Srpska pravoslavna crkva postala produžena ruka režima, spremna da blagoslovi svaku nepravdu i pruži zaštitu onima koji bi u svakoj uređenoj državi završili iza rešetaka
Dok djeca u Parizu i diljem Europe uživaju u svijetu mašte uz Disneyjeve junake, Beograd – nekada balkanska metropola kulture i slobode – postao je kulisa za groteskni spektakl. U samom središtu grada, pod krinkom “studentskog okupljanja”, izgrađen je improvizirani geto u kojem sumnjivi tipovi, dirigirani voljom političke elite i crkvenih moćnika, pod svaku cijenu pokušavaju sačuvati svoje privilegije. Građani su ovaj sablasni sajam već prozvali – Ćacilend.
Ova političko-crkvena igra nije ni spontana ni bezazlena. Organizirana je s jasnim ciljem – suzbiti svaki pokušaj pobune protiv autokratskog režima koji Beograd i Srbiju drži u čvrstom stisku sile, laži i zlostavljanja. Dok prosvjednici diljem zemlje traže pravdu, demokraciju i osnovna ljudska prava, vladajuća struktura uz aktivnu podršku SPC-a raspiruje kaos i mrak, pokušavajući otpor naroda prikazati kao beznačajan incident koji se može suzbiti manipulacijama, a ako treba i krvlju nevinih.
Žele povratak u prošlost straha i reperesije
Posebno je simptomatično mijenjanje boja u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja je desetljećima naviknuta na neograničene privilegije. Njezini moćnici nisu samo pasivni promatrači, već aktivni sudionici u održavanju sustava nasilja i bezakonja. To je institucija koja lako podvodi djecu, prikriva istrage i nagrađuje pedofile odlikovanjima i visokim crkvenim činovima. Umjesto moralnog autoriteta, SPC je postao produžena ruka režima, spremna da blagoslovi svaku nepravdu i pruži zaštitu onima koji bi u svakoj uređenoj državi završili iza rešetaka.Filozofija koja nastaje u Beogradu više nije borba za svjetlo znanja i slobode, već svojevrsni zofos – ljubav prema mraku, primitivizmu i nasilju. Oni koji stoje iza Ćacilenda ne žele dijalog, nego apsolutnu dominaciju. Oni ne žele budućnost, već vječni povratak u prošlost straha i represije.Koliko će dugo Beograd biti zarobljen u ovom grotesknom spektaklu ovisi o građanima. Hoćemo li dopustiti da naš grad postane sinonim za mračnu parodiju demokracije ili ćemo se boriti da postane ono što je nekad bio – slobodan, europski, moderan grad?
1 komentar
Točno g. Jovanoviću.
Svaka vlast, posebice ona koja obstaje i čuva privilegije koristi sva sredstva da se izbjegava suštinska promjena.
Revolt je, vjerujem, nastao spontano i s dobrim razlogom, ali su se tada među studente ubacili profesionalni gospodari kaosa.
U miliciji to bijahu agenti provokatori.
Točno pišete i za žrtve. Nevine žrtve su još poželjnije, jer se tada osim straha izaziva u gomili još jedna potreba. Treba neko vodstvo. I kada za to sazriju okolnosti, gospodari kaosa ponovo odaberu nekoga, za kojim će masa poći, a ne bude li dobar smjer imaju spremnu žrtvu. Rietko kada će se izložiti netko od struktura na koje se revolt doista odnosi.
Zatim vremenom dolazi do zamora i strukturama je lako moguće iz manjeg broja probrati one opasnije (vođe) i na njih primjeniti represiju te prema većini ostati velikodušan.
Ova situacija u Srbiji je veoma nalik onoj iz Njemačke 1968. kada su studenti znali što ne će, ali nisu formulirali nikakve zahtjeve, jer nisu bili jedinstveni i kao manipulirani predmet nisu znali što hoće pa su na njihovim leđima izplivali neki drugi elementi, posljedice čega i danas u EU osjećamo.
Komentari nisu aktivni.