samo prema njegovoj “uobičajenoj, općeprihvaćenoj upotrebi”.
Agencije UN-a, uključujući i one koje su posebno zadužene za provedbu Pekinške platforme, nisu se ograničile na ovu definiciju. Izvješće glavnog tajnika, koje se odnosi na “rod” gotovo osam stotina puta, raspravlja o transrodnim osobama, kao i o “ženama, djevojkama i rodno raznolikim osobama”, kao i o akronimu “LGBTQ+”.
Izraz “seksualno i reproduktivno zdravlje i prava” (SRHR) više puta je odbačen od strane Opće skupštine i drugih pregovaračkih tijela u UN-u od 1990-ih, ali ga agencije UN-a rutinski koriste. Definirale su ga samo nevladine organizacije, koje inzistiraju na tome da uključuje pobačaj, rodnu ideologiju i druga kontroverzna pitanja poput sveobuhvatnog seksualnog odgoja. SRH se također pojavljuje u izvješću glavnog tajnika, koje poziva zemlje da “i zadrže snažan fokus na pristup i kvalitetu spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava”.
Izvješće se također pozicionira u suprotnosti s “rastućim otporom” konzervativnih vlada i organizacija civilnog društva protiv ekscesa UN-a. Citira “Clarion Call” tajništva UN-a za ravnopravnost spolova, koji poziva čelnike UN-a da “dosljedno inzistiraju na tome da se prava žena i djevojčica, rodna ravnopravnost i spolno i reproduktivno zdravlje i prava razmatraju u svim izvješćima i brifinzima glavnog tajnika”. “Clarion Call” je uokviren kao odgovor na kampanje “protiv rodne ideologije” i “širu agendu protiv prava”, što su termini koji se koriste za isključivanje mainstream konzervativnih glasova iz sudjelovanja u sustavu UN-a.
Izvješće glavnog tajnika sadrži nekoliko spominjanja “dezinformacija i poluinformacija” kao prijetnje pravima žena, bez navođenja primjera. Kao i kod jezika “protiv prava”, ovo uokvirivanje je korišteno za opravdanje cenzuriranja neslaganja u raspravama u UN-u i drugdje.
U konačnici, izvješće nastoji procijeniti sustav UN-a o provedbi verzije rodne ravnopravnosti koju agencije UN-a, djelujući izvan svojih mandata, rade na proguravanju diljem svijeta. Sljedećeg mjeseca, kada se delegacije svjetskih vlada sastanu u Komisiji za status žena, morat će odlučiti hoće li potvrditi sporazume iz Pekinga ili još jednom odbaciti paralelnu agendu kojoj se od tada odupiru.
