Boljševizam je morao donekle uzmaći od svog pređašnjeg protuobiteljskog divljanja, iako njegove koncesije obitelji i braku još uvijek ne znače ništa pozitivno
Prije deset godina, kad smo hrvatskom narodu prvi put došli s ovim našim obiteljskim časopisom, kojemu smo stavili zadatak širiti obiteljski idealizam, bila je ideja obitelji u teškoj poratnoj krizi. Svjetski rat poljuljao je mnoge vrjednote i svetinje ljudskog života, pa tako ni obitelj nije ostala pošteđena.
Koliko ih je on otrovao, koliko razrovao, koliko uništio!
Koliko je muževa, kad su se nakon neopisivih ratnih muka vratili svojim domovima, našlo u njima mjesto obiteljske topline i radosti očaj nevjere i gorčinu najtežeg razočaranja!
Kolike su žene opet strepeći dane i noći nad životom svojih muževa i sinova, koje je sudbina odvela na evropska ratišta, i čekajući njihov sretni povratak u obiteljski krug, koji su im vjerno čuvale, dočekale, da su se oni vratili otrovane duše, podivljala srca, razrušena zdravlja i puni mržnje, pokvarenosti i raspojasanosti!
Tako je pakao za vrijeme onog svjetskoga klanja rušio obitelji, te svete stanice ljudskog života i svjetskog poretka. Tako je nastala ona anarhija obiteljskog života, koja je iza svjetskog rata stala divljati u divljim brakovima, u bračnim rastavama, u vjerskim prijelazima radi lakših ponovnih ženidaba i udaja i u tolikim drugim anomalijama, koje su sve više vukle obiteljski ideal u provaliju.
A onda je došao boljševizam, koji je za ideal postavio materiju i koji se rodio kao najizopačenije dijete svjetskih grijeha, što su triumfirali u najvećem ratu od ljudskog pamtivijeka.
I taj je boljševizam odlučio, da zada obitelji smrtni udarac.
Muževima je dao pravo, da mijenjaju žene, koliko hoće, te ženama, da sebi biraju, kadgod im se prohtije, drugog muža, a djecu je otimao roditeljima i proglasio ih državnim dobrom kao i svako drugo materijalno dobro.
Tako je otprilike bilo, kad je prvi put osvanula naša „Obitelj“. Sad iza deset godina možemo da ustanovimo golem preobražaj.
Boljševizam je morao donekle uzmaći od svog pređašnjeg protuobiteljskog divljanja, iako njegove koncesije obitelji i braku još uvijek ne znače ništa pozitivno.
Boljševizmu protivne struje fašizam i narodni socijalizam izdigli su načela obitelji, da im vrate njihovu pravu vrijednost i značenje: fašizam se u tom priklonio više kršćanskom stanovištu nego narodni socijalizam, kod kojega je protestantski racionalizam potkopao katolički princip bračne nerazrješivosti, taj najjači temelj obiteljske čvrstoće i stabilnosti.
A najviše je svijetla u dane bezglave bračne i obiteljske anarhije svijetu objavio Papa Pijo XI. svojom enciklikom o obitelji, koja je silno odjeknula. Sve je to preokrenuto pomalo svjetsku situaciju u korist obitelji, njenih idealnih principa i njene svetosti. Obitelj se opet poštuje, učvršćuje i jača, obitelj triumfira.
Ideja obitelji triumfira u svim narodima pa i u hrvatskom narodu. Triumf obitelji nije još završen, još mnogo treba do potpunog triumfa, ali i taj ćemo s Božjom pomoću dočekati.
Njemu želi svoj dio i naša „Obitelj“ pridonijeti.
(Dr. Josip Andrić, „Obitelj“, broj 1-2, 1. siječnja 1939. – str. 3.)
1 komentar
Vidim da se radi o 1939. god.
vjerojatno zato i nema dovoljnog odmaka u ocjenjivanju fašizma i komunizma.
Tada nitko nije promatrao tako duboko suštinu tih “izama”.
Fašizam i nacizam nastaju na ljevici i tek su se malo preoblikovali od komunizma. Danas znamo iz raznih dokumenata, beletristike i memoaristike da su to 3 brata istih roditelja u različitim sredinama.
Nu, u pozadini svega stoji svjetski cionizam, koji u ostvarenju profita ne prezaju pred ničim.
Tako možemo vidjeti, da u vrieme bombardiranja Londona, za njemačke Messerschmidte dolaze britanski motori Rollce&Royce.
Američki “kapitalisti” vraćaju njemački brod pun Židova nazad u Europu.
Dakle kapitalisti, fašisti, komunisti, isti, isti, isti. Nikome nije obitelj sveta nego na priestolju stoluje profit.
To je i danas tako i ostat će ubuduće, dok sviet ne makne s vlasti sotonske sluge.
Komentari nisu aktivni.