Hrvatski Fokus
Povijest

Povijest Cincara

Cincari su, živeći kao obrtnici i trgovci, razvili mentalitet i darovitost vrlo sličan istočnoeuropskim Židovima

 

Vrlo lijepa i ugodna za čitanje je knjiga Dušana J. Popovića “Cincari” (prvo izdanje 1927., drugo 1937.), priređeno u prijevodu sa srpskoga na hrvatski jezik od Dragutina Hlada, Misli, Zagreb 2007.

Vojvođanin Dušan J. Popović (1894.-1985.) je zagrebački student, studirao je povijest u Beču i Zagrebu. Doktorirao na Sorboni, te predavao na fakultetu u Beogradu do 1945. kada su ga u dobi od 51 godine drugovi partizani umirovili. Pisao je o Srbima u Habsburškoj Monarhiji, o povijesti Beograda, te naravno o Cincarima. Imao je stipendiju Atanasija Bale, prezime Bala zvuči cincarski.

Treba razlučiti Cincare od Vlaha koji su živjeli u cijeloj JI Europi, i koji su međusobno bili jezično i rasno nesrodni kao potomci  romaniziranih ili greciziranih Ilira i Tračana i drugih skupina, te rjeđe Grka i Rimljana i došljaka iza Karpata.

Cincarima je središte bilo u albanskom Moskopolju, na tromeđi Grčke, Makedonije i Albanije. Iako su govorili iskvarenom latinštinom, to ih nije smetalo da u vrijeme grčkih ustanaka (1750.- 1821.) postanu vatreni grčki nacionalisti. Prema drugim narodima ponašali su se svisoka nerado se miješajući i smatrajući da su potomci drevnih Helena. Cincari postaju dijelom albanske elite, jednako i grčke, ali i makedonske i srbijanske. Masovne su seobe tih obrtnika, gostioničara, slastičara, graditelja, liječnika i prije svega trgovaca u Habsburšku Monarhiju i Rumunjsku, dolaze i do Beča, Leipziga i Berlina. Ipak većina su bili siromašni torbari nalik Raosovim likovima, Austrija je tražila od njih da se stalno nastane bojeći se odlijeva plemenitih kovina u Osmansko Carstvo, iz istoga razloga im Turci nisu dopuštali da zajedno sa obitelji sele u Austriju. 

Svojom okretnošću postaju u Austriji i Mađarskoj veletrgovci, bankari, pa čak kupuju barunske i grofovske titule. Druga najbogatija obitelj Austro-Ugarske bila je cincarska obitelj Sina. U Srbiji čine građansku elitu koja daje pečat ekonomskom, političkom, pravnom i kulturnom životu zemlje. Iako su ih Srbi mrzili samo malčice manje nego Turke, a tu antipatiju su imali i srbijanski vođe Karađorđe (kojega su obrlatili ruski Cincari) i Miloš Obrenović; na kraju su se sa cincarskom elitom orodili. Novac je u pitanju! Poznati srbijanski Cincari su Nikola Pašić, znanstvenik Mihajlo Pupin, obitelji Paču, Ljoti(ć), Nasti(ć), Kumanudi, djed J. Jovanovića Zmaja, Foti(ć), Papazoglu.

Ispočetka oni se osjećaju Grci, njihov srpski jezik zanosi na makedonski, ima mnoštvo turcizama i logičke sklopove koji proizlaze iz grčke gramatike. U hrvatskim krajevima također ima Hrvata cincarskoga podrijetla, zato mi nije bilo jasno odakle je obitelj Gjik (ruski poslanik u Dubrovniku rodom iz Rumunjske, ali i dubrovačka obitelj Gjik rodom iz Albanije koja je dala katoličkog svećenika). Možda i Đikić dolazi iz istoga korijena. Skladatelj Josip Runjanin kao i Dimitrija Demeter su hrvatski Cincari, ali i mnogi potomci Albanaca u Zadru rodom iz skadarskoga primorja, npr. prezime Kamber koje nosi mladi Branimir, autor čovječnih i zanimljivih reportaža, koji je  kao i svaki dobar čovjek pomalo naivan. Cincara je bilo dosta u hrvatskom Srijemu, manje pak u Sisku, Brodu i Zagrebu.

Cincari su rodom iz neplodna područja, pa su često odlazili u pečalbu (gastarbajteri) i bili kao stočari vrlo pokretni. Dobre osobine su im što su poligloti; govorili su spočetka albanski, grčki, balkansko romanski, makedonski, kasnije  rumunjski, njemački, srpski,  mađarski, hrvatski.

Vrlo su bistri, dobri obrtnici i graditelji, skloni spekulacijama ali oprezni i promišljeni u ulaganju, sprijateljuju se sa svim vlastima, široko razmišljaju ali… Iako su formalno vrlo kruto pobožni i puno daju za crkvu nisu baš bili milosrdni prema bližnjima, a i varanje im nije bilo strano, kao i loše plaćanje radnika. Ali su bolesno škrti, skloni su beskonačnim parnicama, zanemaruju hranu i obitelj na štetu dobitka, izvlače se od služenja vojnoga roka (ne i od ratnog profiterstva), radi čega ih Srbi preziru, iako je bilo Cincara herojskih, te nisu gostoljubivi što Bošnjaci i Srbi smatraju odvratnim.

Dolazi li od njih riječ cicija i cicijašenje, te civara? Sama riječ Cincar dolazi tobože od riječi cinc kako su izgovarali broj 5, ali možda i od latinski sincer – iskren.

Riječ Vlah kojim Slaveni nazivaju sve Romane nema jasan izvor, neki Vlahe dovode u vezu i sa Wales i Valon, od latinskoga valens – valjan, vrijedan. Ne zvuči točno!

Nositelji makedonskog prezimena Georgijevski (Ljupčo, šef VMRO) su rodom Cincari. Majka Tereza potječe od cincarskih Albanaca (Bojahxiu), a Mustafa kemal Atatürk, rođen u Solunu 1881., ima nejasno podrijetlo, neki ga vezuju uz Albance, neki uz Slavene, neki uz Židove – stvar je namjerno mistificirana, ali s obzirom da je izgledao kao stasiti američki Irac kaubojac John Wayne i bio ratnik dvojim da ima veze sa tamnoputim i nosatim Cincarima koji su imali jake obrve. Atatürk je bio plavook, što je rijetkost na Balkanu!

Dubrovačka obitelj G. su Hrvati katolici kao i većina njihovih hrvatskih prezimenjaka. I u Albaniji su G. katolici, ali i izraz G. je na Kosovu i Makedoniji, te južnoj Srbiji bio sinonim za zidara Cincara, kao i riječ Dunđer. Rumunjski vodeći političar desnice uoči Drugoga svjetskog rata također se prezivao G.

Jedino cincarsko selo u BiH su Čepuljići u okolici Bugojna, odakle je Aleksandar Vučić, zlatousti srbijanski vođa. Naši hrvatski Vlasi (koji nemaju veze sa Cincarima) su rodom većinom  iz istočnoga dijela BiH, te Crne Gore. Prezimena vlaška su na ul. (Radul) ač i ać, (Mustać, Barač) an (Radman), o (Gvero, Škero), er (Prlender), enda (Škaprlenda), kao i Latas, Macura, anja (Macakanja), as (Latas), or (Tintor), Basta itd. Prezimena koja se lako razaznaju su Kačavenda ili Šakabenta, dok se neka kamufliraju sa ović, ić, čić itd. (Dimović, Zogović).

Cincari se vole kamuflirati, pa mijenjaju prezime da bi zvučalo srpski, mađarski, grčki, albanski itd. To osebujno pleme Cincara danas je nestalo, kao i njihov jezik. Makedonski Dorbeši, koji su islamizirani potomci starosjeditelja Makedonije su možda u rodu sa Cincarima. Dvojim. Dorbeše svojataju i (sjevero)Makedonci i Albanci, a 1985. sam ih nalazio kao stočare, niske i plavkaste ljude sitnije građe i  prema strancima zatvorene. Namjera mi je bila da pišući o Cincarima  ukažem na njihovu ulogu u povijesti elita, koja je kao grana povijesti  zanemarena, jednako kao i pomoćne povijesne znanosti geopolitika i zemljopis! A oni su živeći kao obrtnici i trgovci razvili mentalitet i darovitost vrlo sličan istočnoeuropskim Židovima. Jednako su tako i slavenski elementi u Rumunjskoj romanizirani. Takva je povijest.

Teo Trostmann

Povezani članci

Vlado Ivelić na jedrenjaku okićenom lampama i cvijećem

hrvatski-fokus

Ruski general armenskoga podrijetla

HF

Dubrovnik prema Ivanu Raosu

HF

Historiografska vrijednost

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...